Rudnici će propasti baš kao i Aluminij

Rudnici uglja su prošlost i neminovno će u skorijoj budućnosti propasti bez obzira kakve poteze Vlada Federacije povukla. Jednostavno, takva vrsta rudnika propada svuda u svijetu zbog tržišnih uvjeta i modernizacije koji ne nude mogućnost da kopanje uglja samo po sebi proizvodi profit, piše Dnevni list. 

Uvod u konačni slom

Posljednja događanja oko rudnika koji su u vlasništvu Elektroprivrede BiH, dakle u vlasništvu Federacije, samo su u uvod u konačni krah zbog kojeg će veliki broj ljudi u BiH ostati bez radnih mjesta. U sedam rudnika u okviru koncerna Elektroprivrede BiH zaposleno je oko 8.200 rudara, a ukupni dug tih rudnika prema poreznoj upravi je veći od 450 milijuna maraka.

Federacija ne može sanirati tu ogromnu rupetinu koja prijeti da za sobom u ponor povuče i Elektroprivredu BiH koja na svojim ‘leđima’ nosi i rudnike. Dodatni problem za EP BiH može nastupiti kada Europska unija zemljama Zapadnog Balkana uvede takse za emisije stakleničkih plinova jer će tada MWh proizveden na ugalj biti sve manje konkurentan na tržištu električne energije. A, upravo je ugalj primarni energent za proizvodnju električne energije u FBiH.

Također, brojne studije rađene proteklih godina jasno su detektirale da je potrebno intenzivno ulagati u obnovljive izvore energije (hidro, vjetar, sunce…) jer nije za očekivati da će korištenje uglja za proizvodnju električne energije na postojeći način imati perspektivu u Europi u drugoj polovini 21. stoljeća.

Sudbina Aluminija

Sudbinu koju očekuju bh. rudnici, već je doživio mostarski Aluminij, koji je ugašen u srpnju ove godine zbog dugova od oko 400 milijuna maraka. Većinski vlasnik Aluminija je Vlada FBiH (44%, koliko imaju i mali dioničari, Vlada RH ima 12%), koja godinama nije vodila računa o upozorenjima da Aluminij mora učiniti strateški zaokret i modernizirati proizvodnju i model poslovanja.

Ono što Vlada radi jeste da novcem poreznih obveznika nastoji krpati rupu za rupom koju stvaraju kompanije u njenom vlasništvu. Tim financijskim injekcijama takve kompanije se održavaju na umjetnom disanju i kupuje se socijalni mir, odnosno glasovi za izbore. Međutim, kada se dođe do kritične točke, Vlada je apsolutno nemoćna i počinju lutanja, prebacivanje krivnje na nadzorne odbore i uprave posrnulih državnih kompanija (imenuje ih Vlada), prozivaju se direktori tih poduzeća zbog visokih plaća (direktore imenuje Vlada) i vuku se slični populistički potezi kojima Vlada nastoji skrenuti pozornost s vlastite odgovornosti. Aktualna Vlada FBiH bi mogla ostati zapamćena po propasti Aluminija i rudnika…