Tko je i zašto ubio Jozu Kafadara?

ozo je ubijen dok se, jašući vlastitog konja, vraćao iz susjednog Šušnja, sela koje administrativno pripada općini Zenica.

Vijest o ovom tragičnom događaju brzo se proširila među žiteljima dijela travničke općine, župa Brajkovići i Guča Gora, te općinom Vitez, pa i širim područjem. Jer, riječ je o vrlo uglednom i vrlo uspješnom mještaninu Brajkovića koji je sa svojim sinovima, Antom, Draganom i Vlatkom u Vitezu, neposredno iza rata osnovao sada vrlo uspješne i poznate tvrtke „Ovnak" i „CM".

Ova obitelj je početkom lipnja 1993. godine sa svojih posjeda na prevoju Ovnak (na graničnom području zeničke i travničke općine) prognana i izbjegla u Lašvansku dolinu, u susjedni Vitez. Vrlo brzo nakon prestanka rata, među prvima, sada pokojni Jozo sa suprugom i sinovima Antom i bolesnim Igorom vratio se u Brajkoviće, na svoj opustošeni posjed koji su u relativno kratkom vremenskom periodu „oživjeli", kao i šire područje naselja Ovnak. I mnogi su pokojnog Jozu i njegovu obitelj označavali „pokretačima života" nakon krvavog rata, i temeljnim kamenom povratka prognanih i opljačkanih Hrvata.

Naime, Kafadari su osnovali farmu muznih krava, otvorili su trgovinu mješovitom robom, izgradili benzinsku crpku, kanalizacijsku mrežu, obnovili vodovodnu mrežu, sanirali seoske putove..., zapošljavali ljude koji su se vratili iz progonstva i mnoge Bošnjake koji su ostali bez radnih mjesta u zeničkim tvrtkama, u rudniku Grahovčići...! I ponajviše zahvaljujući Kafadarima potekao je, istina usporeno, povratak prognanih Hrvata u župu Brajkovići, koja je prije rata imala i više od 5.500 župljana, a sada ih na tom području živi tek nekoliko stotina. A mnogi će ustvrditi, bez Kafadara, njihove poduzetnosti, odlučnosti i dobrote, ne bi ih bilo ni blizu toliko.

U travnju 2012., u prometnoj nesreći, na putu između Ovnaka i Viteza, smrtno je stradao Anto Kafadar, pa je sada, sve što je na Ovnaku rađeno i urađeno, dovedeno u pitanje - planovi, projekti, zaposlenost i egzistencija ne malog broja mještana, Bošnjaka i povratnika Hrvata. Jer, teško je vjerovati da će Drago i Vlatko, vrijedni i sposobni gospodarstvenici, vlasnici uspješnih tvrtki u Vitezu, moći voditi i održavati farmu muznih krava i niz drugih poslova i aktivnosti koje su ovom kraju vraćale i davale život.

Uz žal za ubijenim Jozom, popularnim i uvijek i svugdje rado viđenom i dobrodošlim Čikonjom, među mještanima koji su, na bilo koji način, egzistencijalno bili vezani za Kafadare, i ne samo među njima, uvukao se nemir, zebnja, rekli bismo. Tko i zašto je ubio šesdesetdevetogodišnjeg Jozu Kafadara? Što je razlog ubojstva, što je motiv tog zločina? Jesu li ponovo oživjele nacionalističke aveti...? Pitanja su razumna, opravdanja, koja žurno traže jasan i konkretan odgovor. U protivnom, posljedice mogu biti nesagledivo teške, jer riječ je o području gdje ratne rane još uvijek nisu izliječene. A liječili su ih, neviđenom sposobnošću, snagom ljudskošću i dobrotom upravo članovi ove vrijedne i uspješne obitelji na čelu s „ocem obitelji" (pater familias) u onom najpozitivnijem smislu i značaju ovih riječi.

Zvonimir Čilić

vitez.info