Dr. Franjo Tuđman - prvi hrvatski predsjednik

Dr. Franjo Tuđman je najvažnija povijesna ličnost novije hrvatske politike i vječno će biti upamćen kao utemeljitelj hrvatske države o kojoj su sanjale tisuće generacija hrvatskog naroda, kao pobjednik u Domovinskom ratu, ali i zbog činjenice da je uvijek isticao kako je predsjednik svih Hrvata, onih u Domovini, ali i onih izvan nje.

Mi Hrvati u Bosni i Hercegovini, kao suveren i konstitutivan narod, dr. Franju Tuđmana ćemo vječno pamtit kao i našeg predsjednika koji je, sem države Hrvatske obnovio i državotvorno pravo hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Hrvatsko vijeće obrane i Hrvatska Republika Herceg-Bosna uvijek su imali potporu predsjednika Tuđmana, na čemu ćemo mu mi Hrvati iz Bosne i Hercegovine biti vječno zahvalni.
Dr. Franjo Tuđman, kao iskusan povjesničar i državnik, znao je kako se bez hrvatskog naroda iz Bosne i Hercegovine ne može očuvati Bosna i Hercegovina niti zaustaviti uspostava Velike Srbije i upravo je Domovinski rat i državnička vizija dr. Franje Tuđmana nedvosmisleno pokazala koliko je bio u pravu, što samo pokazuje kako iza velikih djela stoje veliki ljudi.

Dr. Franjo Tuđman je uspio ujediniti domovinsku i iseljenu Hrvatsku, obnoviti hrvatski nacionalni identitet, ali nikada nije uspio do kraja suzbiti antihrvatsku petu kolonu koja konstantno podriva nacionalni suverenitet hrvatskog naroda u Domovini i izvan nje.

Mi Hrvati u Bosni i Hercegovini još uvijek nismo izborili svoje povijesno i državotvorno pravo u BiH u onolikoj mjeri koliko to imaju druga dva bh. konstitutivna naroda, i to isključivo zahvaljujući antihrvatskoj petokolonaškoj mreži koja je ovladala svim strateškim pozicijama u Republici Hrvatskoj i izvan nje.
Hrvatska Republika Herceg-Bosna je bez ikakvog ozbiljnog povoda postala politička meta i sredstvo preko kojeg će se urušavati državotvorna doktrina dr. Franje Tuđmana.

Nakon državnog udara koji su u županijskom i državnom Saboru izveli Josip Manolić i Stjepan Mesić, postalo je jasno kako antihrvatska petokolonaška mreža koju su predvodili Mesić i Manolić ima svoje sljedbenike i u institucijama Ministarstva vanjskih poslova RH i upravo je ta mreža antihrvatske pete kolone od državnog prava hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj i državotvornog prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini skoro uspjela napraviti udruženi zločinački pothvat.

Joško Paro, današnji veleposlanik Republike Hrvatske u Washingtonu, još od 1994. godine kada je bio veleposlanik RH u Nizozemskoj, otvoreno progovara kako je on najzaslužniji za rušenje Tuđmanove državotvorne politike, za što je kasnije i nagrađen veleposlaničkim mjestom u Washingtonu.

Novi veleposlanik u SAD je Paro, čovjek koji je srušio Herceg-Bosnu i vratio Srbe

Ministarstvo vanjskih poslova RH bio je otuđeni centar moći koji je konstantno urušavao hrvatsku suverenost i konstitutivnost u Bosni i Hercegovini i stalno pogoršavao ugled Republike Hrvatske u Međunarodnoj zajednici, što je dovelo do potpisivanja Washingtonskog sporazuma, koji je hrvatskom narodu donio neravnopravnost i dekonstituiranje u Bosni i Hercegovini, a bošnjačkom narodu omogućio punu realizaciju nacionalnih, kulturnih i vjerskih prava na štetu hrvatskog naroda.
Stigmatizacija hrvatskog naroda dovela je do Washingtonskog sporazuma i gašenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Bosanskohercegovački Hrvati i Bošnjaci su u Washingtonu, 1. ožujka 1994. godine, potpisali preliminarni Sporazum o stvaranju Federacije Bosne i Hercegovine koja će omogućiti konfederaciju s Republikom Hrvatskom. Taj sporazum potpisali su dr. Mate Granić, dr. Haris Silajdžić i Krešimir Zubak. Oni su se suglasili da će biti osnovan Prijelazni odbor na visokoj razini, koji će poduzeti hitne i konkretne korake radi osnivanja Federacije i Konfederacije. Odbor je započeo s radom 4. ožujka 1994. godine u Beču i nastojao je do 15. ožujka 1994. godine donijeti:

