Da se ne zaboravi: Na današnji dan mučki ubijen Bruno Bušić

Hrvatski političar i publicist Bruno Bušić ubijen je 16. listopada 1978. u Parizu. Jugoslavenske tajne službe ubojstvom ovog hrvatskog domoljuba od njega su stvorile legendu. Svojom karizmom Bušić je u hrvatskom narodu ostao upamćen kao simbol svih hrvatskih emigranata ubijenih od jugoslavenskih tajnih službi.

Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939. u zaseoku Bušića Dragi u Vinjanima Donjim kod Imotskog. Već kao gimnazijalac, 1956. godine, došao je pod povećalo Udbe kada je u nepotpisanoj školskoj zadaći ustvrdio da vjeruje u Boga te kritizirao Jugoslaviju. "Dok se Tito voza po Indiji, Velikoj Britaniji itd. teški fizički radnik nije u mogućnosti kupiti obični bicikl. Dok Titova žena Jovanka kupuje vile po inozemstvu, seljak, radnik i službenik ne mogu dobiti jednu jedinu sobu gdje bi se smjestili. To se zove jednakost? Titova žena sigurno nije zaposlena pa odakle njoj novac? Ja Tita smatram običnim diktatorom", napisao je Bušić.

Bušić i Tuđman

Od zanimljivosti iz Bušićeve mladosti istaknimo da se 1965. zaposlio u Institutu za povijest radničkog pokreta na čijem je čelu bio dr. Franjo Tuđman. Te je godine i uhićen i osuđen na devet mjeseci zatvora zbog "širenja neprijateljske propagande". Zahvaljujući Tuđmanovoj intervenciji, kazna mu je preinačena u uvjetnu. Tuđmana i Bušića je 1972. godine, nakon Hrvatskog proljeća, pogodila ista sudbina - osuđeni su na dvije godine zatvora, ponovo zbog širenja propagande. Bušić je kaznu izdržao u zloglasnoj Staroj Gradišci.

Tuđman i Bušić susretali su se i kasnije, kada je Bušić izbjegao u inozemstvo. Nediljko Vegar ispričao je zanimljivu anegdotu o njihovu susretu 1977. Bušić je Vegaru rekao kako će ga u Njemačkoj posjetiti bivši Titov general. Vegar je pomislio kako ga želi napasti te je obećao angažirati još jednog čovjeka. Bušić je povikao: "Za Majku Božju, ti ga moraš čuvati da mu se što ne dogodi, jer ako itko uspije stvoriti hrvatsku državu - to će biti on!"

TV snimka krunski "dokaz" za ubojice

Švedska televizija je iste godine snimila dokumentarac "Hrvati: teroristi ili borci za slobodu". Tijekom fingiranih vježbi nepostojećih oslobodilačkih odreda, snimatelj je Bušića na trenutak snimio bez maske. Ova je snimka poslužila kao glavna izlika za Bušićevu likvidaciju. Bušić je 10. ili 11. rujna doputovao iz Londona u Pariz kako bi izvršio pripreme za Izvanredni sabor emigrantske organizacije Hrvatskog narodnog vijeća. Beograd je odlučio da se Bušić na tom saboru, koji se trebao održati 20./21. listopada u Amsterdamu, ne smije pojaviti jer bi vjerojatno preuzeo vodstvo nad hrvatskim političkim izbjeglištvom. 16. listopada 1978., prije 35 godina, Bruno Bušić je ubijen.

Bušić je kobnog dana između 23 i 23:15 sati ulazio u dvorište zgrade u kojoj je privremeno stanovao. Za njim je potrčao nepoznati muškarac, usmrtio ga hicima iz neposredne blizine i pobjegao. U Tanjugu je likvidacija prikazana kao "međusobni obračun u emigrantskom podzemlju". Istom formulacijom ubojstvo je opisao i Vjesnik. Bušić je pokopan 23. listopada, dan nakon svečanog ustoličenja pape Ivana Pavla II. Na grob su mu uklesani sthovi Dobriše Cesarića "Trubač sa Seine".
U međuvremenu se pojavilo ime mogućeg ubojice Brune Bušića. Udbaš Blagoje Zelić za isto je optužio Vinka Sindičića koji je bio poznat pod kodnim imenom Pitagora. On je u to vrijeme bio na 15 godina zatvoren u Škotskoj. Istraga je pokrenuta, ali je 1994. završena jer Sindičić nije bio dostižan državnim tijelima. Optužnica je podignuta 1999., no Sindičić je 2000. oslobođen.

Nakon što su njegovi ostaci iz Pariza prenešeni u Hrvatsku, Bruno Bušić je 16. listopada 1999. pokopan na zagrebačkom Mirogoju.