ENERGETSKA TRANZICIJA Propali projekti bosansko-kineskog partnerstva

Energetska tranzicija

Funkcioneri i institucije u Bosni i Hercegovini (BiH) godinama su ignorirali preuzete obveze i put kojim ide Europska unija (EU) i tako izgubili dragocjeno vrijeme, tvrdoglavo uvjeravajući javnost u blistavu budućnost zasnovanu na projektima koji su propali i zastarjeli i prije nego što su započeti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prema informacijama do kojih je došao Valter, pad konkurentnosti na tržištu, smanjenje izvoza na područje EU, rast cijena električne energije – naročito za domaćinstva koja su se do sada subvencionirala iz izvoza, i u konačnici pad nivoa ekonomske aktivnosti koji bi ugrozio zaposlenost i nivo plata u BiH, samo su neki od očekivanih scenarija od siječnja 2026., kada će započeti oporezivanje emisija stakleničkih plinova.

„Problem je taj što je servirano javnosti da smo mi najveći izvoznici električne energije u Europi, da je to naša budućnost, ne govoreći da je to zasnovano na uglju i da je u Europi i svijetu ugalj industrija u zalasku“, kaže za Valter Mirza Kušljugić, doktor elektrotehničkih znanosti, profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Tuzli i predsjednik UO Centra za održivu energetsku tranziciju (ReSET).

Deset izgubljenih godina

Dok Kina, kao i EU, najavljuju ubrzano smanjenje emisija stakleničkih plinova i prelazak na energetski sustav kojim dominiraju solarna energija i vjetar, energetska tranzicija u BiH je na klimavim nogama propalih i zastarjelih projekata naslonjenih na partnerske odnose – upravo s Kinom.

„Najveća poslijeratna investicija u BiH“, kako je prije deset godina opisao projekt izgradnje Bloka 7 TE Tuzla tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija na radnom sastanku u Kini, do danas nije zaživjela. Na sastanku su tada zaključili da Blok 7 u Tuzli „može i treba biti samo početak daljnjeg i većeg prisustva kineskih investicija u BiH“.

Tako su se proteklih godina pregovarali i ugovarali, najčešće sa kineskim financijerima, elektroenergetski projekti proglašeni velikim investicijama od javnog značaja. Ovi projekti trebali su da pokriju očekivane deficite električne energije nakon gašenja postojećih termoblokova. Međutim, od projekata je ostala samo narodna priča koja se prenosila kroz protekle godine uz epitete – veliki, najveći, najvažniji, a o kojima danas institucije šute.

„Izgubili smo deset godina. Taj fenomen u Elektroprivredi BiH (EPBiH) se zove Blok 7, koji je trebao da riješi sve. Znači, kada imate projekt na kome ste mislili da će vam sve riješiti, kada taj projekt propadne, vi ste ostali na suhom“, objašnjava Kušljugić.

Projekt Blok 7 TE Tuzla postao je klasičan primjer sukoba investicija koje podržava Kina i standarda koje zahtijeva EU.

U proteklih 19 godina, od potpisivanja Ugovora o uspostavi Energetske zajednice, BiH je preuzela brojne obveze koje je bila dužna implementirati. Sada će institucije morati da ubrzano rade na implementaciji preuzetih obveza kako bi sačuvali sigurnost snabdijevanja električnom i toplotnom energijom, i smanjili negativne utjecaje tranzicije na građane i privredu.

Jedna od ključnih obveza je dekarbonizacija energetskog sektora, koja podrazumijeva smanjenje emisija stakleničkih plinova iz energetskih izvora koji koriste fosilna goriva i prelazak na čistije, obnovljive izvore energije (OIE), a sve u cilju smanjenja negativnih utjecaja na klimatske promjene.

„Tu je najbitnija trenutna priča vezana uz ovu taksu koja će se početi naplaćivati od 2026. i koja je nekako gurnuta potpuno u stranu, a pogodit će poprilično ekonomski segment naše države, posebno izvozni sektor“, kaže Faruk Hadžić, dekan i profesor na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology.

