Nove registarske pločice udar su na temelje hrvatske države

Udar na hrvatsku državnost postala je očita kada su saborskom odlukom dokinuli 30. Svibnja kao Dan hrvatske državnosti. Nisu to oni učinili, kako su tada objašnjavali, zbrkom povijesnih datuma već iz dva dobro promišljena razloga.

Prvo, 30. Svibanj označavao je konstituiranje prvog demokratskog višestranačkog Sabora nakon 45 godina komunističkog mraka, a drugo, taj se datum već toliko udomaćio u glavama naroda da je trebalo, već ionako zbunjene Hrvate dodatno dovesti u zabludu. Posljedica toga danas je što svaki drugi Hrvat ne zna kad njegova zemlja slavi Dan državnosti.

Reformirani komunisti, ovaj put vođeni od Račanova šegrta Milanovića, dolaskom na vlast doveli su niz upitnih odluka po hrvatski narod. Milanovićev jastreb s Kvarnera, Željko Jovanović dokinuo je Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika još na početku mandata, čemu se tada usprotivio jedan od vodećih hrvatskih jezikoslovaca, akademik Radoslav Katičić, o čemu je pisao i naš portal. Jovanović se time vjerojatno vraćao na svoj osobni jezikoslovni izvor nostalgično se prisjećajući Vuka Stefanovića Karadžića.

Pod ravnanjem pokojnog Borisa Šprema, Hrvatski sabor dokinuo je pokroviteljstvo nad obilježavanjem pokolja u Bleiburgu pravdajući tu odluku odbijanjem pokroviteljstva za komemoraciju na „ustaškom derneku". Pokazalo se da u mentalnom sklopu komunista i skojevaca ustaše predstavljaju i nedužne žene, djeca, fratri i časne sestre koji su tamo svirepo poklani.

Najnovija odluka ministra hrvatske policije Ranka Ostojića zaprepastila je mnoge. Izgled novih registarskih pločica koje bi Hrvati trebali uvesti u upotrebu od 1. Srpnja ove godine tobože je moderan i u skladu s vremenom. Novi font slova, oznaka EU i bar kod daju nam, po ministru Ostojiću, novi, prihvatljivi europski „look". No, je li se zapitao ministar Ostojić tko je on da donosi odluku da se sa registarske oznake skine službeni grb Republike Hrvatske? Je li on možda Bog, koji u naše ime može odlučivati o mijenjanju nacionalnih i službenih simbola? I što uopće predstavljaju one dvije kockice, crvena i plava, predstavljene kao novi vizualni identitet RH?

Nakon što je Vlada na središnjem državnom portalu promijenila (nezakonito) izgled hrvatskog državnog grba obojajući ga cijelog u crveno (slučajno?), o čemu je pisao i kolega Zdunić na našem portalu, sada tog istog grba više ne treba na registarskim pločicama na automobilima?

>>Vlada protuzakonito promjenila službeni izgled grba Republike Hrvatske

Predložene kockice neodoljivo podsjećaju na nekadašnji SDP-ov logo kako je lijepo primijetio portal direktno.hr. Ne mogu se oteti dojmu da je ovaj potez samo još jedan u nizu poteza koji hrvatsku državu imaju degradirati i učiniti je neprepoznatljivu nama samima. A uopće ne dvojim da će ovakvim razvojem situacije biti zadovoljni hrvatski Srbi koji hrvatski grb ne mogu nacrtanog vidjeti. Pitanje koje mi se prirodno nameće je kakva je razlika između srbijanskog ratnog zločinca koji pali hrvatsku zastavu i aktualne administracije koja hrvatski grb uklanja s registarskih tablica? Po meni, nikakva. A ministra Ostojića mogao bih priupitati hoće li moći stati pred ucviljenu majku hrvatskog branitelja koja još traži kosti svoga sina i koji je poginuo da bi hrvatski grb zamijenio mrsku zvijezdu petokraku?

Nemam ništa protiv da svaki hrvatski grad dobije svoju registarsku oznaku. Dapače. To na neki način shvaćam kao izraz lokalpatriotizma. Jer zašto bi primjerice netko tko je iz Senja, morao imati oznaku GS (Gospić) ili netko tko je iz Metkovića DU (Dubrovnik)? Ali to se moglo riješiti drukčije. Ako je već obaveza da svaka registarska oznaka ima oznaku EU i bar kod, onda se je prilikom svakog tehničkog pregleda vlasniku vozila mogla prodati naljepnica s oznakom EU i bar kodom (predviđenog mjesta na sadašnjim tablicama ima, a onaj tko hoće oznaku svog grada mogao ju je preuzeti po istoj cijeni kakva je i sada prilikom registracije vozila. Priče da se na ovaj način štedi i da se ovo mora, priče su za malu djecu i naivce. Razlog ove promjene je uništiti nacionalni identitet Hrvatske onako kako je to zamislila Partija.

Očekujem stoga da protiv ovakve odluke svoj glas dignu svi slobodomisleći intelektualci, novinari, braniteljske udruge, a napose politički čimbenici iz oporbe. Vremena još uvijek ima. Hoćemo li dopustiti da nam vlast svojim nemuštim i zlonamjernim odlukama kroji sudbinu, na nama je samima. Hrvatski grb nešto je što je vječno i preko čega se ne smije prijeći. Jer dok je srca, bit će i Kroacije.

 

Tomislav Stipić/hrsvijet.net