Nositelju odlikovanja krvnika Radovana Karadžića nije mjesto u hrvatskoj politici
Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, koja je «za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine, primila odlikovanje četničkog krvnika Radovana Karadžića», (v. i «Vjesnik», 24. studenog 1999., str. 7.), može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojbi sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na našu svagdašnjicu, kao što je to slučaj dr. Vojislava Stanimirovića?
Ima li sadašnja hrvatska vlast, ili buduća, prošla ili bilo koja, barem malo obraza i mrvicu srama pred žrtvama, te stati pred njihovu rodbinu i objasniti razloge koaliranja s političkom strankom (Srpskom demokratskom samostalnom strankom) čiji je predsjednik ostavio zapisanu jezivu (o)poruku za povijest, koja govori o njegovoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju: «Tog 18. studenog 1991. pao je poslijednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad lepotan» («Vojislav Stanimirović: «Vojska Krajine», br. 7-8, 1993, str. 43.)?
U kojem je dijelu svijeta zabilježen primjer da je ministar bez lisnice u okupatorskoj vladi (Republike Srpske Krajine), također i okupatorski gradonačelnik (Vukovara), te ravnatelj bolnice na okupiranome području («Sveti Sava» u Vukovaru), kasnije postao zastupnik (dr. Vojislav Stanimirović) u državnome parlamentu (Hrvatskome saboru)? Gotovo je sigurno da se takvo nešto, u doslovnom i prenesenom smislu, ni u jednoj: carevini, sultanatu, koloniji, protektoratu, trijumviratu, na području indijanskih plemena nije dogodilo!
Protiv Vojislava Stanimirovića, novinarka Karolina Vidović Krišto i povjesničar Josip Jurčević podnijeli su Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 2013. godine kaznenu prijavu zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, a slučaj je preuzeo zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak.
Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik