Nino Raspudić na saslušanju u policiji zbog izmeta na glavi Ante Tomića

...na obavijesni razgovor kao osumnjičenika za napad na 'najvećeg hrvatskog književnika'. Kada su policajci ipak shvatili kako je u inkriminirano vrijeme Raspudić bio stotinama kilometara daleko i kako nije imao ni ambicija biti organizatorom takvog čina, Raspudić je upitao policajce je li normalno da se za nešto što se kvalificira kao običan prekršaj (kakvih u Hrvatskoj dnevno ima barem tisuću) provodi opsežna višemjesečna istraga koja uključuje i nekoliko policijskih uprava?

- Halo. Dobar dan. Zovemo iz policije. Htjeli bi s Vama obaviti obavijesni razgovor po nalogu splitske policije. Riječ je o napadu u Splitu od 23.veljače 2014....

Tako je započelo nesvakidašnje iskustvo koje je doživio popularni sveučilišni profesor dr. Nino Raspudić i to samo zbog toga što je u zadnje vrijeme imao nekoliko javnim polemika s književnikom i novinarom Antom Tomićem.

Naime, budući splitska policija za 40 dana nije uspjeli locirati čak ni počinitelja (iako ima njegove snimke), krenula je drugim putem, tražiti nalogodavca i organizatore tog napada. Pa su se u nedostatku bolje ideje splitski policijaci na kraju sjetili profesora Raspudića koji je nedavno objavio tekst u kojem je polemizirao s Tomićem o stvarima koje prosječni hrvatski policajac ionako ne može i ne treba razumijeti.

I tako, razgovor dr.Raspudića s policajcima je počeo upravo na tu temu, iz čega se dalo zaključiti kako su policajci proveli dosta vremena baveći se fenomenom "daidže", bosanskim franjevcima, te bošnjačkom unitarističkom politikom. Ukratko netko si je u policiji očito dao truda, ali i policajci su mogli nešto novo naučiti. Dakle, Raspudićev razgovor s policajcima na temu izmeta koji je Tomić dobio na splitskoj Pjaci započeo je naravno motivima.

- Nakon što smo uz kavu pretresli sve motive koji su me mogli nagnati da danima punim kantu i sa šiltericom kako komandos trčim po splitskoj Pjaci i dovršavam probavom ono što valjda nisam mogao mozgom i tipkovnicom, prešli smo na pitanje mog - kao Juventusova obrana - čvrstog alibija. Upitan gdje sam bio u vrijeme stravičnog napada na HAVC-ovog miljenika odgovorio sam da sam bio na cesti između Banjaluke i Mostara, kako i pristoji "Dodikovom i Čovićevom plaćeniku", što mogu potvrditi i tri osobe iz automobila, kao i granična policija.

- Ali gospodine Raspudiću vi ste to mogli organizirati, tj. platiti nekome da to uradi, nisu se dali policajci.

- Vidio sam se već kako, kao neki hercegovački Corleone, ubacujem kockicu šečera u kavu na benzinskoj crpki u Jajcu, dok se u istom trenutku u drugoj državi kanta sručuje na glavu nekadašnjeg člana Programskog vijeća HRT-a.

No policajci su bili uporni u traženju poveznice između Raspudića i napada. Njih je zanimalo je li u danima nakon napada bio u Splitu. Nakon što je odgovorio kako je gostovao na jednoj vrlo posjećenoj javnoj tribini zanimalo ih je je li tamo bilo riječi o napadu govnima.

- Pred kraj tribine me jedan posjetitelj upitao za komentar tog čina i ja sam mu odgovorio kako osuđujem svako nasilje, da se ja s gospodinom Tomićem u ničemu ne slažem, ali da smatram kako njemu nedostaje pažnje, ljubavi i pouke. I da bi ga to učinilo boljim. A da se agresijom nikoga nije popravilo, pa neće ni njega.

Taj odgovor je očito umorio policajce pa su odustali od daljnjih pitanja. No onda je Raspudić imao tri pitanja za snage reda.

- Prvo sam ih upitao trebam li sada dati uzorak stolice na analizu, na što su se oni počeli previjati na stolici s mukom zadržavajući ozbiljnost.

Rekli su da za sada to nije potrebno. Nakon toga ih je Raspudić upitao kako se kvalificira ovo djelo. Nakon što su mu objasnili kako to nije kazneno djelo poput napada nožem već je to prekršaj s elementima narušavanja javnog reda i javnog sramoćenja što se goni po privatnoj tužbi, Raspuduća je zanimalo je li uobičajeno da se za nešto što se kvalificira kao prekršaj provodi tako široka istraga u koju je uključeno nekoliko policijskih uprava.

Na to više nisu imali odgovor. Jer kako objasniti da se za govna na Tomića provodi višemjesečna istraga, a za tisuće drugih prekršaja policija ne pokrene ni osnovne radnje koje bi trebala, jer se jasno nemaju vremena baviti takvim bezveznim stvarima.

Na kraju svog prvog iskustva s obavijesnim razgovorom, Raspudić je, kaže, izvukao nekoliko zaključka. Kao prvo začudilo ga je što ga je žena odmah otkucala policiji rekavši gdje se nalazi.

- Postupila je potpuno nerevolucionarno. Umjesto da kaže kako me nije vidjela danima i ne zna gdje sam, locirala me kao Šeks Gotovinu. Drugo, nesrazmjerno velika sredstva, radni sati i energija troše se na istragu jednog prekršaja.Uz bezrezervnu osudu tog čina, bode oči nesrazmjer između težine djela i širine istrage. Bilo bi dobro kada bi sustav isti trud koji je pokazao u pitanju oligarhijskog zabavljača pokazivao u slučaju drugih oštečenih građana. Četvrto, ne razumijem logiku istrage preko motiva. Jesu li mislili da ću nakon policijskog poziva puknuti, pokajati se i priznati - jesam, ja sam!

- Definitivni ima nešto u Hegelovoj misli da se sve u povijesti događa dvaput. Prvi put kao tragedija (od milicionerskih pendreka do Golog otoka), a drugi puta kao farsa (obavijesni razgovor koji će završiti pisanjem besmislenog zaspisnika). I na koncu očekujem da će se u istragu uključiti i Interpol, pa svečano izjavljuem da sam spreman i dalje biti kooperativan.

dnevno.hr