Ivo Bradvica: S nerazumnim ne vrijedi raspravljati, jer i sam vrlo brzo postaješ nerazuman

Da je, kojim slučajem, Aluminij smješten desetak kilometara sjevernije (prema Jablanici), njegov bi poslovni ishod u 2012. godini bio gubitak u visini od samo 23 milijuna KM, a da je, kojim slučajem, smješten petnaestak kilometara istočnije (prema Nevesinju), njegov bi poslovni ishod bio za čak 88 milijuna KM bolji od iskazanoga gubitka u 2012. godini i imali bismo oko 22 milijuna KM dobiti.

Prije svega, držeći se jedne sentence glasovitoga Nijemca Goethea koja kaže: S nerazumnim ne vrijedi raspravljati, jer i sam vrlo brzo postaješ nerazuman, želim Vas izvijestiti kako u ovomu istupu ne ću polemizirati ni o čijim izjavama niti ću komentirati bilo čije navode, osim nekih posljednjih istupa resornoga federalnog ministra, gosp. Erdala Trhulja, koje ću na kraju ovoga obraćanja sa zadovoljstvom prokomentirati, držeći ih izrazito opasnim i krajnje nekorektnim.

U potpunosti svjestan činjenice kako živimo i radimo u turbulentnomu okružju i posebno opasnomu kriznomu stanju, želim najprije, još jedanput, pojasniti što je uzrokom gubitka u Aluminiju, ostvarenim u 2012. i u 2013. godini, što možete smatrati i potpuno valjanim odgovorom svakomu onomu tko postavlja takove upite, jer je taj odgovor raščlanjen, argumentiran i precizno naveden u Studiji o mogućnostima restrukturiranja Aluminija d.d. Mostar koju su, nakon šest mjeseci napornoga rada, načinili sedamnaest doktora znanosti s Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, a koju danas, u sklopu ovoga izvješća, objavljujemo na našoj službenoj mrežnoj stranici. Ukoliko ta studija nije stručna, objektivna, realna i, povrh svega, argumentirana, onda ne znam što bi moglo biti – je li možda pojedinačna mišljenja nekih kvazistručnjaka koji svoju stručnost crpe samo iz nekih ranijih ili sadanjih položaja, na koje nisu došli na osnovu struke i stručnosti?

U toj je studiji, između ostaloga, navedeno i kako su visoki troškovi električne energije (uza daljnji pad cijene aluminija na LME-u) glavnim uzrokom gubitaka Aluminija d.d. Mostar koji su ostvareni u 2012. godini i u prvomu polugodištu 2013. godine. Cijena električne energije u 2012. godini dosegnula je rekordne iznose, što je, uza porast cijena ostalih bitnih ulaznih sirovina, rezultiralo gubitkom u iznosu od 65,8 milijuna KM. Taj negativan trend nastavljen je i u prvomu polugodištu 2013. godine pa i sve do danas. U tomu razdoblju još i više rastu troškovi električne energije (u ukupnim troškovima sudjeluju s 31,4%), a poslovni rezultat Društva jest novi gubitak.

Općepoznatom je činjenicom kako proizvodnja aluminija traži izrazito velike količine energije i kako udio cijene utrošene energije u cijeni tone gotovoga proizvoda (po LME-u), u svjetskim razmjerima promatrano, iznosi između 20 i 25 posto. Kod Aluminija to je iznimno visokih čak 60 posto. Do odgovora na upit zašto je to tako najlakše je doći uvidom u cijene električne energije za velike potrošače (izražene u €/MWh) u različnim zemljama Europe, ali Vam, namjesto toga, nudimo sljedeći odgovor: Da je kojim slučajem Aluminij d.d. Mostar smješten desetak kilometara sjevernije (prema Jablanici), njegov bi poslovni ishod u 2012. godini bio gubitak u visini od samo 23 milijuna KM, a da je kojim slučajem smješten petnaestak kilometara istočnije (prema Nevesinju), njegov bi poslovni ishod bio za čak 88 milijuna KM bolji od iskazanoga gubitka u 2012. godini i imali bismo oko 22 milijuna KM dobiti (a ne gubitka). Posebno napominjem kako se ti primjeri mogućih poslovnih ishoda Aluminija odnose na poslovanje, vjerovali ili ne, u istoj državi – Bosni i Hercegovini.

