Mario Gadžić: Aluminijeva je snaga u njegovim kadrovima

...a osim mnoštva poslovnih tema, dotaknuli su se i osobnih upita o njegovu privatnom životu i razmišljanjima.

Razgovor, objavljen pod naslovom Postavili smo temelj pozitivnomu poslovanju Aluminija u 2017. godini, prenosimo u cijelosti:

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevnicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više. Gost Kluba menadžera danas je Mario Gadžić, direktor Aluminija d.d. Mostar.

Predstavite nam ukratko svoj profil... Gdje ste se obrazovali i stjecali svoja znanja? Koja su Vaša dosadašnja radna iskustva? Obnašate li još neke funkcije u svojoj karijeri?

Rođen sam 1973. godine u Općini Stolac. Diplomirao sam na smjeru Menadžmenta pri Ekonomskomu fakultetu Sveučilišta u Splitu, a u Aluminij sam došao iz bankarskoga sektora, u kojemu zaključio izuzetno uspješnu šesnaestogodišnju karijeru, tijekom koje sam uglavnom obnašao dužnosti na visoko-odgovornim upravljačkim položajima. Između ostaloga, u UniCredit banci sam bio direktorom Podružnice Mostar za osobno i poduzetničko bankarstvo, a na natječaj za prvoga čovjeka Aluminija prijavio sam se s položaja direktora Glavne filijale Mostar Raiffeisen banke. Nadzorni odbor Aluminija je, završetkom opsežnoga natječajnog postupka za izbor direktora Društva, 24. kolovoza ove godine povjerenje za upravljanje tvornicom ukazao meni, ističući kako sam bio najbolji kandidat, s izvrsnim Planom restrukturiranja poduzeća i s jasnom vizijom njegove provedbe u mandatnomu razdoblju. Dužnost sam službeno preuzeo 5. rujna, stavivši odmah svoje kompetencije i znanja u funkciju saniranja preuzetih obveza i ulaganja u proizvodnju, odnosno u funkciju oporavka i osiguranja dugoročnoga nesmetanog poslovanja Aluminija. Kao bivšemu članu NO-a Društva (2014.), stanje s poslovanjem Aluminija nije mi bilo nepoznanicom, a u koštac s poteškoćama koje opterećuju Hercegovačkoga diva uhvatio sam se svjestan kako su za stabilizaciju nužni ubrzani i precizni koraci, uštede, i rast kroz postizanje veće učinkovitosti, najoptimalnijim iskorištenjem raspoloživih tvorničkih resursa, materijalnih i ljudskih.

Čvrsto vjerujem da ću spasiti Aluminij

Dana 5. rujna 2016. godine datum je koji ćete zasigurno pamtiti kada je u pitanju Vaša karijera, jer ste tada preuzeli funkciju direktora, kako kažu „posrnuloga hercegovačkog gospodarskog diva". Kompleksno je ovo razdoblje za „sjedanje" na tako odgovorno menadžersko mjesto. Po svojemu Planu restrukturiranja poduzeća i viziji, može li se reći da ćete biti jedan od onih vođa koji su spasili Aluminij?

