Vozač spaljenog kombija navijača Slavije: Htjeli su me živog zapaliti

Lučić je dugogodišnji sportski djelatnik, više od 15 godina UEFA licencirani nogometni trener i u Gabelu je putovao, kaže, u svojstvu zaljubljenika u sport, a ne kao navijač. U kombiju s njim nisu bili klasični navijači Slavije, već nekadašnji nogometaši tog kluba. Noć između nedjelje i ponedjeljka, kaže, pamtiće do kraja života i samo pukom srećom ostao je živ i on i njegovi suputnici.

"Doživio sam veliki stres. Dobio sam udarce po glavi, prislonili su mi baklju blizu kose i željeli da me živog zapale. Šokiran sa sam, vidio sam smrt pred očima. To je bilo klasično drumsko razbojništvo, sačekuša s namjerom ubojstva", ističe Lučić .

Na putu do Gabele i na samoj utakmici sve je proteklo u najboljem redu. Drama se događala na povratku. U mjestu Salakovac, nakon tunela, u mraku su se zaustavili nakratko da bi jedan od njegovih osam putnika otišao u toalet. Većina ostalih je spavala, kada su u jednom trenutku došla još tri automobila, koja su ih, kaže, vjerovatno pratila još iz Mostara.

Dobio sam udarce po glavi, prislonili su mi baklju blizu kose. Vikali su: "Ubij ga, ubij ga", kaže Lučić

"Sa mnom u kombiju bili su zaljubljenici u nogomet, a ne navijači. Bili smo bez ikakvih zastava, transparenata ili bilo kakvih navijačkih rekvizita", objašnjava vidno uznemireni Lučić i nastavlja:

"Nekoliko momaka u tom trenutku je spavalo u mom kombiju, a jedan je izašao da bi otišao u toalet. Ja sam sjedio zavezan na prednjem sjedištu, automobil je radio. U tom trenutku su nas okružili sa nekoliko auta i nastao je kaos."

Tragedija je izbjegnuta samo pukom srećom.

"Imam 55 godina i nikad to nisam doživio. Njih oko 15 je izašlo ispred nas. Pogodili su prvo šoferšajbnu kamenom, onda ubacili baklju u kombi i zapalili ga", priča Lučić.

Iako je pokušao da pobjegne iz automobila, napadači mu to nisu dopustili.

"Kombi je već počeo gorjeti kada su me dvojica napadača uhvatila kroz otvoren prozor. Držali su me, prislonili baklju s namjerom da me zapale, a drugi su vikali: 'Ubij ga, ubij ga!' Mogao sam ih pogaziti da sam htio, jer je kombi bio upaljen, ali ja sam čovjek ", ističe Lučić.

Njegovi saputnici iz kombija uspjeli su istrčati vani i suprotstaviti se ostalim napadačima, a Lučić je molio da ga puste i u jednom trenutku se otrgnuo, te i on izašao vani.

"Odgurnuo sam ih od sebe, istrčao iz kombija i u tom trenutku njih nekoliko me počelo udarati. Dobio sam više udaraca u glavu i pao na pod. Čini mi se da sam izgubio i svijest nakratko, ali sam se srećom brzo pribrao i uspio pobjeći polubos , jer mi je jedna patika spala s noge. Bježao sam u pravcu Jablanice, a ostali suputnici su se uspjeli obraniti ", kaže Lučić, koji nije bio raspoložen za fotografiranje.

Tko su bili napadači i koji im je bio motiv, Lučić ne može ni da pretpostavlja, ali ponavlja da povoda nisu dali ni u jednom trenutku. S obzirom na to da se sve dešavalo u mraku, teško bi, kaže, i prepoznao bilo koga.

 

"Nije bilo nikakvog povoda. Nismo imali nikakva obilježja, niti smo radili bilo što što bi nekoga moglo izazvati. Znam samo da su bili mladi ljudi. Napali su nas kao rulja i krenuli prema nama s namjerom da nas ubiju. Na kraju sam završio u Hitnoj pomoći u bolnici. Spaljen mi je dio kose, dobio sam injekcije i urađen je snimak glave. Dečki koji su bili sa mnom također su zadobili neke ogrebotine, ali samo pukom srećom sve se završilo samo na ovome ", zaključio je Lučić.

Iako nije poznat identitet napadača, pretpostavlja se da su bili pripadnici neke navijačke skupine.

Nezavisne novine