Obljetnica 9. gardijske brigade ‘Vukovi’

9. gardijska brigada ‘Vukovi' stvorena je iz postrojbi koje su tijekom 1991.-1992. godine obranile Liku i zaustavile neprijateljsko nadiranje prema ‘kralježnici Hrvatske'. Bile su to 118. i 133. brigada HV-a, a dio gardista došao je iz ostalih krajeva Hrvatske. Brigada je službeno zaživjela 1. studenog 1992. godine kao 6. gardijska brigada. Prvi zapovjednik bio je general - bojnik Mirko Norac.

Nedugo po osnutku, brigadu već u siječnju 1993. god. očekuju prve veće zadaće u akciji Operacija Maslenica gdje ovladava pravcem Rovanjska - Jasenice - Tulove grede. Bez gubitaka, u rekordnom vremenu, ovaj pravac je zapravo pokazatelj da je protivnik za takmaca dobio respektabilnu vojnu silu u svim njenim segmentima. Za odličan rad tijekom akcije general zbora Janko Bobetko je zasebno pohvalio oklopnu bojnu 6. gbr. Po povratku brigadu čekaju dnevni okršaji s četnicima duž cijele bojišnice od Gospića do Otočca. Unatoč stalnom angažiranju na crti bojišnice, od skupine dragovoljaca 9. gbr. srastava u modernu postrojbu osposobljenu za izvršavanje najsloženijih zadaća.

To se ubrzo i pokazalo u operaciji Medački džep, 9. rujna 1993. god. kada je konačno otklonjena izravna opasnost za opstanak Gospića i okolnih mjesta, što je i bio krajnji cilj četnika od prvih ratnih dana. U svega nekoliko sati skršen je otpor četnika u području koje je obuhvaćalo potez od Divosela, paralelno s Velebitom do visine mjesta Medak, što je iznosilo cca 7 km dubine. U ovoj akciji sudjelovali su svi dijelovi 133. brigade te specijalne postrojbe MUP-a Hrvatske, dok je glavni nositelj udara bila 9. gbr.

Ako je suditi po tadašnjim reakcijama pobunjeničkih medija, slom Medačkog džepa imao je, osim vojnog, snažan psihički efekt od kojeg se tzv. ‘krajina' nikada nije oporavila. Akcija je, nažalost, umjesto po vojnom uspjehu u javnosti postala najpoznatija po pojedinačnim zločinima nad Srbima.

Novo iskušenje postrojbe došlo je 5. ožujka 1994. god. kada su četnici napali i zauzeli dominantnu kotu na Ljubovu zvanu Repetitor i time zapravo ostvarili pretpostavke za ovladavanjem Ličkog polja.

Istoga dana kada je 9. gbr. priskočila u pomoć pričuvnim postrojbama HV na tom terenu, neprijatelj se morao povući uz znatne gubitke tako da više nikada nije uspio ovladati tim područjem. Velika važnost ove akcije vidi se iz podatka da je pobunjenički lider Martić osobno došao na Ljubovo kako bi podigao moral svojim rasutim četničkim skupinama.

'Vukovi' u Oluji

Akcija ‘Oluja' svakako je kruna rada 9. gardijske brigade. Prvog dana akcije 4. kolovoza 1995. godine snage su naišle na iznimno jak otpor četnika, ali se uspijeva izbiti na komunikaciju Lički Osik - Bunić. Dijelovi 9. gbr. ulaze u Bunić i desnim pravcem u Svračkovo selo 6. kolovoza. Toga dana sasvim je oslobođeno Krbavsko polje: Bunić - Krbava - Svračkovo Selo - Podlapača.

Dana 7. kolovoza 9. gbr. oslobađa Udbinu, nastavlja u smjeru Donjeg Lapca u koji ulazi, te se sjedinjuje sa 118. domobranskom pukovnijom oko 17.00 sati, te izbija na državnu granicu prema BiH. Složen pravac u akciji ‘Oluja' imao je dio postrojbe koji je nakon ovladavanja neprijateljskih položaja na Velebitu dana 7. kolovoza izmješten na područje Gračaca. Nakon toga postrojba napreduje prema Srbu, te ovladava kanjonom rijeke Une uz suradnju s postrojbama 4. i 7. gbr. HV. Nakon akcije ‘Oluja' postrojbe 9. gbr. vrše smjene na južnom bojištu.

Nakon uspješnog završetka akcije ‘Oluja' 9. gardijska brigada sudjeluje na učvršćenju državne granice sa susjednom BiH, a također je i dijelom bila angažirana na dubrovačkom području koncem 1995. godine i po potrebi 1996. i 1997. godine, da bi svojim prisustvom na navedenom području smekšala aspiracije Crne Gore i SRJ za poluotok Prevlaku.

Deveta gardijska brigada pretrpjela je i ljudske gubitke. 160 pripadnika postrojbe je ranjeno, a 56 je položilo živote za slobodu Hrvatske. 9. gbr. skrbi o njihovim obiteljima i dostojanstvo obilježava godišnjice pogibija svojim pripadnika.

Uz Mirka Norca vežu se i sudske presude zbog ratnih zločina. Norac je pritvoren u veljači 2001. godine. Osuđen je u lipnju 2004. godine na 12 godina zatvora zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava te ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u Gospiću.

Iste godine Haaški sud podigao je optužnicu zbog operacije 'Medački džep', a presudom 30. svibnja 2008. godine osuđen je na 7 godina zatvora. Uvjetno je pušten iz zatvora u studenome 2011. godine.