Laž o 'naoružanim civilima' Save Štrbca opet se ponavlja u medijima
Laž o genocidnom protjerivanju Srba u Oluji zaobilazi glavni dokaz o tome, da Srbe nije tjerala Hrvatska vojska ni hrvatska politika nego pisana zapovjed predsjednika tzv RSK Mile Martića. On je 4. kolovoza 1990. gdine donio Odluku pod brojem 2-3113-1/96 kojom zapovijeda evakuaciju cjelokupnog civilnog stanovništva s popdručja tzv. RSK. Sijače povjesnih laži očitoi taj dokument ne zanima, sva je sreća da je zanimao sud u Hagu koji je zauvijek skinuo s Republike Hrvatske optužbu da je nastala na genocidu.
Druga strašna laž je optužba da smo mi počinili zločine nad srpskim civilima u i nakon Oluje. Ovih dana ponavljaju laži s kojima je Žarko Puhovski tužio u Hagu Hrvatsku za ubojstvo 677 srpskih civila. Razotkrivanje njegovih laži od strane sudskog vijeća detaljno sam opisao u knjizi o zločinima nad hrvatskim civlima, a ovdje ću samo istači da je u toj analizi Puhovski ispao smiješan i nevjerodostojan jer od 677 navedenih sud je prihvatio dokaze za 44 ubijena civila i to je pravi rezultat veličanstvene i korektno izvedene akcije Oluja. Nikad i nigdje u svijetu vojna operacija takvih razmjera nije imala manje civilnih žrtava! To je i najbolji demant laži ostalih falsifikatora, a uz Puhovskog tu je najpoznatiji Savo Štrbac. On je među srpske civilne žrtve ubrojio pet kategorija naoružanih civila, koje naziva „uvjetno civilima" čega nema u međunarodnim klasifkacijama žrtava. Naoružani civil je vojnik ili terorist. U svom nespretnom svjedočenju čak i sam Štrbac za cijeli rat ističe da je ubijeno zapravo 80 srpskih civila. Svaka žrtva je neoprostiv grijeh za počinitelja, ali jednaki je grijeh i manipuliranje žrtvama. Zato istine radi, treba ponoviti i broj ubijenih hrvatskih civila, što nitko, ali baš nitko ovih dana u režimskim medijima nije spomenuo!
Za razliku od srpskih žrtava, mi smo u našem Glavnom stožeru saniteta od samog početka srpske agresije organizirali identifkaciju i evidenciju svake hrvatske civilne žrtve. To smo učinili poučeni poviješću, a za primjer ću navesti kako su komunisti poslije II. svjetskog rata pobili oko 200 000 civila čiji broj, imena i grobove ne znamo ni danas! Zato treba neprestano ponavljati istinu temeljenu na evidencijama ubijenih hrvatskih civila od strane srpskog i crnogorskog agresora. Ukratko, pobili su 7 263 civila uz još oko 800 neidentificiranih, ukupno preko 8 000 civila! Od tog broja ubijenih, skoro polovina su žene i djeca (44% žene i 5% djeca)! Čak 47% ubijenih civila su stariji od 60 godina života! Iz tih zastrašujućih ali uvijek prešućenih podataka jasno je da su mete srpskog topništva očito bili civilni objekti a ne vojni ciljevi! O tim podatcima u proslavi Oluje nigdje ni riječi! Zašto o tome nema emisija na „našoj" HRT, razgovora u našim tiskanim medijima, zašto te podatke nitko nije suprotstavio falsifikatorima povijesti? Povijest je učiteljica života, a mi smo očito njezini slabi učenici! Učinimo sve da ta istina uđe u udžbenike koji našoj djeci ne pružaju dokaze nego politiku koju su vodili naši ministri obrazovanja. Objavimo istinu u medijima koje kontroliraju oni koji s lažima skrivaju svoje nesudjelovanje u obrani Domovine. Jer, kako u Sarajevu reče Sveti otac mi nemamo pravo na zaborav! Na istini se gradi suživot, laži ga samo truju.
izvor: direktno.hr