Nebitno upravljam li organizacijskom cjelinom u bankarstvu, proizvodnim ili trgovačkim poduzećem, načela korporativnoga upravljanja su jednakima. Aluminijem su dosad upravljali menadžeri, ali kada upadnete u operativne, tržišne, sustavne i organizacijske probleme i kada vam je poslovanje ugroženo, nije dovoljno biti samo menadžer. Menadžer se postaje imenovanjem na određenu upravljačku dužnost, ali samo vizionari gledaju unaprijed, predviđaju više koraka od drugih, brzo i odgovorno uvode promjene, inovacije, u čemu ih ljudi slijede, te više ne govorimo o menadžeru nego o lideru. Aluminiju je bio prijeko potreban lider koji će svakoga pojedinog zaposlenika povesti u procese restrukturiranja poslovanja, koristeći pritom potencijal i doprinos svakoga djelatnika. Osim što mi ova dužnost predstavlja veliki profesionalni izazov, vodi me i iskrena želja svoje kompetencije i znanja staviti u službu oporavka Aluminija, svjestan, prije svega, njegova značenja za 820 djelatnika i njihovih obitelji, ali i njegove ključne uloge u gospodarskoj stabilnosti hercegovačkoga podneblja, pa i cjelokupne BiH. Tu mislim na industrijski razvitak zemlje, ali i na objektivan utjecaj Aluminija na javnu potrošnju, mirovinske i zdravstvene fondove, različna javna davanja i punjenje državnih blagajni na svim razinama, kroz pristojbe, poreze, naknade i druge trošarine. Snažnim sam kritičarem neznanja, nečinjenja promjena, neprilagođivanja tržišnim uvjetima i neupravljanja rizikom u proteklim godinama, što je i dovelo do enormnih gubitaka, a tomu je načinu rada došao kraj. Pokrenuo sam opsežan zahvat restrukturiranja poduzeća, u samo dva mjeseca povećali smo proizvodnju za 20%, vratili povjerenje banaka, revidirali sve prodajne i nabavne ugovore, ostvarili učinke ušteda. Povrh svega, ova je uprava potpisala ugovor s Elektroprivredom BiH koji je okarakteriziran povijesnim, a njime smo osigurali stabilnu opskrbu Aluminija električnom energijom po znatno nižoj cijeni u odnosu na onu koju smo plaćali dosad. Dakle, s učincima novoga ugovora za struju, podizanja proizvodnje i početka paljenja ugašenih elektrolitičkih ćelija, postavljeni su temelji za pozitivno poslovanje Aluminija u 2017. godini. Da, premda možda izazivam nevjericu, čvrsto vjerujem da ću biti direktorom koji je spasio Aluminij. Jedina je druga opcija propast, a to neću dopustiti!

Bojite li se ponekad vlastitih, ali i tuđih obećanja?

Aluminij je dosad bio izrazito zatvoren, te šira javnost nije poznavala stvarnu problematiku našega poslovanja. Međutim, rad ove Uprave odlikuje otvorenost i prema našim vlasnicima, u prvomu redu prema Vladi FBiH i Vladi RH, potom prema našim djelatnicima i prema medijima, odnosno javnosti koja treba znati što nas to opterećuje, ali i kakve smo pomake napravili na otklanjanju problema, i to u svim segmentima poslovanja. Na putu oporavka, do uspjeha neću moći stići sam i u tomu računam na svih 820 zaposlenika koji će me, uvjeren sam, slijediti u odlučnoj provedbi zacrtane strategije, s ciljem osiguranja dugoročne stabilnosti, kako za članove naših obitelji, tako i za širu društvenu zajednicu koja je uvelike naslonjena na postojanje Aluminija. Uhvatim se ponekad u razmišljanjima tipa ''a što ako''. Međutim, ni ja ni ova uprava nemamo ni prostora ni prava na pogreške. Aluminij mora ponovno razmišljati kao div, uzimati u obzir makroekonomske izazove svjetskoga tržišta i ponovno se na svjetskomu gospodarskom zemljovidu pozicionirati kao prepoznatljiv brend, kao proizvođač vrhunskoga metala kojega traže najzahtjevniji potrošači. Mi to jesmo!

S obzirom na činjenicu da ste veći dio svojega radnog vijeka proveli u bankarstvu, koliko će Vam dosadašnje iskustvo pomoći u četverogodišnjemu mandatnom razdoblju u Aluminiju?

Nemam dvojbi kako mi je to značajnom prednošću. Rekao sam već, načela korporativnoga upravljanja su jednakima, nebitno upravljate li organizacijskom cjelinom u bankarstvu, proizvodnim ili trgovačkim poduzećem. Moje je osobno iskustvo značajno i svakodnevno mi je od pomoći, a i kada s druge strane stola imam kolege bankare, u prednosti sam jer znam kako razmišljaju i kako se tomu prilagoditi, da obje strane budu zadovoljne.