Usporedo s problemom električne energije, držim bitnim napomenuti i problem burzovne cijene metala, na koju imaju utjecaj najveći svjetski trgovci aluminijem, a čiji špekulativni poslovi imaju za posljedicu da su svi proizvođači primarnoga aluminija trenutačno u najtežemu financijskomu stanju u prodajnomu lancu. Uzrokom toga, osim pada burzovne cijene aluminija, jest i rast cijene svih energenata. Poznato je, naime, kako niske cijene mogu biti uzrokom i izvorištem neracionalne potrošnje, ali isto tako visoke cijene mogu biti uzrokom uništenja industrija od posebnoga značaja za FBiH.

Jednako tako, u spomenutoj je studiji navedeno i kako je Aluminij prinuđen plaćati neprimjereno visoku cijenu električne energije, koja u strukturi troškovnoga inputa, u odnosu na burzovnu cijenu aluminija, u 2013. godini iznosi više od 60 posto, čime je njegov tržišni opstanak vrlo upitan. Od svih troškova na koje Uprava ne može utjecati, a koji čine izniman potencijal u korištenju Strategije, apsolutno se na prvomu mjestu navode troškovi potrošnje električne energije.

Trend snižavanja burzovne cijene metala i povišenja cijene električne energije na domaćemu tržištu nastavljen je i u 2013. godini (prosječna cijena aluminija na LME-u za prvi kvartal 2013. godine iznosila je 1.966 USD/t), što ukazuje na nužnost žurnoga iznalaženja drukčijega načina rada Aluminija, na dugoročno održivim osnovama.

Iz svega navedenog, potpuno je razvidno kako Aluminij nije mogao niti može utjecati niti na cijenu električne energije niti na cijenu metala, uza napomenu da cijena električne energije predstavlja područje na koje se u BiH ipak može i mora utjecati. No, to su samo naša opažanja, tvrdnje i poruka za resornoga ministra Trhulja, koje može tretirati i kao upite, adresirane na njegovo ime.

Kad smo već kod resornoga ministra i kod energetske politike u BiH i u FBiH, značajnom je stavkom iz spomenute studije i to da je koordinaciju i sudjelovanje u formiranju cijene električne energije, s ciljem pomoći izvozno okrenutim i drugim gospodarskim društvima, potrebno zakonski regulirati tako da se prvo električnom energijom podmire korisnici u FBiH, a tek nakon toga omogući njezino izvoženje. U tomu smjeru podsjećamo na Zaključak Skupštine FBiH koji nikada nije oživotvoren u praksi i, dok elektroprivrede BiH i HZHB izvoze viškove struje, najčešće tu istu izvezenu struju kupuje Aluminij, ali prema bitno višim cijenama, čime se izravno povećava troškove proizvodnje Aluminija i podriva se njegovu kapitalnu snagu, a što držim pitanjima koja su u isključivoj mjerodavnosti resornoga ministarstva. Nadalje, nakon dugotrajnoga rada i podrobnih raščlambi, u istoj je studiji navedena električna energija kao pojava koja ima snažan negativan utjecaj na poslovanje poduzeća, tako da je neophodna žurna akcija na rješavanju problema, pri čemu su identificirani visoka cijena električne energije, slaba (nepouzdana) električna mreža – dovod električne energije i monopol – tarifni sustav na štetu gospodarstva, a korist građana. U skladu s tim, smatram kako bi puno korisnije i produktivnije bilo da institucije ove države razmišljaju kako je značajan dio nove električne energije, koja će biti proizvedena u FBiH, putom proizvodnje aluminija moguće realizirati na svjetskomu tržištu, što predstavlja izravan izvoz iz energetskoga sektora FBiH, čime bi se omogućilo konkurentnost industriji aluminija u cjelini, a koja bi za sobom zasigurno povukla rast ukupnoga udjela BiH u međunarodnoj podjeli rada.

