ODBIJENO PRIZNANJE Hrvatski sabor glasao protiv priznanja Palestine i odluke Međunarodnog suda pravde

Hrvatski sabor jučer je prvi put glasao o pitanju priznanja Palestine te o provedbi odluke Međunarodnog suda pravde o nezakonitom naseljavanju i okupaciji palestinskih područja.

„Činjenica da je u Gazi do sada ubijeno preko 40 tisuća ljudi, od čega su većina žene i djeca, stavlja nas pred moralni i politički zahtjev da se založimo za očuvanje međunarodnog pravnog poretka, mira i prava na život svakog čovjeka, bez obzira na to gdje je rođen i gdje se nalazi. Smatram da je riječ o simboličkom činu koji je korak prema međunarodnom priznavanju Palestine, ali i sprječavanju daljnje eskalacije sukoba u cijeloj regiji. Pozivam da se pridružimo zemljama poput Slovenije, Španjolske, Irske, Norveške, koje su taj korak već napravile“, istaknula je prije glasanja predsjednica kluba Možemo!, Sandra Benčić.

Inicijativu je pokrenuo Klub zastupnika Možemo!, prenosi Avaz.

Od kolegica i kolega zastupnika, Benčić je tražila "da se sjete koliko su Hrvatima značila prva priznanja u trenutku kada je Hrvatska bila napadnuta, okupirana i osuđivana od dijela međunarodne zajednice" te podsjetila da je Hrvatsku prvo priznao Island, a ne neka od velikih sila.

HDZ-ova većina zastupnika u Hrvatskom saboru glasala je protiv prijedloga kluba zastupnika stranke Možemo! o priznanju Palestine i pružanju bilateralne humanitarne pomoći, a glasali su i protiv prijedloga zaključka kojim bi se provela odluka Međunarodnog suda pravde o nezakonitom naseljavanju i okupaciji palestinskih područja.

Nakon što je HDZ-ova većina odbila podržati priznanje Palestine i odluku Međunarodnog suda pravde, Benčić je izjavila:

„Još jednom, HDZ-ova većina pokazala je nespremnost da Hrvatsku prestane doživljavati kao malu i beznačajnu zemlju i da napravi iskorak koji će pokazati da imamo vlastitu, suverenu vanjsku politiku, čiji je osnovni cilj jačati međunarodne institucije poput Međunarodnog suda pravde, obnoviti međunarodni pravni poredak i čvrsto stajati u obrani civila i civilnih žrtava sukoba svugdje u svijetu. Jednog dana, naša djeca ili unuci možda će učiti da smo živjeli u vremenu kada su se događali masovni ratni zločini i rizik od genocida nad jednim narodom, i pitat će nas što smo o tome rekli i što smo napravili“.