Građani šokirani viješću da im je bogati susjed bivši esesovac
Za Jakoba Dencingera američka vlada tvrdi da je bio SS čuvar
Istog je mišljenja i u šoku bio i moj kolega novinar i urednik Radija Osijek Davor Lončarić, s kojim sam nakon pročitane vijesti započela razmjenjivati FB poruke.
- Ostala sam bez riječi - napisala sam na svom profilu.
- Ooooo, i ja sam bez teksta - odgovorio mi je Davor.
U "razgovor" se tada uključila i bivša susjeda, a zajednički smo komentirali da članak iz rujna 2012. o čovjeku iz Auschwitza koji živi u Osijeku, a kojeg štiti "lex Perković" ni u snu ne bi vezali uz Dencija, kako ga od milja zovu susjedi. No, fotografija iz medija nesumnjivo je upućivala na čovjeka u čijem sam susjedstvu živjela godinama, a pokraj čijih vrata Lončarić svakog dana i dalje prolazi. Kako i ne bi bio šok jer Dencinger je čovjek koji me još kao tinejdžericu oslovljavao sa "vi", bez iznimke pridržavao vrata ulaza u kojem smo oboje stanovali i općenito se odnosio kao gospodin sa svakim, neovisno o tome može li mu biti djed ili mu je vršnjak.
Uvijek u društvu žena
Sretali smo se svakodnevno, on bi sjedio u kafiću "Brooklyn" i ispijao kave i sokove, a ako i nije bio u prilici prozboriti riječ, obvezno bi skinuo šešir u znak pozdrava. Posljednji put kad sam ga vidjela, hodao je uz pomoć štaka i kad sam mu objasnila da sam ja "ona Marija Dabac", dao mi je do znanja da me se sjeća. Bila sam u njegovu stanu nekoliko puta, čiji interijer nesumnjivo otkriva njegov istančan ukus. Čovjek je "bezobrazno" bogat i često sam znala reći da novac koji ima vjerojatno neće potrošiti ni da živi nekoliko života. U vili na Bodenseeu ljeti bi ugošćavao susjede, priuštivši im nezaboravna ljetovanja. Kad se doselio na treći kat, stan je mijenjao za onaj na drugom gdje je već u drugom krilu zgrade posjedovao stan. Potom ih je spojio, a u međuvremenu kupio i garsonijeru u prizemlju istog ulaza koju je nedavno prodao. U vlasništvu je imao i dvije garaže za dva istovjetna Mercedesa, onaj osječkih i njemačkih registracijskih oznaka. Kupio je i grobnicu u Čepinu, gdje mu navodno živi obitelj, sin pokojne sestre, a navodno i skrbnik. Znali smo se šaliti da će s vremenom otkupiti cijelu zgradu, a govorio je da se obogatio radeći u tvornici plastike, dok mu sin navodno živi u Americi. Inače, znalo se i da je on vršnjakinjama bio kao dobar ulov za udaju ili bar zajednički život, a sjećam se da je izazivao i ljubomoru između triju sestara od kojih je svaka htjela što ćešće biti u njegovu društvu. Trenutno živi sa ženom koja vodi brigu o njemu.
Bio žrtva pljačkaša
U nevjerici jednakoj mojoj je i Lončarić, koji kaže da je u vrijeme dok je bio predstavnik stanara često kontaktirao s Dencingerom u svezi s postavljanjem reklame na zgradu, uvođenjem dizala i brojnim nužnim popravcima. Sjeća se, kaže, da je Denci bio protiv postavljanja reklame na krilo zgrade, zbog čega je navodno kupio i pištolj, strahujući da će se netko popeti i ući mu u stan. Upravo je 2001. godine Dencinger bio opljačkan, a pljačkaši koji su mu pozvonili u neko doba noći iz stana su uzeli tek nešto novca i dioptrijske naočale. Nakon toga Dencinger je uveo kameru ispred ulaza, no nikada se ni od koga nije skrivao. Štoviše, tog 89-godišnjaka znaju brojni okolni ugostitelji, a nerijetko je za svoje susjedstvo priređivao i večere. Da je čovjek brojnih manira potvrđuje i Elizabeta Ambruš, umirovljena zamjenica županijskog državnog odvjetnika.
- Nikada u životu ne bih pomislila na takvo što. On je jedan uglađen povratnik iz Amerike s puno novca od kojeg sam kupila garsonijeru na prvom katu i to je obavljeno kao i bilo koja druga kupnja. Inače, ranije sam mu riješila nekakva pravna pitanja vezana uz njegovu garažu i osjećao je obvezu prema meni pa me nekoliko puta odveo na kavu koju sam katkad platila ja, katkad on. Mogu reći da je ljubazan, normalan i prosječno inteligentan čovjek, ali naglašavam da mi moja profesija kao bivše zamjenice tužitelja nalaže da je svaki čovjek nevin dok mu se ne dokaže krivnja. To je moje načelo, no prirodno sam, kad sam sve to čula, ostala načisto u šoku. Da ga ponovno vidim, valjda bih ga uobičajeno pozdravila, ne znam - prokomentirala je Elizabeta Ambruš. Zna ga dobro i Margita Salinger, s čijom se pokojnom svekrvom Dencinger intenzivno družio. Preseljenjem i njezinom smrću ni Margita ga više nije viđala. Posljednji put vidjela ga je na njezinu pogrebu.
Tko je Jakob Dencinger?
U kolovozu 1989. godine američko Ministarstvo pravosuđa predložilo je pokretanje sudskog postupka protiv Jakoba Franka Dencingera, rođenog u Čepinu 1924. godine, a s namjerom da sud ukine odluku o državljanstvu SAD-a koje je dobio 16 godina nakon ulaska u SAD. Kao pripadnik SS-a, članstva u Totenkopfu (Mrtvačkim glavama), Dencinger je, prema saznanju američkog Odjela za posebne istrage, bio obučen za čuvara u koncentracijskim logorima i to u čak njih pet - Mauthausenu, Auschwitzu, Plaszowu, Buchenwaldu i Sachsenhausenu. Tuženik je čuvao logoraše tijekom prisilnog rada, sprječavao njihov bijeg i čuvao logor, a također je, prema tvrdnjama američkog tužitelja, zastupao, zapovijedao i sudjelovao u progonu osoba prema naputcima nacističke vlasti u Njemačkoj. Dencinger je iz SAD-a pobjegao, a Hrvatska je navodno zatražila dodatne podatke od Vlade SAD-a nakon što je Hrvatskoj njemačko Specijalno tužiteljstvo za istraživanje zločina nacionalsocijalizma dostavilo podatke o identitetu tražene osobe.