Ipak, namjesto bavljenja ovim stvarima, resorni ministar Trhulj uporno ističe i iznosi neistine, tvrdeći kako je domaća struja najjeftinija u Europi, u čemu ga zorno demantira naš ugovor sa slovenskom tvrtkom GEN-I, s kojom smo postigli cijenu koja je za 5 €/MWh jeftinija od one koju plaćamo Elektroprivredi HZHB. Resorni ministar ističe i kako je poslovanje Aluminija tajnovito, kao da nije redovito dobivao izvješća o poslovanju Aluminija te Statut i sve naše druge akte. Poseban, pak, biser ministra Trhulja jest svrstavanje Aluminija u javna poduzeća, što je zaista svjedočanstvo njegova elementarnog nepoznavanja struke i resora kojemu je na čelu, čak i nakon ovoliko godina ministriranja. Posebna je, pak, priča što je u posljednjemu javnom istupu prizivao za Aluminij jednaki scenarij kao u Hidrogradnji. U svemu tomu, on uporno preskače čak i spomenuti obveze subvencioniranja proizvodnje u Aluminiju, kao da uopće nije članom Vlade FBiH koja je na sebe preuzela tu obvezu. S tim u svezi, posebno zabrinjava i traži veliku pozornost Trhuljevo izmišljanje činjenica, primjerice da je Vlada FBiH preuzela obvezu subvencioniranja, ali tek godinu dana nakon registracije, što nigdje ne stoji napisano i što jednostavno nije istinom. Razlozi zbog kojih ovo čini, samo su njemu znani. Nadalje se postavlja pitanje zašto je tzv. šibenski prijedlog rješenja našega posljednjega problema, u smislu blokade računa, došao baš isključivo na Trhuljevu adresu – možda slučajno, jednako kao što je možda isto slučajno i to što ministar nije na razmatranje iznio i prijedlog kojega mu je uputio predsjednik FBiH.

Podsjećam Vas na to kako su se djelatnici Aluminija već izjasnili o svojoj Upravi i o njezinu radu i kako im ne treba ministrovo dobronamjerno apeliranje na to da se izjasne o kakvoći svoje uprave. Na kraju, kakova je njegova uloga u svim ovim posljednjim događanjima najbolje svjedoči činjenica da je u petak, 11. listopada, na sastanku koji je održan u njegovu uredu, u nazočnosti predsjednika FBiH, kazao kako se ne će ništa dogoditi do 18. listopada, za kada je bio zakazan sastanak kod predsjednika Vlade FBiH, da bi, za samo 30 minuta, Aluminij dobio obavijest o blokadi računa, na što se ministar nije niti očitovao, što samo potvrđuje kako je sve to urađeno uza njegovu punu suglasnost.

