Hrvatska danas iznosi argumente pred ICJ-om

Gotovo 14 godina nakon podnošenja hrvatske tužbe protiv SR Jugoslavije za povredu međunarodne konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Haagu u ponedjeljak počinje glavna rasprava na kojoj će Hrvatska dobiti priliku iznijeti svoje dokaze u prilog genocidu koji je Srbija počinila tijekom Domovinskog rata.

Nakon završetka hrvatskog izlaganja, Srbija će iznijeti svoje argumente u prilog protutužbe koju je 11 godina kasnije podnijela protiv Hrvatske za genocid. Rasprava o hrvatskoj tužbi i srpskoj protutužbi pred ICJ-om trajat će od 3. ožujka do 1. travnja i bit će javna osim iskaza svjedoka čiji je sadržaj tajan do završetka rasprave.

Hrvatski ministar pravosuđa Orsat Miljenić uoči početka rasprave kazao je kako vjeruje u uspjeh hrvatske tužbe. "Očekujem da ćemo prikazati što se stvarno dogodilo, što je tko kome napravio i da ćemo u konačnici uspjeti", rekao je. Miljenić očekuje da će pravni zastupnici i svjedoci rasvijetliti dio hrvatske povijesti koji nije rasvijetljen u postupcima na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) te na domaćim sudovima.

"Vukovar nije samo Ovčara, to je čitav niz mjesta gdje su se događali zločini, a imamo i Škabrnju. To se nažalost dogodilo, ljudi su stradali i jedna od satisfakcija jest da počinitelji odgovaraju i da se prikaže što se stvarno dogodilo", rekao je Miljenić.

I srpski tim, prema izjavama njihovih dužnosnika, također vjeruje da Srbija ima jake argumente pred ICJ-om.Hrvatska tužba za genocid druga je u 70-godišnjoj povijesti Suda koja se bavi pitanjem genocida. Podnesena je nakon tužbe BiH koja je 1993. također tužila SR Jugoslaviju. U tom predmetu Sud je 2007. donio presudu i utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, ali ne i da je službeni Beograd za njega odgovoran.

Hrvatsku predstavlja tim predvođen zastupnicom Vesnom Crnić-Grotić, profesoricom međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci, Uz Crnić-Grotić, Hrvatsku će na usmenoj raspravi zastupati i pomoćnica ministrice vanjskih poslova Andreja Metelko-Zgombić, načelnica u ministarstvu pravosuđa Jana Šparo, profesori međunarodnog prava iz Zagreba Maja Seršić i Davorin Lapaš, profesor Mirjan Damaška sa sveučilišta Yale te američki odvjetnik Luka Mišetić koji je pred ICTY-jem oslobodio umirovljenog generala Antu Gotovinu. Domaćem timu pomagat će strani pravni savjetnici, renomirani britanski odvjetnici i profesori specijalizirani za međunarodno pravo James Crawford, Philippe Sands i Kier Starmer.

Srpski pravni tim predvođen zastupnikom Sašom Obradovićem ima 12 članova.

O predmetu će presudu donijeti vijeće od 17 sudaca - 15 stalnih sudaca ICJ-a na čelu s predsjednikom suda Slovakom Petrom Tomkom te dva ad hoc suca iz Hrvatske i Srbije Budislav Vukas i Milenko Kreća.

Glavnoj raspravi prethodila su dva kruga iznošenja pisanih argumenata dviju strana te pokušaj Srbije da ospori nadležnost suda koja je, međutim, potvrđena 2008. godine.

Hrvatska je 2. srpnja 1999. tužila Srbiju za povredu konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida i zatražila od tog najvišeg pravosudnog tijela Ujedinjenih naroda da presudi da je od 1991. do 1995. ta zemlja počinila genocid u Hrvatskoj te da su građani RH bili žrtve tog genocida. Nadalje, RH traži od SRJ da kazni sve počinitelje genocida koji se nalaze pod njezinom jurisdikcijom, da se sazna istina o nestalim hrvatskim državljanima, kojih je još 1419, da se vrate oteta kulturna dobra, te da se u najširem smislu nadoknadi šteta RH i pojedincima.

SRJ je, prema toj tužbi, izravno kontrolirajući djelatnost svojih obavještajnih agenata, postrojbi i različitih paravojnih postrojbi na teritoriju RH, u području Knina, istočne i zapadne Slavonije, Dalmacije, odgovorna za 'etničko čišćenje' hrvatskog stanovništva iz tih područja - proces koji je također rezultirao velikim brojem prognanih, ubijenih, mučenih ili bespravno zatočenih hrvatskih državljana kao i ekstenzivnim uništavanjem imovine.

Prema hrvatskoj tužbi, tijekom četiri ratne godine počinjeno je djelo genocida etničkim čišćenjem hrvatskih stanovnika, odnosno raseljavanjem, ubojstvom 10.572 osobe, zlostavljanjem, bespravnim zatočenjima više od 7.000 osoba po logorima i uništavanjem njihove imovine.

Konvencija o genocidu, koju je 1948. donijela Opća skupština UN-a, definira genocid kao djela počinjena "s namjerom uništenja, u cijelosti ili djelomično, neke nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine".

Država koju je Hrvatska tužila pred ICJ-om u međuvremenu se triput promijenila - tužba je podnesena protiv SRJ koja je postala Srbija i Crna Gora, a 2006. konačno se raspala na dvije postojeće države. Skupština Srbije tada je donijela odluku da je Republika Srbija postala sljednicom državne zajednice SCG i u da je cijelosti naslijedila njezin međunarodno-pravni subjektivitet, pa time i hrvatsku tužbu.

Srbija je 2010. na hrvatsku tužbu odgovorila protutužbom u kojoj je zatražila da se utvrdi da je Hrvatska tijekom Domovinskog rata počinila genocid. Traži se da Hrvatska kazni počinitelje zločina genocida, kao i da kompenzira štete hrvatskim Srbima, stvori uvjete za povratak i život izbjeglih Srba te da ukine nacionalne blagdane - Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.

Dugogodišnji spor pred ICJ-om pratili su pozivi Srbije za povlačenjem tužbe i izvansudskim dogovorom, no hrvatska je strana stalno ponavljala da su uvjeti za takav potez potpuno rješavanje pitanja nestalih, opljačkane imovine i suđenja protiv počinitelja ratnih zločina.

Što se tiče izgleda za uspjeh tužbe i protutužbe, pravni stručnjaci uglavnom dvoje da se može dokazati djelo genocida. Bivši hrvatski zastupnik pred ICJ-om i današnji predsjednik Ivo Josipović, komentirajući 2007. neuspjeh BiH da dokaže umiješanost Beograda u genocid kazao je kako je ta presuda pokazala da ICJ ima "konzervativan pristup poimanju genocida i odgovornosti države" te će to zahtijevati "velike napore u dokazivanju da se brojni strašni zločini, koji su nesumnjivo počinjeni, mogu kvalificirati kao genocid te da je tadašnja SR Jugoslavija odlučno utjecala na njihovo počinjenje".

"Sud je nastavio tradiciju klasičnog, pomalo konzervativnog poimanja genocida, što je za posljedicu imalo da je samo u Srebrenici prepoznao genocid, a posebno je konzervativan pristup u utvrđivanju utjecaja druge države, ovdje Srbije, na počinjenje zločina", ocijenio je tada Josipović.

Hina