• 1. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine;
• 2. Prethodni sporazum o Konfederaciji između Republike Hrvatske i predložene Federacije BiH;
• 3. Sporazum o vojnom rasporedu na području predložene Federacije BiH;
• 4. Prijelazne mjere za ubrzanje osnivanja Konfederacije i Federacije BiH, uključujući, gdje je to moguće, stvaranje državnog ustroja kako je to naznačeno u Okvirnom sporazumu, kao i sve ostale mjere koje će se smatrati potrebnima.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman i predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović potpisali su u Washingtonu, 18. ožujka 1994. godine Okvirni sporazum o konfederalnim vezama između Republike Hrvatske i buduće bošnjačko-hrvatske federacije u Bosni i Hercegovini. Premijer Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić i predsjednik Predsjedničkog vijeća Hrvatske Republike Herceg-Bosne Krešimir Zubak potpisali su u Washingtonu tekst Nacrta ustava federacije Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
Ministar vanjskih poslova, dr. Mate Granić, i predsjednik Predsjedničkog vijeća HR-HB, Krešimir Zubak, nikada nisu objasnili za čije su interese dogovarali ovakav sporazum i kakve posljedice snosi hrvatski narod u BiH, dvije decenije nakon njegova potpisivanja.

Nakon sramne politike hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, koji je, zajedno s Vesnom Pusić, sadašnjom ministricom vanjskih poslova RH i Joškom Parom, veleposlanikom u Washingtonu, svoju politiku gradio na dekonstituiranju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, evidentno je kako je i današnji predsjednik Republike Hrvatske, dr. Ivo Josipović, nastavio s istom praksom održavajući „status quo" na međunarodnoj političkoj sceni, ne želeći se miješati u unutarnje stvari u Bosni i Hercegovini, iako svjestan kako hrvatskom narodu u BiH vrijeme istječe te kako mu je suverenost i konstitutivnost svedena isključivo na one općine koje je Hrvatsko vijeće obrane obranilo u Domovinskom ratu.

Prema izjavi Ivana Zvonimira Čička, današnji predsjednik RH, dr. Ivo Josipović, je kao pravni ekspert 1994. godine u Austriji zajedno s Ivanom Zvonimirom Čičkom i pok. fra Lukom Markešićem, imao veliki udio u pakiranju i kreiranju udruženog zločinačkog pothvata, što je rezultiralo visokom zatvorskom kaznom hrvatskoj šestorki iz Bosne i Hercegovine pod imenom „Prlić i ostali", i nekako imamo dojam kako će ih puštanje Vojislava Šešelja na slobodu suočiti s istinom kako su sudjelovali u izjednačavanju krivnje agresora i žrtve ili još gore, kako će žrtva biti kažnjena, a agresor biti oslobođen svake krivnje.

Danas, kada obilježavamo petnaestu obljetnicu od smrti prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, u tijeku je predizborna kampanja za novog hrvatskog predsjednika, gdje se izdvajaju dva favorita, sadašnji predsjednik RH, dr. Ivo Josipović, i HDZ-ova kandidatkinja, Kolinda Grabar- Kitarović.
Kolinda Grabar-Kitarović je dio struktura Ministarstva vanjskih poslova RH, bivša ministrica vanjskih poslova RH, veleposlanica u Washingtonu u mandatu prije Joška Pare i pomoćnica glavnog tajnika NATO-a.
Hrvatski zastupnici u Parlamentu Vijeća Europe, Picula, Stier, Bušić, Maletič, Plenković i Šuica su, nakon smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana, inzistirajući na federalizaciji većeg entiteta i promjenama koje bi bile uravnotežene prema konstitutivnim narodima, napravili najveći iskorak u vanjskoj politici prema ustavnopravnom položaju hrvatskog naroda u BiH.

Mi Hrvati u Bosni i Hercegovini smo državljani Republike Hrvatske koji mogu sudjelovati i sudjeluju u izboru predsjednika Republike Hrvatske, i živo nas zanima hoće li Kolinda Grabar-Kitarović, kao buduća predsjednica Republike Hrvatske, podržavati veleposlanike poput Joška Pare i voditi vanjsku politiku prema hrvatskom narodu u BiH na temelju ustavnopravne jednakopravnosti ili ćemo i dalje biti sredstvo za potkusurivanje međunarodnih interesa.

Dr. Franjo Tuđman je utemeljio državnu i državotvornu politiku hrvatskog naroda u Hrvatskoj i BiH te definirao geostratešku poziciju hrvatskog naroda na međunarodnoj sceni i svaki budući hrvatski predsjednik mora biti kontinuitet takve politike.

Ured za informiranje
KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH
IZ DOMOVINSKOG RATA HZ-HB