Sex afera u ženskom zatvoru: Sanja Vuleta neformalna kraljica zahvaljujući vezi s direktorom

Morate ga pokusati. Ako ne igrate po njihovim pravilima, na dnu ste, bili u pravu ili ne", riječi su zatvorenice koja već sedam godina odslužuje kaznu u Kazneno-popravnom zavodu u Tuzli. Ostale su joj još tri. Detalje o njenom identitetu i razlozima izdržavanja kazne nećemo razotkriti kao niti o uvjetima u kojima smo stupili kontakt s njom. Posljednji put kada se javno pobunila protiv Uprave zatvora, dvadeset dana je provela u samici.

Nije jedina - od trideset i tri zatvorenice koliko ih trenutno broji žensko odjeljenje poluotvorenog tipa KPZ-a Tuzla, desetak njih pokušalo je preko svojih odvjetnika ili pismima nadležnim institucijama upozoriti na diskriminirajući tretman kojem su svakodnevno izložene. Prema njihovim tvrdnjama, izdržavanje kazne u mirnim uvjetima moguće je samo ukoliko povlađuju direktoru Hasanu Hodžiću. Napomenimo da je protiv Hodžića nedavno Antikorupcijska komisija Skupštine TK poslala prijavu Ministarstvu pravde Federacije BiH zbog osnovanih sumnji da "protežira pojedine zatvorenike-kriminalce, uzima mito i mobinguje osuđenice". Ovako počinje tekst o mnogobrojnim skandalima koji potresaju Kazneno-popravni zavod u Tuzli, a o čemu piše u najnovijem broju sarajevski tjednik "Dani".

PRIJETNJE I PROVOKACIJE

"Morate se spuštati ispod svakog nivoa da ne bi došlo do neželjenih efekata, morate biti poslušne. Ja sam to odbila i zato su uvjeti u kojima živim grozni. One koje pristaju postaju direktorove ljubavnice. Tijekom 2005. direktor je bio u ljubavnoj vezi s jednom osuđenicom (ime i prezime poznato redakciji; op.a), zbog čega su ispaštale druge zatvorenice. Obilazio je pojedinačno samo nju, a zauzvrat je ona mogla izlaziti na slobodu kad god je željela, jela je bolju hranu i donosili su joj u zatvor što god je željela. Svi su bili nezadovoljni i povrijeđeni time što su gledali, ali iz nekog straha ili gubitka pogodnosti su šutjeli. Ja to nisam mogla podnijeti i reagirala sam. Sazvala sam čitavu preodgojnu službu i u oči direktoru rekla da to ne može raditi na oči osuđenica i zatražila svoja prava. Nakon nekoliko dana, situacija se smirila i prestali su me maltretirati. Vraćena su mi prava poput toga da su me radno angažirali u jednoj od zatvorskih radionica a počela sam izlaziti i preko vikenda. Nažalost, s trećeg dopusta se više nisam vratila", priča naša sugovornica. U bijegu je zatrudnjela, ali je nakon poroda uhićena i vraćena na izdržavanje kazne.

"Od tog dana traje agonija i neizvjesnost. Direktor je bivšu osuđenicu zamijenio drugom ljubavnicom, dvadesetpetogodišnjom Sanjom Vuletom (osuđena u rujnu 2005. na deset godina zatvora zbog ubojstva Blaška Knezovića; op.a.). Direktor je redovno viđan s njom u Tuzli, a ona i druga djevojka sada upravljaju zatvorom. Kako opet nisam htjela da se povinujem prijetnjama direktora, u potpunosti su me izolirali. Pokušavala sam se obratiti direktoru sa zahtjevom da posjetim svoje dijete ili da mi ga dovedu. Direktorova ljubavnica mi je nekoliko puta prijetila da me direktor nikada neće primiti i da neću vidjeti svoje dijete. Stalno me je provocirala. Jednog dana je u meni kulminiralo i fizički sam je napala. Nisam je teško povrijedila, samo sam je htjela opomenuti da ne može raditi što hoće. Tada su me zatvorili u samicu s tri osuđenice, bile smo vezane nekoliko dana".

Osuđenica s kojom je naša sugovornica bila u samici također moli za anonimnost jer "mi valja još pet godina biti u ćuzi". Ona je, kao i veći broj zatvorenica, osuđena jer se "branila od nasilja u obitelji".