Naša je vizija izgradnja prerađivačkih pogona

Poprilično ste i odranije upoznati s poslovanjem Aluminija. Koje su to korjenite promjene koje ćete poduzeti i realizirati u prvim mjesecima provedenim na novoj funkciji? Koji su prioritetni planovi Aluminija i kakva je budućnost ove tvornice?

Kazao sam, u zamahu je provedba opsežnoga restrukturiranja poduzeća, u najkraćemu mogućem razdoblju otpočet ćemo s podmirivanjem naslijeđenih dugovanja i s ulaganjima u zapušteni proizvodni proces, prije svega, u stavljanje u pogon svih isključenih elektrolitičkih ćelija, s čim otpočinjemo već u siječnju 2017. godine. Svaka nova uključena ćelija dodatnom je tonom našega metala na tržištu i dodatnim prihodom za realizaciju ovoga o čemu govorim. No, jednim od najvećih potencijala ove tvornice njezini su djelatnici, kojima se niz godina nije posvećivala osobita pozornost, napose u procesima upravljanja kadrovima i njihovim razvitkom. Uspjeh svake tvrtke ovisi upravo o kakvoći njezinih kadrova i o ulaganju u kadrove. Shodno tomu, značajan dio moje energije i strategije usmjeren je uspostavljanju i vraćanju povjerenja djelatnika u Aluminij, te strategiji razvitka djelatnika, kreiranjem njihovih razvojnih putova u Društvu. Za izrazito kratko vrijeme, u Aluminiju se, među djelatnicima, ponovno pojavio pozitivan duh, postali smo tim koji se lavovski bori za svoje poduzeće. To je čak možda našim najvećim uspjehom dosad, a tako ćemo osigurati dugoročnu sigurnost, čvrstoću i snagu organizacije kao sustava, čime se stvaraju pretpostavke za valjano upravljanje svim ostalim rizicima.

Suradnje s pojedinim srodnim poduzećima su oživjele. Koji su Vam pak najjači partneri u branši?

Nije zahvalno isticati pojedinačna imena, jer su nam svi partneri, kako među dobavljačima, tako i među kupcima, bitnim kotačima u nezamislivo velikomu mehanizmu koji osigurava svakodnevno funkcioniranje ove velike tvornice koja ne prekida s radom niti jednoga sata, niti jedne minute, svih 365 dana u godini. Aluminij ponovno vidim kao jednoga od motora zadržavanja mladih u BiH. Razmišljamo vizionarski i unutar svojega tvorničkog kruga želimo graditi i razvijati pogone za preradu aluminija, jer nam dugoročnim ciljem nije nastaviti s izvozom primarnoga metala, nego nam je cilj aluminij koji je prerađen u BiH i izvezen kao građevinski profil, električni kabel, automobilski naplatak... Ne govorim o megalomanskim projektima, nego o stvarnim mogućnostima koje se već sada nude, u smislu ponuda za ulaganja u prerađivačku proizvodnju unutar našega kruga, koje pristižu iz više europskih zemalja. Riječ je o sitnim koracima nabave određenih strojeva za proizvodnju proizvoda ili poluproizvoda od aluminija poput konzervi, poklopaca, naplataka, što je ulaganje koje možemo podnijeti, a kojim stvaramo dodanu vrijednost, veću od one koju postižemo izvozeći sirovinu koja je podložna svim rizicima tržišta, a na koje ne možemo utjecati. Višestruki učinci razvijanja takovih projekata snažno utječu na smanjenje rizika i na stabiliziranje Društva. To je začetak stabilizacije ne samo Aluminija nego i čitave države, ali tomu trebaju snažni osnovi i predan angažman i nas gospodarstvenika i nositelja vlasti na svim razinama u BiH.

Privatizacija Aluminija u ovomu trenutku nije mudra

Informacija koju je potvrdio i predsjednik Vlade Federacije BiH Fadil Novalić jest da će udio Vlade FBiH u mostarskomu Aluminiju, koji iznosi 44 posto, biti dokapitaliziran... Neki stručnjaci smatraju kako ova tvornica mora proći kroz stečaj...