Podsjećam javnost na to kako je Nadzorno vijeće Aluminija, polovicom ove godine, donijelo Odluku o potpunomu gašenju Tvornice, ustvrđujući pritomu kako pri ovakovim cijenama električne energije (najvišim u Europi) i cijeni metala, nema smisla dalje proizvoditi. Do danas se ništa nije promijenilo, osim nagore, jer je cijena električne energije ostala ista (jedino u FBiH, u odnosu na sve europske zemlje, nije snižena), dok je cijena metala još i niža. To brojni zlonamjernici komentiraju s upitom: Pa zašto ga niste ugasili, ako nema smisla proizvoditi? Takovima poručujem kako to nismo učinili iz dva razloga, prije svega jer smo duboko svjesni kako bi to, kao izravnu posljedicu, imalo desetak tisuća novih radnika na ulici i kako bi neminovno izazvalo socijalne, političke pa i svake druge nemire. Drugim je razlogom to što je, ubrzo nakon Odluke NV-a Aluminija, s Vladom FBiH potpisan Aneks br. 8 Sporazuma o rješavanju otvorenih pitanja između Vlade FBiH i Aluminija, kojim se Vlada FBiH obvezala subvencionirati proizvodnju aluminija, što se, kako god to tumačili, mora tretirati na način da je Vlada preuzela na sebe obvezu utjecanja na ono što Vlada može učiniti, a Aluminij ne može, kada je u pitanju proizvodnja aluminija. Dakle, govoreći o Aluminijevim perspektivama za budućnost, što je posebno značajno u svjetlu ovih posljednjih događanja, odgovorno tvrdim kako Aluminij nema nikakove perspektive s ovakovim odnosom, stajalištem i ponašanjem Vlade FBiH, posebice Ministarstva industrije, energetike i rudarstva u Vladi FBiH.

Kada su u pitanju posljednja događanja - blokada računa Aluminija, moram kazati kako sam bio izložen velikim pritiscima raznih interesnih skupina koje su, vrlo neprincipijelno i nekorektno, nudile svoje načine iznalaženja rješenja za Aluminij. Sada je više no jasno kako niti cijela Uprava EPHZHB nije bila za uvođenje blokade računa Aluminiju, što samo potvrđuje tezu o interesnim skupinama pa ovom prigodom želim iz toga cijelog konteksta izuzeti samo jednu osobu, a to je predsjednik Vlade FBiH kojemu se, procjenjujem, neke stvari ne prezentira istinito i, zapravo, kojemu se dosta toga radi iza leđa. On je, zapravo, jedini u Vladi FBiH, svojim posebnim angažmanom, doprinio da i ovoga puta dođemo do rješenja, ali je vrlo znakovito to što su se obadvije blokade Aluminija dogodile u vremenu predsjednikova izbivanja iz države. Za ovu je posljednju čak odabran dan uoči Bajrama, s očitom nakanom izazivanja što većega problema.

No, poručujem Vam kako niti ovo sada postignuto rješenje nikako nije dugoročno i ne će niti biti sve dok ne bude riješen problem cijene električne energije i način plaćanja računa za kupljenu struju. Prijedlog toga rješenja jasno smo iznijeli u našemu prijedlogu aneksa na postojeći ugovor između Aluminija i EPHZHB, a kasnije smo vidjeli kako je i predsjednik FBiH predlagao nešto slično.

Ova je uprava potpuno svjesna kako joj dobre poteze i dobro vođenje Tvornice, i u kriznomu razdoblju, brojni ne će oprostiti no, i pored toga, ponosno ističem kako je, u vrlo teškomu vremenu, ova uprava uspjela provesti nekoliko novih programa (plinofikacija, nova ljevačka peć i nova linija za proizvodnju malih ingota), uspjela je vratit u svoje ruke silos u Luci Ploče, sanirati ratom razorenu Tvornicu glinice i unovčiti zaostale sirovine u njoj te tako stvoriti pretpostavke za izgradnju energane u svojemu krugu. Ono na što smo posebno ponosni jest da smo uspjeli svaku plaću isplatiti na vrijeme i u cijelosti, uza to platili smo i sve doprinose i poreze državi te, različnim mjerama, održavali potrebnu likvidnost, pri čemu smo i nadalje nastavili smanjivati broj zaposlenih i rezati sve druge troškove, a krunom svojih postignuća držimo potpisivanje Aneksa br. 8 s Vladom FBiH te registriranje svih dioničara i dionica Aluminija u RVP-u. Uostalom, i u već spomenutoj studiji navedeno je kako se učinkovitost vrhovnoga menadžmenta Aluminija, mjerena klasičnim kvantitativnim indikatorima, može iskazati iznimno pozitivno: Na vrijeme su uočili signale ranoga upozorenja na krizu i implementirali plan krizne borbe te, zajedno s Nadzornim vijećem, kontinuirano provodili mjere za ozdravljene Aluminija i tako ukidali prekovremeni rad, aktivirali brojne mjere i programe zbrinjavanja tehnološkoga viška (bez otpuštanja) i stimulirali umirovljenje onih djelatnika koji su ispunili uvjete za prijevremene mirovine - navodi se u Studiji. K tomu, ukinuta je stimulacija, a izvan snage stavljen je i čitav niz odluka o financiranju projekata koji nisu od presudne bitnosti u kriznomu stanju Aluminija. U pogledu rezanja troškova, bitno je srezana masa bruto plaća, troškovi prijevoza djelatnika, reprezentacije, telekomunikacijskih usluga i sličnoga, racionaliziran je obujam zaposlenosti, a provedena je i zamjena dijela dobavljača, dok su sve zalihe svedene na najmanju moguću mjeru.

