Dubrovački branitelj Braco Elezović: Razmišljao sam o samoubojstvu, nije me sram priznati...

... profilu napisao status koji je dirnuo mnoge, a koji prenosimo u cijelosti:
Ono kad dođeš pred zid i više ne vidiš nikakav izlaz. Hoće me deložirati, a uz to nisam primio mirovinu jer me, kao i tisuće sličnih, nitko nije obavijestio da sam Fini trebao dostaviti novu potvrdu o zaštićenom dijelu mirovine. Na HPB nemaju pojma, Fina zatvorena, HZMO zatvoren, a dok se to ne riješi možeš sam sebe j... i lajat na mjesec.

Prvo bih pitao nekadašnjeg ministra Pančića spava li mirno sa spoznajom da su si deseci i deseci branitelja oduzeli život zbog njegovog nebuloznog zakona kojim PTSP nije priznavao kao posljedicu sudjelovanja u Domovinskom ratu, zbog čega su branitelji, koji su bili i djelatne vojne osobe, tjerani, ponovit ću - TJERANI u mirovinu koja je iznosila tisuću i nešto malo više kuna, zbog čega su, često opterećeni kreditima, zapadali u dužničko ropstvo iz kojega se nisu mogli sami izvući, pa su vrlo često pronalazili rješenje u samoubojstvu. Da...i ja sam razmišljao o takvom rješenju. Jesam, i nije me sram to priznati, ali me održala ljubav prema mojoj djeci koja nikome ništa nisu skrivila. Dakle ta samoubojstva su neposredna odgovornost nekadašnjeg ministra Pančića. Neka me tuži ali to je tako.
Moja priča je duga i teška, 17 godina ne spavam kao čovjek, zdravlje narušeno, a život uništen. Borio sam se da se to ne vidi, da budem raspoložen, pa čak i onda kada bih najrađe udarao glavom o zid, bio sam maksimalni optimist jer se nisam htio prepustiti očaju. Ne da mi se pisati o svemu, jer zlonamjernici će uvijek sve izokrenuti, a njima posebno j.... mater, pogotovo onim pantaganama kojima smo ja i meni slični - lažni invalidi, paraziti i povlašteni. I vi će te se gamadi prepoznat.
Želim barem malo zaštititi dostojanstvo svoje djece, ali sam nakon 17 godina borbe s institucijama ove države, koja me je takvim nebuloznim zakonima dovela u teško dužničko ropstvo te onemogućila normalan život dostojan čovjeka, napokon došao do zida i ne znam što i kako dalje. Po svemu sudeći ću zahvaljujući dugovima uskoro postati beskućnik. Najžalosnije je što nisam jedini u jednoj takvoj situaciji. Hvala na svakom vašem pozivu, brizi, ponuđenoj pomoći, pokušaju da me oraspoložite (prepoznat će te se), ali ja dalje jednostavno više ne mogu.
Jutros su mi doma bili sudski vještaci koji su došli procijeniti stan jer me, između ostalih, želi ovršiti i grad čije sam dijete i koji sam zajedno sa svojim suborcima prije 26 godina branio od četničke agresije. Neka im je na dušu.

P.S. Najbitnije mi je od svega da u svemu imam punu potporu svoje djece. I njima je dosta svega i ne žele ni oni više šutjeti.

dubrovniknet.hr