U prosjeku se 60% električne energije u BiH proizvede iz TE na fosilna goriva koja donose visoke emisije stakleničkih plinova. Od 1. siječnja 2026. bh. privrednici će prilikom izvoza proizvoda koji su nastali korištenjem energije iz uglja, u EU morati da plaćaju porez na CO2, u skladu sa Uredbom o uspostavi mehanizma za prilagođavanje ugljika na granicama (CBAM).

„To će dovesti do pada izvoza u konačnici. A ako dođe do pada izvoza, pada i nivo ekonomske aktivnosti. To će opet ugroziti zaposlenost, nivo plata u BiH za postojeće radnike. Tako da u tom dijelu situacija nije dobra“, kaže Hadžić.

Godine izgubljene na narodne priče o novim TE i blokovima, najave ugovora sa kineskim financijerima vrijedne milijarde maraka, uz nedovoljnu posvećenost pitanjima proizvodnje i potrošnje iz OIE, doveli su BiH u situaciju da oživljava i ulaže u rad starih termo blokova kako bismo sačuvali sigurnost snabdijevanja. Uvođenje obveznog plaćanja CBAM takse dodatno će opteretiti ovaj sektor, ali i sve ostale izvoznike.

Za svaku tonu emitiranog CO2 u proizvodnji neke robe izvoznici u EU plaćat će određeni iznos, a trenutne cijene taksi u EU kreću se oko 85 eura, s tendencijom rasta. Planirane su i kazne za svaku tonu neprijavljenih emisija. Procjene su da proizvodnja jednog megavat sata iz fosilnih goriva oslobađa jednu tonu CO2, što znači da će CBAM gotovo udvostručiti cijenu struje iz TE na ugalj, i učiniti je nekonkurentnom na tržištu.

„Jedan megavat sat otprilike na berzama je koštao oko 50, sada košta oko 80 eura, a naše TE da bi proizvodile jedan megavat sat trebaju da emitiraju jednu tonu CO2 i trebali bi da plate po europskim cijenama oko 70 – znači duplo više proizvodna cijena, duplo više bi bilo“, objašnjava Kušljugić.

U prvoj fazi CBAM obuhvaća sektore s visokim emisijama ugljika – željezo i čelik, cement, gnojiva, aluminij, proizvodnju vodika i električnu energiju, a vremenom će se širiti i na ostale sektore.

Kako bi izbjegli primjenu CBAM takse, BiH bi trebala do kraja prosinca sljedeće godine uspostaviti oporezivanje unutar države po uzoru na Sustav trgovanja emisijama EU (ETS).

„Kada govorimo o institucijama države, hitnost i bitnost uvođenja ETS sustava nije blagovremeno shvaćena. Tek u posljednje vrijeme nadležne institucije se intenzivnije bave ovom temom. S druge strane EPBiH je već unazad tri godine upozoravala nadležna ministarstva o ovoj potrebi, te je na kraju sama pokrenula tzv. internu shemu oporezivanja emisije CO2, kako bi što spremnije, sa znanjima i kapacitetima, dočekala period u koji dolazimo“, kaže za Valter dr. Anes Kazagić, rukovodilac Sektora za strateški razvoj u EPBiH.

Ključni dokument u kojem su definirani energetski i klimatski ciljevi BiH do 2030. je Integrirani energetski i klimatski plan BiH (NECP), koji je trenutno u formi nacrta. Očekuje se, kako za Valter navode iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (MVTEO), da će biti usvojen do kraja godine, a za njegovu provedbu biće potrebno više od 16 milijardi KM.

U NECP-u je navedeno da će se do 2026. u BiH uvesti ETS sustav, dok iz MVTEO navode kraj 2026. kao rok za uvođenje ovog sustava oporezivanja.