Kristina Ćurković: Nema predaje dok mi živo srce bije

Odlučila sam napisati ovo obraćanje nakon što su emocije utihnule. Prvo što želim izraziti je zahvala svim ljudima koji su se brinuli zbog mene, i koji su molili za mene. Zato sam smatrala važnim napisati ovo i reći pozadinu stvari, nakon što sam sagledala sliku cjelokupnih događanja u ovom slučaju.

Ovo što pišem sada bit će iskreno i osobno od mene, iako nikad nisam mislila da će biti važno o tome govoriti. Stvorila se kriva slika kao da sam maloljetni delikvent, a ne osoba koja je od svoje 18-ste godine samostalna, a sada imam 24 godine. Neću koristiti medije zaprepucavanja, to nije razina i način razgovora kojim komuniciram. Jedino što ću učiniti je reći jednostavnu istinu. Kad sam počela ovu bitku u kojoj svojim govorom i nastupima promičem domoljublje i povjesnu istinu o našem hrvatskom narodu, nisam našla razumjevanje niti od najbližih.

Mnogo predrasuda, uvreda i prepreka sam prekoračila i bila uporna u tome što vjerujem, jer smatram to svojim pozivom. Sad nakon 4 godine mog javnog djelovanja, u najosjetljivijim godinama, u kojima su mnogi moji vršnjaci u drugim životnim zanimanjima, moja misao vodilja i ono što me goni naprijed u domovini Hrvatskoj je borba za istinu, ma koliko to neki ne mogu razumjeti ili osuđuju. Svakodnevno svoje misli usmjeravam prema zamisli o slobodi naroda i države. U tome svemu nekad mi je potrebno malo mira i tišine, te kad osjetim potrebu jednostavno se nakratko odmaknem od vijesti i svega.

Iz razloga jer živim sama, nisam osjećala da ikome trebam ništa govoriti, zadnja vijest koju sam tada pročitala bila je da je Perković pušten, i tad sam u sebi rekla da neću čitati vijesti niti išta dok ne dođem u Split, jer me zaboljela ta nepravda i kazalište koje se odvija pred našim očima. Međutim prevarila sam se jer nisam shvaćala koliko ljudi u ovim okolnostima brine za moje dobro.. Tu sam pogriješila i duboko se ispričavam onom dijelu mog hrvatskog naroda koji se zabrinuo zbog moje sigurnosti. Nakon što me jedna osoba nije uspjela dobiti na mobitel, proširila je paniku dalje na gotovo sve moje prijatelje, i u jednom trenutku su me svi skupa željeni dobiti, a nisu uspjeli. Samo da naglasim da sam taj dan prije tzv. ‘'nestanka'' imala oko 500 propuštenih poziva od uglavnom nepoznatih ljudi koji su došli do mog broja(naglašavam PRIJE tzv. ‘'nestanka'', što je i evidentirano). Uz to zbilja imam uređaj koji je pokvaren, te je i to bila jedna okolnost zbog koje sam bila većini nedostupna, što je također evidentirano. Zahvaljujem se predivnoj obitelji koja me primila u svoju kuću kao svog člana, koja je puna odličja iz obrambenog domovinskog rata i akcija Bljesak iOluja, koju su naknadno moji prijatelji bili u prilici upoznati.

Ono što sam doživjela od određenih ljudi nakon što su čuli das sam živa i zdrava je bila dobra lekcija u mom životu koju sam preživjela, i sada sam osnažena. Nema predaje dok mi živo srce bije.

Kristina Ćurković