Brojni će kazati kako Aluminij ne vrijedi ništa jer su mu dugovanja veća od kapitala, te je možda privatizacija najbolja opcija. Ne kritiziram nijednu opciju vezanu uz strategiju buduće pozicioniranosti ovoga društva u vlasničkomu smislu, ali se ne slažem s brojnim tvrdnjama i izjavama jer su nastajale iz okolnosti koje su kreirale mišljenje o Aluminiju, a kroz te okolnosti nitko dosad nije sagledao niti prikazao uzroke i razloge lošega stanja. Ne podržavam da se na temelju paušalnih analiza, i to od onih koji se žele domoći kapitala u ovomu društvu, kreira strategija koja će Aluminij uvesti u neke ozbiljne priče o privatizaciji, a još uvijek postoje kvalitetnija realna rješenja. Uvjeren sam kako niti Vladi FBiH nije cilj slabljenje Aluminija, njegova bezuvjetna prodaja, napose ne obezvrjeđivanje njegove stvarne vrijednosti u tomu postupku. Dajući potporu mojemu imenovanju i mojemu strateškom planu restrukturiranja Aluminija, preko svojih predstavnika u NO-u i na Skupštini dioničara naše tvornice, Vlada FBiH dala je potporu ovoj viziji koju vam prenosim i koju branim i provodim. Da nisam optimist, odnosno da nisam uvjeren kako će strategija na kojoj počiva rad nove Aluminijeve uprave uroditi plodom i kako će Aluminij ponovno biti istinskim bosanskohercegovačkim divom, ovoga se izazova ne bih niti prihvatio. U Aluminiju je otpočela nova era!

Kakva je trenutačna cijena aluminija na svjetskim burzama?

Drastična je razlika u cijeni aluminija na Londonskoj burzi metala (LME) iz prijerecesijskoga vremena i danas. Međutim, na to nemamo utjecaja. Naime, sve su naše sirovine za proizvodni proces, uključujući i električnu energiju, jednako kao i svi naši proizvodi, isključivo vezani za burzovne indekse i cijenu im utvrđuju na burzama, a negativan je trend u ovoj industriji intenzivan od 2008. do danas. Cijena aluminija je, prije krize, dosezala i 3500 USD/t, da bi 2009. dosegnula dno i pala ispod 1500 USD/t. Moj je mandat otpočeo u etapi izrazito negativne volatilnosti cijene aluminija na burzi. No, od prvoga se dana mojega dolaska bavimo procjenama i upravljanjem rizicima kojima je Društvo izloženo. Unatoč svemu, jamčim vam, provest ćemo mi strategiju oporavka Aluminija, ali samo uz potporu svakoga pojedinog djelatnika koji mora, svakoga dana, davati svoj maksimalni doprinos, jer breme loših vremena ni financijski ni zakonski ne možemo više podnositi. Oporavak aluminijske industrije i, samim time, cijene metala nešto je na što svijet već dulje vrijeme računa, ali se to još uvijek nije dogodilo, barem ne u onom opsegu koji je objektivan za ovu gospodarsku granu. Međutim, na oporavak cijene metala nećemo čekati skrštenih ruku, nego ćemo raditi na unutarnjim uštedama, boljemu gospodarenju kućom i, prije svega, na optimalizaciji naših potencijala, o čemu sam već govorio. Čistoća našega metala doseže razinu od 99,8%, što nas, unatoč činjenici da smo ne tako velikom tvornicom u svjetskim okvirima, čini traženima i izrazito konkurentnima na međunarodnom tržištu metala. To je naša komparativna prednost u utrci za mjesto na svjetskoj pozornici.

Aluminijeva je snaga u njegovim kadrovima

Poznati ste kao sposoban menadžer i vizionar. Što mislite, kojim osobinama se ističete kao netko od koga se može dosta toga naučiti?