Na kraju, u Studiji je istaknuto kako je vrhovni menadžment iskazao i sposobnost kriznoga komuniciranja, kako unutar tvornice - prema zaposlenicima, tako i prema izvanjskomu okružju, pri čemu su u javnosti ostali zapaženi brojni istupi, otvorena pisma vlastima u BiH i u FBiH, FERK-u, USAID-u, visokomu predstavniku, itd. Kao krajnji komunikacijski krizni kanal poslužilo je i organiziranje Okrugloga stola pod nazivom Perspektive Aluminija u 2013. godini, uza zapažena izlaganja brojnih inozemnih i domaćih izvjestitelja, kada je ukazano na nužnost traženja rješenja iz područja restrukturiranja Tvornice. Sve to rezultiralo je da ocjena menadžmentu u izrađenoj studiji ovoga poduzeća bude na iznimno visokoj razini.

Iz navedenog je potpuno razvidno kako Uprava, a i ja osobno, u dobroj mjeri možemo biti zadovoljni postignutim, no bio bih u cijelosti zadovoljan da sam uspio i da Vlada FBiH Aluminiju dodijeli drugi tretman, ako ni zbog čega drugog, onda kao specijalnomu potrošaču električne energije. No, bez obzira na to, odlučio sam da, na prvoj sjednici novoga saziva Nadzornoga vijeća, za koju očekujem da će biti u mjesecu studenom, Uprava Aluminija stavi svoj mandat na daljnje raspolaganje, iz dva razloga... Prije svega, smatram korektnim, pošto će u novomu sazivu NV-a biti delegirana i tri člana u ime državnoga kapitala, dakle u ime Vlade FBiH, da na prvoj nastupnoj sjednici mogu i imaju mogućnost ocijeniti rad i ponašanje ove uprave u vođenju Tvornice i dati joj ili uskratiti povjerenje. Drugim je razlogom što bih svakako išao u mirovinu strogim početkom sljedeće godine.

Na kraju Vam se svima iskreno zahvaljujem na ukupnoj suradnji, ali Vas posebno molim i za razumijevanje jer, nakon ovoga, a s obzirom na sve izneseno, više ne ću davati pojedinačne intervju niti izjave, čak niti ako ih netko drugi bude davao, pa i po ovomu istupu. Međutim, prije svega molim za razumijevanje svoje djelatnike i iskazujem najprije njima veliku zahvalnost i poštovanje glede dosadanje suradnje, jednako kao i svim našim poslovnim partnerima, na čelu s našim strateškim partnerom na ino tržištu Glencoreom i našim strateškim partnerom na domaćemu tržištu Fealom, kao i svim bankarskim i financijskim institucijama i, posebice, državnim institucijama, kako u FBiH, tako i u RH, s kojima smo komunicirali i surađivali u ovomu proteklom razdoblju.