Čeka li generala Gotovinu sudbina Zvonka Bušića?

O životnim putovima ove dvojice boraca za samostalnu Hrvatsku napisane su brojne knjige. Međutim, dok je Bušić, barem u prvoj fazi svog života, odabrao propagandni rad u hrvatskoj emigraciji, Gotovina je vojno iskustvo, koje će kasnije ugraditi u hrvatsku samostalnost, stjecao diljem Afrike i Južne Amerike.

Kobnog 10. rujna 1976. Zvonko Bušić je shvatio kako propagandno djelovanje preko emigrantskih medija protiv jugoslavenskog režima daje slabe rezultate. Odlučio se na akciju koja je trebala svijetu pokazati pravo lice Jugoslavije. Toga kobnoga dana, četiri muškaraca i jedna žena, predvođeni Zvonkom Bušićem, oteli su putnički zrakoplov američke tvrtke TWA. Namjera im je bila, a potom i zahtjev kao otmičara, objava proglasa u vodećim američkim medijima u kojemu se upozoravalo na robovski položaj Hrvatske u ondašnjoj Jugoslaviji. Nakon izbacivanja letaka nad nekim američkim gradovima te nad Londonom i Parizom, otmičari su se predali. Naime, saznali su kako je od posljedica eksplozije improvizirane bombe, koju su otmičari postavili u New Yorku kako bi njihove prijetnje djelovale ozbiljnije, poginuo američki policajac.
Heroj ili zločinac?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na sudskom procesu koji je potom uslijedio Zvonko Bušić je osuđen na 30 godina zatvora. U trenutku otmice zrakoplova, Bušić je za nacionalnu i slobodnu Hrvatsku bio junak bez premca. Dokaz za to je i desetak milijuna dolara koji su kroz samo nekoliko dana skupljeni za jamčevinu Bušiću i suborcima. Međutim, trideset godina je dugo, a Hrvati su poznati kao narod kratkog pamćenja. Danas je Zvonko Bušić u Hrvatskoj za mnoge heroj, međutim za mnoge je zločinac i terorist.

Iako je američki sudac prilikom izricanja kazne naglasio kako Bušića i njegove drugove ne smatra bilo kakvim ratnim zločincima ili teroristima to ne sprječava domaće kolumniste koji se natječu tko će više oblatiti ovoga čovjeka. Bušić je davno prije nego su se stvorili uvjeti za Hrvatsku samostalnost sanjao njenu slobodu, danas nakon 30 godina robije mnogi u Hrvatskoj za koju se borio, okreću glavu od njega pravdajući to sudskom presudom.
Što će biti 2022.?

Godina je 2022., nakon dvije trećine odslužene kazne na slobodu se iz inozemstva u Hrvatsku vraća general Ante Gotovina. Proslavljenog generala u zračnoj luci Pleso dočekuje supruga, djeca, unuci i tek najvjerniji suradnici iz Domovinskog rata. Ponosni general, još izvrsna zdravlja, sjeda u automobil te se upućuje u svoje Pakoštane. Putem kroz Liku, preko Velebita i Maslenice naviru sjećanja na dane kada je tu, početkom devedesetih, zaustavljao nadiranje srbijanskih snaga na mladu hrvatsku državu. Po dolasku u Pakoštane u društvu brata Bore odlazi na rivu na kojoj još stoji kameni blok na kojem piše kako ju je izgradio general Ante Gotovina. Prilaze mu najvjerniji suborci i radosno ga sa suzama u očima pozdravljaju. Većina, ipak, pognute glave žurno prolazi preko rive i ne pogledavši generala.

Skoro je 19.30 sati, general se upućuje u obiteljsku kuću. Na televiziji, mladi voditelj središnjeg Dnevnika objavljuje novo zaduženje u inozemstvu, ministra vanjskih poslova primio je podtajnik EU-a što se ocjenjuje kao veliki vanjskopolitički uspjeh, seljaci ponovno voze prema Zagrebu, a reporter iz Splita javlja o sukobu naših ribara i talijanske kočarice kod Brača. Pred kraj Dnevnika, neposredno prije reklame za nove žvakaće gume, nadobudni mladi voditelj čita vijest kako je danas iz pritvora u Hrvatsku stigao kontroverzni general i ratni zločinac Ante Gotovina, vijest je popraćena snimkom na kojoj sudac Alphons Orie izriče kaznu zatvora od 24 godine generalu Gotovini. U tom trenutku prisjetio se general onoga dana 1991. kada ga je na brazilsko-paragvajskoj granici sustigla vijest o pogibiji hrvatskih policajaca u Borovu selu, kada se odlučio vratiti i pomoći Hrvatskoj. Duboko udahnuvši zapita se - je li vrijedilo truda?
ŽELJKO PRIMORAC/dalmacijanews