Koliko cijenimo domaću tekstilnu proizvodnju?

Kakvo je danas stanje i što država radi po tom pitanju? Ovo su neka pitanja na koja ćemo vam pokušati dati odgovor.„U predratnom periodu u tekstilnom sektoru je bilo zaposleno cca 50 000 radnika koji su radili u velikim sustavima za poznatog kupca. Postojala je bazna industrija, odnosno proizvodnja tekstilnih materijala i kao takva, dobrim dijelom je zadovoljavala potrebe proizvodnje. Nakon rata, bazna proizvodnja je ugašena (primjer Đure Salaja iz Mostara, Livtex iz Livna i dr.). Danas postoje uglavnom privatne firme koje su dostigle zadovoljavajuću razinu kvalitete i produkcije. Veliki sustavi su uglavnom ugašeni, a oni koji nisu- u fazi su završnog restrukturiranja", saznali smo iz Udruženja tekstila, obuće i kože (UTOK).

BiH ima dugu tradiciju i dobar međunarodni ugled kada je riječ o sektoru tekstila i odjeće, a u ovom sektoru egzistira oko 150 tvrtki. Struktura proizvoda koja se većinom izvozi u zemlje EU je vrlo široka: teška i laka modna konfekcija,zaštitna konfekcija,trikotaža,rublje, kućni tekstil,dječja konfekcija itd.

U spomenutom Udruženju smo saznali da tekstilno-odjevna industrija u BiH zapošljava cca 25 000 radnika i tretira se radno- intenzivnom (jer zapošljava relativno veliki broj radnika). Također ističu da je istovremeno i nisko-akumulativna, jer zbog niske cijene rada nije moguće ostvariti potrebnu akumulaciju. Nadalje, naši sugovornici navode da su plaće radnika također niske ( kreću u rasponu od 400 do 600 KM), te da je više od 80 % zaposlenih, žene. Osim toga, ova branša je više od 90 % izvozno orijentirana.

Na pitanje gdje je država u svemu tome, naši sugovornici su istaknuli: „Smatramo da država nedovoljno posvećuje pažnju ovoj branši, ali ne možemo biti u cijelosti nezadovoljni. Tu mislimo prije svega na smanjenje obaveza doprinosa na plaće, smanjenje obaveza bankovnih garancija za privremeni uvoz radi izvoza i dr. Također ima još puno prostora da se stvari urede u korist tvrtki iz branše, što bi za posljedicu imalo stabiliziranje financijskog poslovanja firmi, veće zapošljavanje,ispunjavanje financijskih obaveza prema državi,radnicima i dr. Potrebno je osigurati veće poticaje i jednostavniji pristup novcu kako bi firme brže realizirale svoje poslovne planove. Ističemo da vrijednost izvoza za prošlu godinu iznosi cca 200 miliona KM i u usporedbi sa prethodnom godinom ima tendenciju rasta".

Osim spomenutog, važno je naglasiti da je svijest građana o domaćim proizvodima različita od pojedinca do pojedinca, što zasigurno ne ide u korist proizvođača.

„Postoji dio ljudi koji isključivo traži jeftine proizvode ne vodeći računa o kvaliteti. Drugi isključivo traže markirane proizvode,dok treća skupina nalazi se negdje između. Tome je svakako doprinijela i složena ekonomska situacija gdje su ljudi primorani voditi računa o novcu. Ostaje nam da jačamo materijalnu osnovu i da se približavamo više potrošačima kako bi balansiranim pristupom opstali i promijenili stanje na bolje", za kraj navode iz UTOK-a.

Izvor: hum.ba