DIJELIMO PRIČU O HRVATSKOM JUNAKU VIKTORU: Ovo je prvi branitelj poginuo u Oluji

Hrvatski branitelji heroji su kojih se trebamo prisjećati s ponosom. Jedan od takvih nedvojbeno je i Viktor Lizatović, mladić iz Župe Biokovske, kojega i danas pamte u njegovom rodnom kraju.

U ranu zoru podno svetog Roka na Velebitu 4. Kolovoza 1995. godine Imoćanin Viktor izgubio je život, i položio ga na oltar domovine. S ponosom, ali i tugom u imotskom kraju govore o svojem Viti koje je prvi od 174 poginula hrvatska branitelja u osloboditeljskoj vojno redarstvenoj operaciji Oluja.

On, kao pripadnik policijske specijalne postrojbe BATT iz Splita bio je hrvatski vojnik, a Imoćani i danas kazuju da je život izgubio u najvećoj oslobodilačkoj akciji kojom je neprijatelj pometen s okupirnog hrvatskog područja. U trenutku kada je poginuo imao je svega 28 godina te se nikada nije ženio. Otac Marijan bio je invalid iz Drugog svjetskog rata, a osim njega ovaj hrabri mladić za sobom je ostavio majku Karmelu te sestru Katicu.

Vito je bio kršan momak, opisuju ga tako njegovi mještani kazujući da je riječ o dragovoljcu koji se specijalcima pridružio s prvim danima rata 1991. Godine. Prošao je do smrti sva najteža ratišta po cijeloj Hrvatskoj, dok su roditelji ponajviše brižna majka strepili za njegov život. No, on nije posustajao, sam je odlučio da želi ići u rat te ga u tom naumu nitko nije mogao zaustaviti. U njegovom kraju ponose se svojih herojem i stoga što je Viktor uvijek išao tamo gdje je bilo najteže, kameni su to geni i hrabro, junačko srce.

Vikend prije nego je otišao u smrt Viktor je proveo sa svojom obitelji i roditeljima, u svojem rodnom selu. Tamo se kratko odmorio, a te posljednje srpanjske nedjelje kao da je slutio što ga čeka pošao je pješice na tradicionalno hodočašće na vrh Biokova. Čekala je majka Karmela svojega sina i tjedan dana kasnije, trebao je doči na svadbu kćeri krsniga kuma. Ali majci, svojem domu i svojem kraju Viktor se više nikada nije vratio.

Poginuo je herojski u Oluji. Viktor Lizatović pokopan je na mjesnom groblju kod crkve sv. Ivana u Župi, gdje je i rođen 19. travnja 1968. Dragovoljno se uključio u obranu domovine već 16. listopada 1991., kad je postao pripadnik specijalne postrojbe BATT, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske županije. Bivša premijerka Jadranka Kosor kao ministrica branitelja na poziv branitelja iz Zagvozda svojedobno je otkrila spomenih pogidnulim hrvatskim braniteljima iz tog podbiokovskog kraja. Taj kraj dao je 23 poginula branitelja, a među njima je i ime Viktora Lizatovića.

O Viktoru i sličnim herojima, danas 20 godina nakon Oluje treba se progovarati. Na njih se treba podsjećati, o njima treba pričati priče i prenositi ih budućim generacijama kako se nikada ne bi zaboravili hrabri hrvatski heroji, zbog kojih danas imamo svoju domovinu. Hrvatsku, na koju možemo i moramo biti ponosni. Jer ovaj junak, ali i mnogi junaci čija se imena ne znaju to su zaslužili. I na to bi vjerujemo bili ponosni.

Izvor: dnevno.hr