Vjekoslav Domljan: Kritična je godina za Aluminij, moramo opstati

Ohrabruje ga popuštanje kočnice od Glencorea koji je za mostarsku tvrtku ono što je MMF za BiH. Direktor Domljan žali što ulazak Financijske policije u Aluminij ipak nije bio diskretniji i vjeruje kako će Vlada FBiH uskoro razviti strategiju za ovu tvrtku.

Može li se kazati kako je početak nove godine zapravo kritično razdoblje za Aluminij? U kakovu se financijskom i poslovnom stanju nalazi tvornica?

- Može, jer treba osigurati novac za nesmetano odvijanje proizvodnje i funkcioniranje proizvodnih postrojenja te zaključiti ugovore s kupcima aluminija za 2014. godinu. Neosiguranje makar jednoga čimbenika proizvodnje znači njezin prekid. Nedostatak svježega novca otežava nabavu tih čimbenika. Posebice je važno osigurati novac za remont ćelija. Kada bi se ćelije koje nisu u pogonu stavile u funkciju, dobilo bi se godišnje aluminija koliko Aluminij isporučuje najvećemu bh. prerađivaču.

Da odmah raščistimo sa sve učestalijim sumnjama. Postoje li u Aluminiju dvostruko knjigovodstvo i financijski pokazatelji? U nekim krugovima se spekulira kako se gubici namjerno uvećavaju zbog moguće prodaje Aluminija?

- Globalno promatrano, 60% elektroliza posluje trenutačno s gubicima (pri čemu europske elektrolize, često sa statusom specijalnih potrošača, plaćaju električnu energiju 22-48 €/MWh). Tvrtka Adel, koja je plaćala najskuplju struju u EU-u, od 48 €/ MWh, upravo je bankrotirala. Troškovi električne energije Aluminija (15,3 MWh/t x 57,8 €/MWh za studeni i prosinac 2013.) čine 50,4% cijene aluminija. Struja je, dakle, temeljni uzrok gubitaka, a ima i drugih uzroka. No, koliki je stvarni gubitak za 2013. godinu, moći će se pouzdano kazati nakon revizije poslovanja.

Otkako ste u Aluminiju, a naročito nakon što ste postali vršitelj dužnosti direktora, očajnički upozoravate kako je tvornici potrebna jeftinija struja, ali i obrtna sredstva, dakle krediti, za nabavu sirovina. Ima li naznaka da bi se to moglo riješiti?

- Slovački proizvođač aluminija Slovalco (u većinskomu vlasništvu norveškoga Hydra) i slovenske elektrane (u većinskomu vlasništvu talijanskoga Enel Groupa) zaključili su, s važnošću od 1. siječnja 2014. godine, ugovor na osam godina o isporuci struje. Ako mogu Norvežani i Talijani, na tlu Slovačke, zašto ne bi mogla Vlada FBiH, koja kontrolira dvije elektroprivrede i Aluminij, osigurati isto. No, Vlada je odnedavno postala vlasnikom, pa joj treba vremena razviti strategiju za Aluminij. A postoje i ugovori koji trebaju isteći da bi se zaključili drugi, prihvatljiviji za Aluminij. Želim potvrditi kako Aluminij priprema emisiju konvertibilnih obveznica. No, treba vremena za animiranje tržišta pa bi iznimno dobro došao kratkoročni kredit, dok se ne provede emisija.

Vjerojatno nije sve u cijeni struje. Što je s plaćama? Koliko se zna, i tu ima prostora za balansiranje i uštede?

- Glavni razlog iščezavanja proizvodnje aluminija s tla Europe jest struja. Kada bi radnici Aluminija radili besplatno, gubitak Aluminija bi se smanjio tek za trećinu. Uprava Aluminija će morati donijeti plan restrukturiranja, čiji sastavni dio mora biti rezanje plaća, naročito najviših, te povećanje inovativnosti i produktivnosti rada.

Kao legalistu, pretpostavljam da Vam nije smetao upad Financijske policije u Aluminij. Imate li možda zamjerki na one koji su naložili njihov dolazak? Jeste li to doživjeli kao neku vrst pritiska na tvrtku i kako se zapravo ponašala Financijska policija?

- Financijska policija kontrolira poslovanje Aluminija prema nalogu Vlade FBiH. Njezin dolazak i rad, također prema nalogu Vlade, trebao je biti diskretan, no to se nije dogodilo. U trenutku njezinoga dolaska, predsjednik Nadzornoga vijeća Aluminija, prof. dr. Puljić i moja malenkost bili smo na sastanku kod predsjednika Vlade i resornoga ministra, gdje smo razgovarali o stanju Aluminija. Što se tiče Aluminija, stoji na raspolaganju Financijskoj policiji i s njom nema problema.

Ipak, poslovno okružje, osobito dobavljači pa i kreditori, nije dakako oduševljeno što Aluminij češlja Financijska policija. Osjećate li već neke posljedice zbog te akcije i je li Aluminij, unatoč teškoćama, ipak solventna i pouzdana tvrtka? Možete li vraćati kredite bankama?