Ne volim situaciju u kojoj me ''moja usta hvale'', ali ako moram istaknut ću jednu svoju osobinu na koju sam ponosan i na koju ljudi pozitivno reagiraju, u prvomu redu ljudi koji čine tim kojemu sam na čelu. Naime, nikoga ne sudim prema nekoj priči koja mi je servirana, ne sudim dakle samo po preporukama ove ili one vrste. Jasno, i te preporuke igraju svoju ulogu, ali ama baš svakomu, a tako sam učinio i u Aluminiju, dajem šansu za pokazivanje i dokazivanje svojega potencijala. Kada sam došao na mjesto direktora Aluminija, zasuli su me (govorim sada o određenim poimanjima) pričama kako tamo nema sposobnih ljudi, kako sve treba smijeniti i cjelokupan seniorski, srednji, pa i niži menadžment dovesti s izvana. Uvjerio sam se kako nije tako. Na nekolicini mjesta trebala je i takova intervencija, ali sam, dajući ljudima šansu da počnu slobodno prezentirati svoju kreativnost, zamisli i mogućnosti, sastavio snažan tim, uglavnom od zatečenih kadrova i, evo, početni su ishodi više nego obećavajući.

Što Vam je u dosadašnjoj karijeri bilo najteže?

Odluka prijaviti se na natječaj za direktora Aluminija ili ne! Nije riječ o strahu od hvatanja u koštac s problemima Aluminija, jer sam ih dobro poznavao. Riječ je bila o tomu da napuštam dobro plaćen, stabilan i siguran posao, a svojoj obitelji, osim neizvjesnosti, donosim i neke stresove, nove obveze, manje zajedničkoga vremena... Prevagnulo je njihovo razumijevanje za moju veliku želju da se prihvatim izazova karijere i iz njega iziđem kao pobjednik. Hvala im, mojoj ženi i djeci, što su tako snažno uz mene.

Koliko vremena posvećujete poslu, obitelji, društvu, hobijima...? Jeste li osobno zadovoljni svakodnevnim rasporedom i tempom kojim živite?

Od onoga 5. rujna, vjerujte mi, sramim se koliko ih malo viđam, jer je radno vrijeme na mjestu prvoga čovjeka Aluminija 24 sata na dan, a kada bi dan imao i još koji sat više ne dvojim kako bi ga Aluminij tražio k sebi. Međutim, bio sam od početka svjestan u što ulazim i kolika će to odricanja tražiti, ali sam također svjestan da će se stvari normalizirati čim osjetimo prve učinke započetih procesa. Uskoro će biti više vremena za one najintimnije trenutke s mojom najmilijima, za šetnju u prirodi, za izlete na planine, na obale jezera, za vožnju bicikla. U tomu supruga, djeca i ja istinski uživamo.

U Mostar sam smrtno zaljubljen

Što biste voljeli da ljudi znaju o Vama, a malo je poznato?

Da sam nasmijan (smijeh) i pristupačan, da sam ''direktor'' u onomu strogom smislu samo onda kada se to zasluži i da dobro pjevam... (ponovno smijeh)

Koliko pratite modu, koliko se držite poslovnoga stila i osvježavate li ormar novim stvarima?

Mogu za sebe kazati da mi je to onako jednom slabom točkom. Volim modne detalje, poslovni look... Počastit ću se, s vremena na vrijeme, lijepom kravatom, dobrim ručnim satom, sunčanim naočalama... Kažem sam sebi: Mario, ovo si zaslužio...

Kako biste opisali život u Mostaru, ljude koji tu žive i rade? Što volite, a što Vam pak smeta vezano za Mostar?

U Mostar sam smrtno zaljubljen i to je ljubav za čitav život. Sve što sam u životu radio i sve što radim velikim dijelom činim kako bih pridonio oporavku i sutrašnjici ove sredine, s mojom velikom, iskrenom i krajnjom željom da mi djeca ovdje odrastaju i da ovaj grad i ovo podneblje, ovako snažno kao i ja, smatraju svojim domom. Nisam slijep, itekako sam svjestan svih problema, ali rješenja su u nama samima.

Vaša definicija menadžera?

Čovjek koji je svjestan kako uspjeh nije u pameti jednoga čovjeka nego u mudromu upravljanju timom pametnih ljudi iz kojih je sposoban i kadar, u najvećoj mogućoj mjeri, izvući urođeni im potencijal