Obljetnica jugokomunističkog ubojstva u Maceljskoj šumi

Ove godine to će biti 5. lipnja s početkom u 16.00 molitvom Puta križa.

Prema izjavi i procjeni partizanskog pokajnika, sada već pokojnog Mladena Šafranka, tu je ubijeno oko 13.000 Hrvata povratnika s Križnog puta. Dosadašnje spoznaje nam kažu da su to učinili domaći partizani zadojeni jugokomunizmom. Naravno, te odluke nisu ipak mogli donositi na svoju ruku, naredba je stigla odozgor, od vodstva KPJ, Ozne i vrhovnog zapovjednika Josipa Broza Tita. Krive po zapovjednoj odgovornosti i same izvršitelje, jugokomunistička središta moći štite i u današnjoj hrvatskoj državi.

Iskapanje i pokapanje posmrtnih ostataka žrtava usko je povezano s radom državnog Ureda za istraživanje jugokomunističkih zločina, čije su aktivnosti dijelovi hrvatske vlasti i određene političke skupine zaustavljale svim silama. Zalaganjem preživjelog s Križnog puta Stjepana Brajdića i župnika u Đurmancu fra Drage Brgleza te članova Udruge Macelj 1945. u Donjem Maclju izgrađena je grobnica u kojoj su 1.163 žrtve konačno dostojanstveno i svečano pokopane 22. listopada 2005. Kasnijim zalaganjem Udruge Macelj 1945. izgrađena je lijepa crkvica Muke Isusove za hodočasnike kao i Križni put na spomen za sve žrtve stratišta koje još uvijek kriju Maceljske šume.

Crkva se i nadalje brine za očuvanje spomena na maceljske žrtve. No, što je s hrvatskim vlastima? Njihovi predstavnici izbjegavali su se pojavljivati na obljetnicama ovih strašnih događaja. Hoće li tako biti i ovaj put? Hrvatski sabor konačno je odlučio preuzeti pokroviteljstvo nad komemorativnim obilježavanjem. Valjda će se nakon toga hrvatske vlasti početi brinuti o nastavku istraživanja i očuvanja mjesta ubojstva ovih žrtava?!

Čitavo Maceljsko gorje trebalo bi zapravo zaštiti kao spomen-područje i što prije provesti daljnja nužna istraživanja. Opasnost je da mnoge masovne grobnice budu uništene (ne)opravdanim iskorištavanjem šumskog bogatstva i kako je najavljeno retencijama, izgradnjom zaustavljanja oborinskih voda u Smiljanovoj grabi. Šuma u tom kraju se smatra stratištem, tu su područja koja nikad nisu istražena. Isto tako trebalo bi što prije zaštititi mjesto masovne grobnice poznato kao Jama IVD. Kako znamo, tu su pronađeni posmrtni ostatci 21 svećenika, redovnika i bogoslova te ostatci više desetaka hrvatskih časnika.

Vrijeme prolazi i živih svjedoka sve je manje. Bilo bi ih potrebno ispitati, kao i pretpostavljene ubojice, ako ih ima još živih.

Moramo se zaista probuditi i pronaći pravu istinu o stradanju našega naroda. Hrvati raseljeni po svijetu dobro to znaju jer im je demokracija u krvi. Na žalost, prazne jugokomunističke tlapnje i dalje priječe istinu kao osnovu za hod našeg naroda u plodonosnu budućnost.