"Kako sam se vjenčala, tako sam počela dobivati modrice po licu. Bježala sam nekoliko puta od njega, ali bih se svaki put vraćala jer nisam imala novca, a valjalo je hraniti dijete. Nekad me je znao i prisilno vraćati kući. Jednog dana se opet vratio pijan kući. Tada sam uzela dijete i rekla da sada definitivno odlazim. Počeo je da galami i udara me. Uspjela sam se otrgnuti i trčati prema izlazu ali uhvatio me i lupao gdje god je stigao. Pogledala sam peglu koja mi je bila nadohvat ruke. Tada mi se smračilo. Uzela sam je i svom snagom ga udarila u glavu. Htjela sam samo da se obranim, da me prestane udarati. Ubila sam ga na licu mjesta".

Kaže da je jedno vrijeme "u zatvoru bilo fino", dok je direktor Hodžić bio upravnik KPZ-a Zenica. "Ali to je bilo kratko, jer je brzo premješten i vraćen. Od tada vrši pritisak na nas preko svojih 'miljenica'. Ako ne radite kako one kažu, odnosno ako im ne služite, zadnja ste rupa na svirali. Nemate nikakvih prava. Ugnjetavaju vas povazdan. Neke od nas su se bunile nekoliko puta i onda nam je postalo još gore. Odnedavno je nas 11 smješteno u podrum, gdje nema nikakvih uvjeta, ne možemo ni prespavati noć kako treba. Izolirane smo od svih. Prisiljene smo da sjedimo na klupama po cijeli dan, a kavu kuhamo sebi samo navečer. Posebno i jedemo, hrana nam je loša, nemamo pravo na telefon, potpuno smo odcijepljene od drugih. To što nam rade je nehumano. Nedavno su dolazili ovi iz Vijeća Europe što provjeravaju uvjete u zatvorima, i tada nas je direktor poslao 'na spavanje'. Izgleda kao da ne postojimo".

ZABRANJEN ULAZ

U priče naših sugovornica smo se isprva htjeli uvjeriti na licu mjesta, poslali smo zahtjev Ministarstvu pravde FBiH za dozvolu. Molili smo da razgovaramo sa zatvorenicama i direktorom Hodžićem. Pomoćnik ministra za izvršenje kaznenih sankcija Hidajet Trako nam je u jednoj rečenici odgovorio da nam se zahtjev odbija. Bili smo nemalo iznenađeni ovom odlukom, s obzirom da je potpisnica ovog teksta (Belma Bećirbašić, op. prir.) prije nekoliko godina posjetila žensko odjeljenje zatvora u Tuzli te da novinari nerijetko izvještavaju o zatvorskim uvjetima s lica mjesta. Poslali smo žalbu Instituciji ombudsmana BiH jer nam po Zakonu o slobodi pristupa informacijama nije odobren ulaz niti nam je obrazloženo zašto. Također smo obavijestili Helsinški odbor za ljudska prava, gdje nam je rečeno da je takva odluka Ministarstva "skandalozna s obzirom daje po pravilu ulazak u kazneno-popravne domove otvoren za javnost, odnosno za sve građane".

Usporedo smo uložili žalbu Ministarstvu. Mjesec dana kasnije, iz Ministarstva nam je stigao odgovor, s potpisom ministra pravde Feliksa Vidovića. Zahtjev nam je nanovo odbijen, jer "na osnovu Članka 155. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija, Federalno ministarstvo pravde ima mogućnost uskraćivanja informacija ili odobravanje snimanja i posjeta kada se procijeni da bi to bilo nepoželjno zbog sigurnosti ili održavanja reda u ustanovi ili ako bi to štetilo ostvarivanju svrhe izvršenja kazne zatvora". Nadalje, objašnjava se daje "u aktualnoj situaciji došlo do narušavanja zavodske sigurnosti u odjeljenju gdje borave žene zatvorenice zbog postojanja neformalnih grupa koje pokušavaju djelovati u suprotnosti s institucionalnim tretmanom, odnosno sa provedbom pojedinačnog programa izvršenja kaznene sankcije, odnosno sa svrhom izvršavanja kazne zatvora".

Ministar, dakle, će facto priznaje da postoje problemi u ženskom odjeljenju kazneno-popravnog doma, ali pritom ne navodi zašto niti o tome obavještava javnost!?

