Dok je trpjela najveće bolove, Stephanie je čuvalo srce iz Međugorja

Veselo se smije svakom skeču. Pored bolničkog jastuka još je jedan manji, u obliku srca. Na njemu je velikim slovima napisano "Međugorje". Upravo to srce njezina je najdraža igračka. Pratilo ju je od prvog dana dijagnoze. Grlila ga je u dugim besanim noćima kad joj je glavu presjecala neizdrživa bol. Nije bilo govora da ne putuje s njim i u Chicago. S njim spava, kraj njega jede... Stephanie se ne odvaja od svog srca.

Kupili su joj ga roditelji kad je prošle godine bila s njima u Međugorju.

Iako joj je bolnička soba prepuna malih i velikih plišanih i plastičnih igračaka, pa i mnoštva društvenih igara, njoj su ipak najdraže puzzle. U slaganju je rekorderka.

U samo nekoliko minuta spojila je šarene djeliće te s ponosom i veseljem u očima samo traži još za slaganje.

Roditelji su uz nju 24 sata na dan. Imaju svoj kauč, na kojem se mogu odmoriti i spavati ako ne žele ostaviti djevojčicu i otići u kuću u kojoj je cijela obitelj smještena. Soba veličine manje garsonijere prepuna je dječjih slika. Ima malu kuhinju sa sudoperom i hladnjakom, a djevojčica ima i svoju kupaonicu.

Sa Stephaniena prozora na petom katu čikaške bolnice pogled puca na drugi dio zgrade i veliki helidrom.

- Ova bolnica je tolika da sve hrvatske bolnice, da se spoje, ne bi bile kao ona - rekla je Anita, Stephaniena majka.

I zaista, oko bolnice vozi autobus, koji je besplatan, a vožnja traje oko pola sata. Pacijenti imaju puni komfor. Primjerice, u Stephanienu sobu svakih sat vremena ulazi netko od osoblja. Prvo s odjela hrane - pitaju je li sve OK, je li gladna, ako joj se nešto ne sviđa, može odmah naručiti drugo... Čistačice nekoliko puta na dan čiste sobu. Sve je podređeno malim pacijentima. U liftu su ugrađena šarena svjetla, koja se po katovima mijenjaju. Svaki kat ima svoju maskotu, na Stephanienu je to slonić. Malena Zadranka trebala je jučer tijekom dana napustiti bolnicu.

Kad je to čula, od ranog je jutra veselo plesala i pjevala. Do zaključenja ovog izdanja liječnik im još nije napisao otpusno pismo. Nakon izlaska iz bolnice Stephanie, roditelji i njezina starija seka Melanie (8) bit će u kući nedaleko od bolnice. Tata i seka vratit će se u Hrvatsku, a Stephanie i mama još će mjesec dana biti u Chicagu na pretragama. Tek kad liječnici budu sigurni da može na put, doći će i one.

Jedva je čekala da ustane iz kreveta i počne se igrati

Iako izmučena od teške operacije, Stephanie ne skida osmijeh s lica. Veseli se izlasku iz bolnice i odlasku u kuću Ronald MacDonald, gdje je čeka velika Barbie kuća. I dok spava, ne odvaja se od srca iz Međugorja. Mama Anita kaže da mogu i sve igračke izgubiti, ali da bez srca ne smiju nikamo. Obitelj je sa Stephanie 24 sata na dan. Smješteni su u apartmanu na petom katu čikaške bolnice. Naša reporterka posjetila ju je nakon operacije, a Stephanie joj je radosno pokazala koje sve igre zna igrati.

Izvor: 24sata.hr