Mijo Brajković: Ni jednim svojim postupkom nisam naštetio ni ugledu tvrtke, kao ni djelatnicima Aluminija

...se navodi poslovanje ove tvrtke za vrijeme bivšeg direktora, reagirao je i prozvani Mijo Brajković. Dozvoljavam da gospodin Bradvica , predsjednik uprave, kao pravnik ne poznaje ekonomiju, ali u njegovoj upravi sjede isti ljudi koji su bili i moji prvi suradnici, te shodno svom radnom mjestu imaju sve ekonomske izvještaje i završne račune koje je usvajao Nadzorni odbor, pa me tim više čudi neistinito iznošenje podataka.

Aluminij na dan 30. travnja 2009. godine nije imao nikakvih dospjelih, a neizmirenih obveza.

Dugovi koji se navode su dugoročni krediti na pet godina za modernizaciju Aluminija, sa kamatnom stopom od 1-2% za koje je garanciju dala osiguravajuća kuća Euler Hermes, kao jedinoj tvrtci u BiH.

Ti krediti su u znatnoj mjeri i otplaćeni.

Sa druge strane zalihe glinice, petrolkoksa, predlegure, smole i rezervnih dijelova svojom vrijednošću pokrivaju i premašuju vrijednost stvorenih obveza (kredita).

Akumulirana dobit na kraju 2008.godine je bila 55 milijuna KM, a godina je završena sa 14,5 milijuna KM neto dobiti.

Stanje žiro- računa je bilo 13,9 milijuna KM, od čega na računu WLB 11 milijuna maraka, kao osiguranje za dugoročne kredite.

Potraživanja od PDV su bila 7,5 milijuna maraka, a na oročenim računima kod raznih banaka bilo je oko 40 milijuna dolara, oko 10 milijuna dolara potraživanja i 3,5 milijuna dolara zaliha gotovih proizvoda, odnosno 53 milijuna dolara gotovine.

Pored toga ostali su kompletno modernizirani pogoni Elektrolize, Ljevaonice i Anoda, sanirana ratna šteta od 140 milijuna dolara, što znači da je ukupno uloženo 270 milijuna eura u sanaciju i modernizaciju Aluminija.

Pored toga ostavljena su dva temeljna dugoročna ugovora:

- Ugovor sa HEP-om za snabdijevanje 100 MWsati električne energije do 2011.godine po cijeni od 28% cijene aluminija na burzi

- Dugoročni ugovor do 2011.godine za snabdijevanje glinicom, po cijeni 15,1% od cijene aluminija na burzi

Prosječan osobni dohodak 30. travnja 2009. godine je bio 1820 KM neto.

Ovo su dijelovi izvješća o poslovanju, usvojenog od strane Nadzornog odbora na sjednici održanoj 30.travnja 2009. godine i podijeljeno članovima Uprave, gospodi Lasiću, Galiću, Bradvici i gospodinu Borasu kao predsjedniku Nadzornog odbora, te me čudi da to izvješće nisu predočili radnicima i javnosti.

Usput napominjem da je prosječna cijena aluminija na Londonskoj burzi bila za prva četiri mjeseca 2009. godine 1374$, što je znatno niže od današnje prosječne cijene od 2.077$ po toni aluminija. Prema tome čini se da loše stanje na tržištu aluminija nije jedini uzrok lošeg poslovanja Aluminija.

Što se tiče isključivanja 64 ćelije, svima je dobro poznato da je to rezultat cijene električne energije koju smo plaćali po 81 eur za megavat sat za količinu od 40 MW da bismo spasili tvrtku, ali nismo otpustili niti jednog radnika.

Na sve drugo što se dešavalo u Aluminiju poslije 30.travnja 2009. nisam imao nikakav utjecaj niti odgovornost.

Žao mi je da moram reagirati na ovakav način, jer ni jednim svojim postupkom nisam naštetio ni ugledu tvrtke, kao ni djelatnicima Aluminija.

Psihologija je davno objasnila da osobe koje se ne mogu suočiti sa svojim neuspjesima i prihvatiti odgovornost pripisuju ih drugim ljudima i događajima.

U arhivi Aluminija postoje svi dokumenti o cjelokupnom poslovanju Aluminija, usvojeni na nadležnim organima i zainteresirani ih mogu pogledati, te s moje strane prestaje bilo kakva polemika putem medija, navodi se u priopćenju koje potpisuje Mijo Brajković bivši direktor tvrtke Aluminij d.d. Mostar.