DISKRIMINACIJA UPOSLENIKA

Međutim, navode osuđenica potvrđuju nam uposlenici KPZ-a Tuzla, koji su nas također zamolili za anonimnost iz razloga što "bi bili izloženi još većem mobbingu, kojeg svakodnevno trpi većina uposlenih".

"Što se tiče uvjeta na ženskom odjeljenju, oni su više-manje zadovoljavajući u pogledu smještaja, ishrane, higijene i aktivnosti zatvorenica. Međutim, diskriminacija je više nego očita. Naime, direktor je već duže vrijeme u ljubavnoj vezi sa zatvorenicom Sanjom Vuletom i svi uposleni to znaju. To je javna tajna naše ustanove. O tome smo obavijestili SIPA-u, krimolovce, ministarstvo, tužiteljstvo, NVO-e, itd. Sanja Vuleta je neformalna šefica ne samo ženskog odjela, već čitavog zatvora. Mi uposleni je u žargonu tako i nazivamo. Svako tko s njom stupi u konflikt, pada u nemilost direktora, koji onda vrši suptilne oblike odmazde. Npr., ako se Sanja Vuleta posvađa s nekom zatvorenicom, ili ako se neka zatvorenica usprotivi njezinom autoritetu, ona to prenese direktoru koji toj zatvorenici ukine, npr., izvanjske pogodnosti ili je izolira neko vrijeme. Njihovu vezu apsolutno nije teško dokazati jer svaki put kada ona ide na dopust, direktor je sačeka u autu par stotina metara od zatvora, iako je možda u zadnje vrijeme više oprezan, s obzirom da je upozoren od strane svojih zaštitnika iz ministarstva i policije. Mi smo pod konstantnim mobbingom direktora Hodžića. Svi uposlenici koji rade po zakonu, a ne po volji direktora su diskriminirani. Dotični se ponaša i odnosi prema većini uposlenika kao da je u pitanju njegova privatna firma, a najveći kriminalci koji su na izdržavanju kazne rade vani, dok u zatvoru samo prespavaju".

Jedan od službenika nam objašnjava da je počeo imati problema s direktorom upravo zato što je insistirao na provođenju zakona i propisa u radu sa zatvorenicima. "To direktoru ne odgovara, jer vrši pozitivnu diskriminaciju prema nekim zatvorenicima. Obično su ti zatvorenici visoko pozicionirani funkcionari, koji su osuđeni za zloupotrebu položaja, ili se radi o lokalnim tajkunima i mafijašima, koji su suđeni za utaju poreza ili slično. Direktor je njih non-stop nagrađivao izmišljenim dopustima za, npr., saniranje loše materijalne situacije u obitelji, iako se radilo o ekstremno bogatim osobama. Imate primjer bivšeg direktora Rudnika Banovići Mirsada Kukića koji je bio na izdržavanju kazne zatvora zbog zloporabe položaja. Njemu je Hasan Hodžić uz odobrenje Ministarstva omogućio da vrši tzv. izdvojeni rad. To konkretno znači da je Mirsad Kukić svaki dan išao u Rudnik Banovići na posao, dok je u zatvoru samo prespavao. Na sve te stvari sam ukazivao, a direktor od tada koristi sve načine da me omalovaži i govori nasilnicima, zatvorenicima, o meni kao o osobi koja im ne dopušta pogodnosti. Isto se dešava svim onim uposlenicima koji se usprotive ovakvom autokratskom načinu upravljanja".

DIREKTOR ZATVORA UPLETEN U LANAC TRGOVINE ŽENAMA?!

Ministar pravde FBiH Feliks Vidović još uvijek nije odgovorio na prijavu koju je dostavila Antikorupcijska komisija Skupštine TK, u kojoj se direktor Hasan Hodžić sumnjiči da "uzima mito za prijem zatvorskih stražara u radni odnos". Na posljednjem natječaju, prema navodima iz prijave, primljeno je 15 novih stražara. Dodaje se da je Hodžić, iako je u vrijeme prijava radnika bio raspoređen na dužnost direktora zatvora u Zenici, direktno odlučivao o tome tko će biti primljen!?

