FOTO  Umro tvorac prvog hrvatskog olimpijskog zlata Velimir Kljaić

“Peticija da Velimir Kljaić zamijeni Červara na mjestu izbornika repke” to je post koji se pojavio na Facebooku u vrijeme kad je Kljaić teško bolestan već ležao u bolnici. Nažalost, ‘Kljun senior’ u to je vrijeme najmanje mogao razmišljati o rukometu i reprezentaciji koju je, sad već dosta davne 1996. doveo do prvog hrvatskog samostalnog olimpijskog zlata piše jutarnji.hr.

Velimir Kljaić u to je vrijeme bojevao najtežu i presudnu utakmicu u životu. Onu koju svatko od nas kad-tad mora izgubiti, no Kljaić se nije namjeravao predati bez ogorčene borbe, ‘do zadnjeg sučevog zvižduka’.

Bolest se u njegovom slučaju tako iznenada vratila i napala mučki - u danima kada je i on sam već bio siguran da je na neodređeno vrijeme izvojevao pobjedu i odgodio susret s nepoznatim. Da, i tada su ga zvali da se vrati u reprezentaciju.

Samo nekoliko mjeseci ranije, družili smo se intenzivno u Austriji - u Grazu i Beču na Europskom prvenstvu gdje smo surađivali kao kolege, on kao stručni (su)komentator HTV-a. Slagali smo vlastitu viziju puta prema novom odličju. Da, tako tipično za njega, pronalazio je rukometu novu snagu i podršku, bili su to trenuci neskrivene nade iako se s bolešću već tada fajtao gotovo godinu dana.

- Dobio sam još jedan ‘time-out’, odlično se osjećam. Opet sam se izvukao, valjda me Bog stvarno voli pa mi je dao još jedan ‘bonus’. No, kad bih i sutra dobio taj poziv koji nitko ne može odbiti, otišao bih sretan i bez tuge. Prošao sam dosta toga, dvaput sam već bio ‘na onoj strani’ i nisam poginuo u automobilskoj nesreći. Kak’ da se onda žalim - i kome uostalom?

Istančanost, rafinirani duh i pozitivni stav...nisu ga napustili ni u jednom trenutku, do samog kraja. Kako se samo i tada znao našaliti na vlastiti račun. Crni humor čovjeka vedrog i blještavog duha:

- Došao sam doma i rekao: Ženo, dobio sam škampa.

- Kakvog škampa, pa večera je već na stolu?!

- Teško je s tim ženama, kak’ da joj ljepše velim da su mi dijagnosticirali rak na plućima? ‘Em ti, skoro je pala u nesvjest.

Da, uvijek je Kljun govorio ono što je mislio i pronalazio vedru stranu.

Fizički se Kljun oprostio sa svima nama, no zauvijek će u nama ostati. Na nekoj dobroj poziciji sjedit će i negdje gore, gledati utakmice hrvatske rukometne reprezentacije. U svakom novom uspjehu bi će ugrađen dio njega. Onaj najbolji dio.

Kljun, hvala Ti i zbogom. Ne, doviđenja na prvoj i na svakoj sljedećoj rukometnoj utakmici. Da, srest ćemo se tamo.

preuzeto: jutarnji.hr