- Problem za Aluminij je nastao kada je Reuters, temeljem pisanja tuzemnih tiskovina, objavio da Aluminij gasi proizvodnju. Tada je pravni odjel Glencorea povukao ručnu. Bio je to alarm za sve inozemne dobavljače. Tek od 1. siječnja 2014. godine, Glencore je, i to blago, olabavio ručnu. Sada čekaju vidjeti tko će biti direktorom Aluminija kako bi donijeli konačnu odluku. Glencore je za Aluminij ono što je MMF za BiH. Napisi o upadu policije, najavi upada Sipe i sl. nanose štetu Aluminiju, jer odvraćaju dobavljače i kreditore. I novine poput Wall Street Journala objavljuju da je Alcoa provodila protuzakonite aktivnosti u Bahreinu. No, objavljuju što je policija našla, a ne što namjerava tražiti.

Sve upućuje na to da će ova godina biti vrlo teška, ali možda i presudna za Aluminij. Ako postanete direktor tvornice u punomu kapacitetu, što možete poručiti zaposlenicima i poslovnim partnerima?

- Ključni ugovori, tj. oni za struju i glinicu, istječu koncem 2014. godine. Treba opstati u 2014. i pripremiti se za iduće srednjoročno razdoblje. Aluminij ima problema na kratak, ali ne i na srednji rok. Unatoč visokim troškovima električne energije, prema europskim, i posebice globalnim standardima i neracionalnostima u poslovanju, ima perspektivu. Ukupni mu troškovi trenutačno iznose 2344 USD/t, dok troškovi proizvođača iz EU-a iznose 2318 USD/t. Ako je cijena aluminija oko 1700 USD/t, jasno je što ove brojke znače. Predstavnici Hidrije (najinovativnije tvrtke u Europu za 2012./'13. godinu, koja se bavi lijevanjem automobilskih dijelova) dolaze u Aluminij 14. siječnja. Kontakti s takovim tvrtkama otvaraju perspektivu. Prije dvije godine, inicirano je ustrojavanje skupine za strateško pozicioniranje Aluminija, jer se vidjelo da Aluminij gubi na globaliziranosti i zaglavljuje u mjesnu kaljužu. No, ipak su otvorena vrata uvoznim lobijima, koji sad još dobivaju potporu izvjesnih mjesnih političkih krugova Ne vide da je žlica dodirnula dno kazana i da Aluminij trenutačno živi na račun kreditora i dobavljača tj. sa žlicom u tuđemu kazanu.

Što bi značilo za Aluminij i Hercegovinu eventualno gašenje proizvodnje?

- Proces industrijalizacije u Hercegovini je otpočeo u doba Austrougarske, izgradnjom Tvornice duhana u Mostaru, 1880-ih. Konačan prestanak rada te tvornice, stotinjak godina kasnije, simbolički je označio početak deindustrijalizacije Hercegovine. Vlasti u (Bi)H su pred odlukom: deindustrijalizacija ili reindustrijalizacija. Izlazak iz zamke srednjega dohotka preko deindustrijalizacije vodio bi među zemlje niskoga dohotka i učvršćivanju Hercegovine kao siromašnog i neinovativnoga kutka Balkana. Vjerujem da će se bh. vlasti, na svom EU putu, odlučiti za reindustrijalizaciju, kao što je odlučio EU-u. Ako bi se dogodilo i suprotno, opet ne bi bilo gašenja Aluminija. I taj najcrnji scenarij ne bi značio smrt Aluminija, nego njegove elektrolize. Tvornica anoda i Ljevaonica bi i nadalje mogle raditi. Ako se uspješno riješe postojeći problemi, Tvornica anoda obavljat će proizvodnju anoda za izvoz, za koji postoji sigurno i platežno sposobno tržište. U međuvremenu bi se iznašlo i rješenje za elektrolizu, preko izvjesne investicije. U tomu slučaju, Aluminij bi mnoge skinuo s vrata. No, o tom - potom, možda već u veljači.

Povezuju Vas s nekim strankama i krugovima u Vladi FBiH. Kakov je, dakle, trenutačni politički status i jeste li negdje angažirani?

- Politički sam neovisna, nestranačka osoba. Za mene već godinu dana postoji samo jedna stranka - Aluminij. No, vrata Aluminija otvorena su za sve stranke i sve strane. Vrata su otvorena kako vladajućima, tako i oporbenim strankama / stranama. Aluminij nije niti naš niti njihov, nego i naš i njihov, kao štio je i struja i naša i njihova i kao što proizvodi od aluminija mogu biti i naši i njihovu, a naši i njihovi mogli bi biti i boksit i glinica. To bi značilo ekonomsku reintegraciju FBiH i BiH. bIh treba lidere koji će to shvatiti, od razine tvornice pa naviše.