Doći na ljeto u Hercegovinu a ne pojesti bar pola kila janjetine je kao otići u Sarajevo i ne pojesti ćevape
Svima nam je drago jesti janjetinu te smo po njoj dosta poznati. Doći na ljetu u Hercegovinu a ne pojesti bar ''pola kila'' janjetine je kao otići u Sarajevo i ne pojesti ćevape. Svima pričamo o njoj i jedva čekamo krizme, svadbe i druge fešte. No jednostavnom računicom uzimajući u izračun da je prosječna težina janjeta 12-15 kg dolazimo do brojke od iznad 15 000 potrebnih janjaca za zadovoljavanje potreba domaćeg stanovništva samo na području Hercegovine. Gdje se nalaze ti janjci ? Pa ovaca je svake godine sve manje ! Državni zavod za statistiku je početkom godine objavio podatak da je broj ovaca u posljednjih 5 godina smanjen za čak 154 000 ili 21% od ukupnog broja. Ogromna žalosna brojka pored koje je potrebno reći da se u Hercegovini svake godine priprema sve više oblika fešti, od raznih manifestacija i desetina novih sportskih turnira koji okupljaju tisuće gledatelja uz neizbježnu ''vrtnju'' desetaka janjaca na ražnju. Jasno je da špekulacije poput one da se veliki broj janjaca uvozi iz Rumunjske 'drže vodu'.
Janjetina iz Hercegovine je odlična i zdrava te bi je trebali brendirati kao naš proizvod te naravno poticati proizvodnju i kupovinu domaće janjetine te je izvoziti a ne uvoziti. Dakle domaći janjci nam mogu donijeti mnogo dobra ako bi ih se trudili konzumirati, za pričesti, krizme, svadbe i druge fešte 'zagovarati' grla kod domaćih proizvođača te tako omogućiti fluktuaciju novca na domaćem terenu što će biti jedan lijepi stimulans za domaće gospodarstvo. Treba podržati domaće proizvođače te ćemo ih mi nastaviti promovirati kroz naše objave kako bi nam svima bilo ljepše živjeti u Hercegovini. Slobodno pozivamo sve uzgajivače da nam se jave za besplatni marketing.
Ipak, na kraju se nameće pitanje u čemu leži glavni problem ovoga. Je li to pomama ''jačih'' mesara za bržom zaradom preko uvozne jeftinije janjetine? Je li problem u kupcima kojima je svejedno odakle dolazi janjetina ili isti misle da je domaća a zapravo im se prodaje pod 'domaćom'? Daju li se prodati domaći janjci i je li isplativo uzgajati ih? Ako je, zašto je svakom godinom sve manje ovaca i janjaca, je li problem u mladima? Možda zbog toga što im je neprivlačna ta vrsta posla? Je li država koči razvoj uzgoja preko loše odrađenih poticaja?
Svakako pozivamo sve da daju svoj komentar ili savjet a posebno pozivamo naše prijatelje koji se bave uzgojom domaćih životinja na području Blidinja da se uključe u raspravu i daju svoje objektivno mišljenje;