Naime, odlukom Ministarstva pravde obavljana je rotacija direktora zatvora, pa su tako u periodu od tri mjeseca Hodžić i direktor zatvora u Zenici Nihad Spahić zamijenili funkcije. S druge strane, 2. 11. 2009. godine Agencija za državnu službu obavijestila je Federalno ministarstvo pravde da je Hasan Hodžić ispunio uvjete za prestanak radnog odnosa. U skladu s Člankom 123 Zakona o izvršenju kaznenih sankcija FBiH, Agencija nalaže Ministarstvu da pokrene proceduru o razrješenju Hodžića. Međutim, Ministarstvo se oglušilo i na ovaj poziv. Prema našim dobro obaviještenim izvorima, Ministarstvu pravde ne odgovara odlazak Hasana Hodžića zbog podrške koju im je ovaj pružio nakon ubojstva Denisa Mrnjavca i eskalacije maloljetničke delikvencije.
U to vrijeme je bio veliki pritisak javnosti na ministra da se formira zatvor za maloljetnike. Hasan Hodžić je, što su zabilježili i mediji, obećao Ministarstvu da će raditi utjecaj da se upravo u Tuzli formira takva ustanova. Podsjetimo da je ministar Vidović pristao na njegovu "ponudu" te se u nekoliko navrata javno, medijski, hvalio kako je ovo pitanje riješeno. Zatvor još nije formiran. Pored toga, ime Hasana Hodžića nije nepoznato Tužiteljstvu TK. Naime, kada je prije nekoliko mjeseci uhićen Jozo Banović, vlasnik motela Jet Star u Živinicama i motela Vila Sensi u Banovićima, zbog krivičnog djela navođenja na prostituciju (osuđen na dvije godine zatvora), otkrilo se daje među "uglednim" osobama iz javnog života koji su koristili usluge Banovićevog motela, poput profesora Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Zdravka Lučića, Bajre Golića i Fuada Saltage i - direktor KPZ-a Tuzla Hasan Hodžić. Njegovo ime se spominje u materijalnom dokazu - svesci u kojoj su maloljetnice, žrtve trgovine ženama, u koju je upleten Banović, evidentirale imena klijenata kojima su bile prisiljene pružati usluge u periodu od 2004. do 2009. godine. Direktor Hodžić je kao svjedok na Općinskom sudu Tuzla odbacio ove navode.

KRIMI POVIJEST TUZLANSKOG ZATVORA

Kazneno-popravni dom Tuzla prate skandali još i prije dolaska Hasana Hodžića na mjesto direktora 2001. Naime, on je zamijenio Mustafu Hasanbašića, koji je smijenjen (ali ne i procesuiran) zbog istrage Općinskog suda Tuzla o korupciji. Protiv Hasanbašića nikada nije podignuta optužnica, iako se tijekom istrage došlo do saznanja da je Uprava zatvora nezakonito potrošila 800.000 KM na dodjelu stambenih kredita. Zatvorski budžet se trošio na kupovinu mesa za 14 KM po kilogramu  čime je zatvorski budžet zakidan za oko 70.000 KM godišnje; za mućke oko kupovine službenih automobila i niz drugih spornih nabavki; davanje novčanih pozajmica, koje su naknadno pretvarane u bespovratne kredite itd. Trošak je, naravno; išao nauštrb loših higijenskih uvjeta, oskudne ishrane i odijevanja zatvorenika, o čemu su tadašnju ministricu pravde Vlade TK Medihu Bakalović prvi izvijestili nezadovoljni službenici zatvora. Zahvaljujući njoj je i pokrenuta istraga, međutim, s obzirom daje mandat Kantonalnog ministarstva pravde ograničen nad zatvorom u odnosu na Federalno ministarstvo, istraga nikada nije privedena kraju. Tadašnji pomoćnik ministra za kazneno-popravne zavode Džemal Husić je u izvještaju samo napisao da je "obim investicija rješavanje stambenih problema prešlo mogućnosti KPZ-a, tako da je to išlo na štetu osoba koje su lišena slobode". Jedan od ključnih svjedoka u istrazi protiv "stambenog kriminala Uprave, sportaš i tadašnji zamjenik direktora Milenko Perkić, rekao je nakon što je Hasanbašić razriješen s dužnosti da se "situacija s dolaskom Hasana Hodžića u pogledu zloporabe položaja nije promijenila".

dani