Kristina Ćurković: Tragično je da Josipović poziva Srbe u Hrvatsku, zaboravio je zašto su je napustili

Na pisanje ovog teksta me potakla velika nepravda koja se događa u mojoj domovini Hrvatskoj, koja je na žalost izgubila odlike državnosti i samostalnosti. Naša dužnost je da to vratimo i da ukazujemo na nepravdu koja se događa i prokazujemo one koji vode protudržavnu politiku. U ovom tekstu ću se osvrnuti na neke od njih, ali i na trenutna zbivanja u Hrvatskoj.
Prvo ću početi sa Jadrankom Kosor, koja nije smetala niti jednom sustavu, nego se prilagođavala vjetru koji puše. Kad je bio komunizam, bila je vjerni pionir, devedesetih je bila žestoki hadezeovac, sudjelovala u vlasti, a i jedno vrijeme je čak vodila svoju stranku

HDZ, kao povjerljiva i bliska suradnica Ive Sanadera. Međutim surađivala je ona i sa posljednjim jugoslavenskim predsjednikom Stipom Mesićem, poznatim veleizdajnikom, te sa Budimirom Lončarom, zadnjim jugoslavenskim ministrom vanjskih poslova, u zloglasnom ljubljanskom institutu IFIMES (Međunarodni institut za proučavanje Bliskog istoka i Balkan), u kojem je bila u savjetodavnom odboru. Inače, ovom institutu su bliski i Vesna Pusić, Zoran Pusić i Vesna Teršelič. IFIMES je institut čija je politika protuhrvatska. A to dokazuje činjenica da surađuju samo sa ljudima koji rade protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Ono što još više zabrinjava je to što oni to rade javno, otvoreno i imaju velika sredstva za to. Također se treba prisjetiti kako je J. Kosor bila aktivna partijska članica, te je čak bila borac protiv ''neprimjerenog'' ponašanja Katoličke Crkve u to ne tako davno vrijeme. Po mome mišljenju, toj osobi bi trebalo uzeti domovnicu i pokrenuti kazneni postupak protiv veleizdaje, jer postoje elementi za to.

Zanimljivo je to i žalosno što trenutni predsjednik Ivo Josipović često putuje po svijetu i sramoti nas svojim izjavama, pa je nedavno bio i u Srbiji, gdje je govorio kako se mora obnoviti povjerenje između Srbije (koja je nedavno napala Hrvatsku) i nas. Ni u jednom dijelu ne govori o tome da nas je Srbija napala, želeći prisvojiti našu zemlju i stvoriti nekakvu Veliku Srbiju, nego govori kao da se radi o građanskom ratu. Ali ne čudim se ni tome, jer je on sam izjavio nedavno da je kapa partizanka lijepa kapa, nazoči proslavama pokolja u Srbu i veliča to vrijeme kad su komunisti radili genocid nad Hrvatima, a to je vrijeme te zloglasne Jugoslavije, koja Hrvatsku nije željela ni na karti, i zločinca tita (tito je namjerno napisan malim slovom). Također pitam se ima li tu elemenata za pokrenuti kazneni postupak, jer se veliča i time priziva genocidni režim, te se ne iznosi istina o našem obrambenom ratu kojeg smo nedavno imali jer nas je Srbija napala. Tragično je to što Josipović poziva Srbe da dođu u Hrvatsku, ali očito je smetnuo s uma zbog čega su napustili Hrvatsku, a razlog je taj jer su velikom većinom sudjelovali u oružanoj pobuni protiv Hrvatske, te su pobjegli da izbjegnu kaznene progone zbog zločina.

Zabrinjavajuća je situacija kad premijer jedne države, zajedno sa svojom vladom, ponižava većinski narod, ljude koji su stvarali državu i ne uvažava njihove zahtjeve, kao što to čini Zoran Milanović. Ne samo da on osobno nije sudjelovao u obrani Hrvatske, a imao je dovoljno godina, nego je napravio vladu koja provodi politiku protiv Hrvatskog naroda i države. Uzevši za primjer samo referendumsko pitanje kojeg je pokrenula građanska inicijativa U ime obitelji, gdje su u kratkom roku (15 dana propisanih zakonom), volontiranjem prikupili preko 740 000 potpisa punoljetnih građana (znači oko trećina glasača!!!). Zamislite da je rok bio mjesec dana kakvi bi bili rezultati!

Međutim, premijer i njegova protunarodna koalicija čine sve da bi omalovažili, uvrijedili i pogazili vrijednosti koje su poštovane i u staroj tradiciji hrvatskog naroda koji dobro raspoznaje bolesti od zdravog ponašanja. Sa svojim neprimjerenim uvredljivim izjavama nije poštedio ni žrtvu Vukovara, gdje je stao protiv ljudi koji su Vukovar branili od velikosrpske agresije, te inzistira na uvođenju srpske ćirilice u taj napaćeni grad, koji je već postao simbolom stradanja, i mjesto posebnog pijeteta. Umjesto toga, on se brine da nisu povrijeđeni osjećaju Srba kad se kaže da je Srbija napala Hrvatsku, i da su Srbi radili genocid nad našim narodom. Istina boli, da. Ali mora se reći. Jedino zločinac krije istinu, jer se boji raskrinkavanja zločina. Tako on i njegova partija brižno čuvaju zločinca i udbaša Perkovića, i zbog njega rade posebne zakone, čak mijenjaju i Ustav! Ali loš zakon kojim uvode ćirilicu, na silu provode ,uz lažne popise stanovništva i činjenicu da je tu počinjen genocid, a zbog toga je nedavno i pala krv branitelja u Vukovaru, jer je skidao ploču sa srpskom ćirilicom. Zapitala bih se otkud im pravo da se tako ponašaju u našoj domovini Hrvatskoj? Vjerojatno smatraju da su oni ti koji određuju što ćemo i kako ćemo misliti, makar nas na to prisilili svim sredstvima koje imaju (od medija do represivne sile policije). Brine me i činjenica da u hrvatskoj policiji rade mnogi Srbi koji su sudjelovali u oružanoj pobuni protiv Hrvatske, a neki su čak bili milicajci u takozvanoj ''SAO Krajini''. Žalosno je to što se danas hrvatske branitelje zaustavlja na cesti i pita ih se razlog zašto i gdje idu, moraju opravdavati svoje kretanje po domovini za koju su se borili, dok agresori imaju svu zaštitu i sigurnost, pa čak i udobnost i saborska mjesta.

Ovim putem postavljam pitanje o kaznenom zakonu za veleizdaju, koji stoji u Ustavu RH. Što je to uopće veleizdaja nego ovo što ova politika čini, i pojedinci koji ju provode i zastupaju? Tko i kad će im se suditi i presuditi? Jer zakon postoji. Osvrnut ću se na Englesku, gdje je kazna za veleizdaju- smrt. Toliko je stravičan taj zločin veleizdaje. To je samo jedan dio nepravde koji boli, i koju smo dužni zaustaviti. Jer mi ne posjedujemo domovinu Hrvatsku. Dobili smo je od naših očeva na čuvanje da je predamo našim potomcima. Kakav dom ostavljamo potomcima? Nemamo se pravo predati. Dragi moji Hrvati i Hrvatice, moramo biti svjesni da kao narod izumiremo. Sve nas je manje, a oni sustavno rade da ubrzaju taj proces. Molim vas, probudimo se iz te hipnoze. Probudimo onu želju za slobodom i nezavisnošću! Zaduženi smo cijenom neprocjenjivom, životima naših predaka i osmjesima naših potomaka.

Bog i Hrvati!'