Fra Zvjezdan Linić: 'Još sam pacijent, potvrda o zdravlju ovisi o liječnicima'

...koje je preplavilo internet i proširilo se među vjernicima. Razgovarali smo nakon završetka trodnevnog seminara u Taboru i njegova odlaska na pretposljednju terapiju zračenja i kemoterapije.

U javnosti je, najviše na Facebooku, proširena informacija da ste čudesno ozdravili. O čemu se radi?

To je po sistemu čula, rekla, kazala! Odnosno, radi se o glasinama. Možda je netko mislio da je dobio neku spoznaju s neba, ali to je sve samo privatno mišljenje i žao mi je da se ono servira kao Božja spoznaja, tj. kao neka istina za koju ni sam ne znam. Žao mi je da se ljudi poigravaju tim i takvim spoznajama kojih ima u karizmama i Bog nekim ljudima koji možda malo više vide daje darove, ali ovo sigurno nije istina, jer ja se još liječim, idem na terapiju i to dosta mučnu i agresivnu. Prema tome, pacijent sam, a ne ozdravljenik. Vjerujem da Bog čini svoje i što god učinio, bit ću mu zahvalan, ali mislim da potvrdu o svojem zdravlju - bilo ono čudesno ili ne - moram dobiti od liječnika. Ako je u redu, slava Bogu! A na Facebooku mogu se pronaći svakakve informacije, kao što sam napisao u biltenu, da sam padao, dizao se, da sam operiran... ništa istinito.

Što onda kaže vaš "službeni zdravstveni bilten"?

Prošao sam prvu udarnu terapiju: 30 jako teških zračenja i kemoterapija. Sutra je zadnje zračenje. Potom ću, vjerojatno, pričekati 10-15 dana pa ću ići na preglede, snimanja i rezonancije, kako bi se vidjeli rezultati.

Činjenica je da jako dobro podnosite terapiju?

Ništa me ne boli (smijeh). Činjenica je da sam fizički oslabio, omršavio sam 12 kilograma.

Kosa vam nije otpala, krvna slika vam je vrlo dobra?

Je, je... prate me liječnici i u bolnici vode brigu o svemu, pa bi se terapija trebala prekinuti kada bi, na primjer, krvna slika bila loša. A posebno se za mene brine i moj lokalni liječnik u Samoboru, koji prati sve nalaze, pa doda malo vitamina, pazi da se šećer ne poveća. Pod jakom sam kontrolom liječnika i imam povjerenje u njih.

Ljudima je vidljivo da normalno radite, održavaju se duhovne obnove, Tabor radi punom parom, bila su već dva-tri seminara?

Četiri! Počeli smo prve nedjelje nakon Uskrsa.

Kako to uspijevate?

Fizički teško. Pomažu mi kolege, preuzmu neka predavanja. A ljudi prihvaćaju s mnogo ljubavi da sada, primjerice, govorim sjedeći. Također, događaju se lijepe stvari: radost, obraćenja, ispovijedi... Ne osjeća se smanjenje duhovne napetosti.

Na vijest o bolesti odjek ljudi bio je snažan?

To je čudesno. Držim to posebnim darom ove bolesti. Baš darom! Jer bolest nije prokletstvo i kao da je čovjek od Boga odbačen, već se i ona može posvetiti. Bolest može biti kao žrtva i molitva. Sve može biti. A meni je milost i otkriće tolika silna dobrota ljudi, profesionalnost i tolika ljubav po cijeloj Hrvatskoj, što najviše vidim po porukama da mole za mene.

Je li se povećao broj ljudi u Taboru otkako ste počeli sa seminarima?

Nije. Broj je standardan, čak možda i malo manji nego inače, jer su ljudi znali da ne radim. Ali bilo je jako lijepo. Kapacitet kuće je popunjen, pa ima oko 250 do 300 ljudi, što je također mnogo. No, ljudi još nisu sigurni da li to sve 100 posto radi (smijeh).

Najavili ste nove seminare sve do Velike Gospe?

Izašao je novi bilten i tko želi znati kako gledam na sebe i na cijelu situaciju može pročitati iz prve ruke.

Što ste im poručili?

Poručio sam da sam zahvalan liječnicima na dobroti, da idem na kemoterapiju i zračenja, da smo u Božjim rukama, da ova dijagnoza nije bezazlena, da sam iznenađen neodgovornošću onih koji su lansirali da sam čudesno ozdravio i ne mogu prihvatiti da se to tako neodgovorno stavlja na Facebook. I poručio sam da sam najsretniji što sam doživio toliko ljubavi.

Bogu ne možemo diktirati

Budući da ste se susreli s tako teškom bolešću, kakva je vaša poruka ljudima koji su bolesni i koji trpe?

- I u bolesti moramo ostati ljudi i kršćani. Mi Boga molimo za ozdravljenje, ne možemo mu diktirati. Ako Bog hoće da bolujem i da nosim taj križ, onda zna zašto. Svaki put kad molim molitvu za ozdravljenje imam tri nakane. Prva je zdravlje tijela, druga zdravlje duše, a treća je da se možemo nositi s bolešću, da ne bi svi oko mene bolovali na živce zbog moje nervoze i bolesti.

Tumor se nije povukao, ali stagnira

Liječnici koji prate liječenje fra Zvjezdana Linića kažu da je najvažnije da se on osjeća dobro, jer to je najbolji pokazatelj da terapija djeluje. Radi se o glioblastičnom tumoru koji ima zloćudni potencijal, ovisno o podvrsti malignih stanica, pa je uspjeh liječenja različit, a ovisi o organizmu pacijenta. Kod fra Zvjezdana tumor se nalazi na takvome mjestu u mozgu da su se liječnici umjesto za operaciju odlučili za biopsiju, kako bi utvrdili točnu vrstu, a potom i za ciljano liječenje zračenjem i kemoterapijom. Posljednji pregled, koji je bio prije tri tjedna, nije pokazao povlačenje, no tumor stagnira. Više će se znati na pregledu koji je predviđen za 10-ak dana. Inače, kažu liječnici, fra Zvjezdan je svoju dijagnozu prihvatio mirno, optimističan je i spreman na borbu s bolešću.

vecernji.hr