‘Edi Mišić je duševno poremećen, a ne hladnokrvni ubojica’

U ovom je trenutku teško o tome govoriti, jer to zna samo Mišić, a on šuti kao zaliven, no pokušali smo odgovor na to, ali i neka druga pitanja, pronaći u razgovoru s dr. Estom Sušić, subspecijalisticom forenzičke psihijatrije, alkoholizma i drugih ovisnosti, te sudskom vještakinjom koja već 20 godina radi u zatvorskom sustavu s raznim tipovima kriminalaca.

Izolirao se, pukao...

- Prema onome što znam na osnovi informacija iz tiska, radi se, znači, o osobi koju je okolina opisala izjavama poput "čudna ponašanja", "čudan", "izolirao se od okoline", "osamljivao", "nije se družio s prijateljima", "promijenio se u posljednjih par godina", "pukao je nakon prekida s curom", "molio se često", "nije konzumirao psihoaktivna sredstva", "bavio se sportom", "uvijek bi pristojno pozdravio", "ne izgleda kao netko tko bi počinio takvo nešto"... Govori se da je imao curu prije godinu dana, a u zadnje vrijeme da ga nisu viđali s djevojkom. Najčešće je bio sam. Nije se pretjerano družio ni s društvom iz kvarta, piše Slobodna Dalmacija.

Koliko znam iz medija, na žrtvi nisu pronađene druge ozljede koje bi upućivale na to da se radi o osobi koja se sadistički iživljavala nad žrtvom, tipa da se radi o disocijalcu, tj. psihopatiji, znači bezosjećajnoj, bez imalo empatije, sadističkoj osobi koja krši sve društvene i socijalne norme zanemarujući društvena pravila i obveze (čini kaznena djela i sl.) - kazuje dr. Sušić. Što se tiče seksualnog zlostavljanja žrtve, psihijatrica smatra da, ako je točno da nije bilo silovanja, to govori u prilog tome da se ne radi o osobi koja je bila seksualno frustrirana.

Nije bio devijantan

- Dakle, nije bio devijantan na način da seksualno zadovoljstvo može postići isključivo sadističkim i agresivnim pristupom ženskoj osobi, iživljavanjem na njoj u smislu da ona pati i preklinje ga, a on pritom osjeća zadovoljstvo zbog svoje dominacije, njene patnje i boli koju joj nanosi. Takva osoba kontrolira situaciju i činom silovanja na neki se način osvećuje svim ženama za sve "nepravde" koje je s njihove strane doživjela. No, "čudaci" uglavnom ne rade silovanja već "disocijalci", tj. pravi psihopati i osobe granične mentalne insuficijencije - kazuje naša sugovornica. Komentira i njegovu "opsesivnost zdravim životom".

- Bio je opsesivan u organiziranju svojih životnih navika, tj. života općenito (trčao je svakodnevno i po vrućinama, i nakon teškog radnog dana; opsjednut "zdravim životnim navikama" po načinu kako komentira prehranu kolega s posla), ali i po načinu kako je u ruksaku ponio sve što će mu trebati "kao da ide na izlet", od duplih majica (ako se oznoji), sendviča, vode..., ali i nož (iz "majčina kuhinjskog seta"). Nož je mogao ponijeti zbog više razloga. Ako mu zatreba prilikom jela, pa ga je svaki put nosio kada je odlazio trčati, jesti na Marjan i slično, no ne znam koliki je bio nož. No, vjerojatnije ga je nosio zbog sljedeća dva razloga: prvo zbog užasnog straha koji kontinuirano osjećaju osobe zbog paranoidnih sumanutih ideja da će im netko nauditi na bilo koji način.

Znači, ako se radi o osobi koja je paranoidna, ako ima paranoju, one vrlo često spavaju s nožem ispod jastuka, mačetom ispod kreveta, nose nož uza sebe kamo god da idu i slično. Drugi je razlog da je planirao nekog ubiti. Žrtva je osoba koju počinitelj nije poznavao, nije je opljačkao, nije se fizički iživljavao na njoj, nije ju seksualno iskoristio, znači, ni na koji način nije bio afektivno angažiran, odnosno emocionalno blizak sa žrtvom da bi se moglo reći da je nekakav afekt posrijedi ili koristoljublje ili zadovoljenje seksualnog nagona. Budući da žrtva nije imala modrica, ne može se reći da su se naguravali, da se ona otimala, pa ju je ubio iako nije to kanio, ali ga je isprovocirala galamom i otimanjem, a namjera mu je prvobitno bila pljačka, silovanje ili neka druga - zaključuje dr. Sušić.

Prema njezinim riječima, činjenica da je ubojica žrtvi prerezao grlo nožem u blizini šetnice znači da je razmišljao da to mora izvesti brzo kako ga tko ne bi vidio, a i zakopao ju je također da ga ne bi otkrili, što govori u prilog tome da je bio svjestan toga što je učinio i da je znao što radi u smislu da sebe zaštiti, presvukao se, obrisao i slično.

Shizotipni poremećaj

- No, s druge strane, ruksak sa svim dokazima bacio je nedaleko od mjesta događaja, što govori u prilog tome da mu je na neki način bilo svejedno, odnosno "kao da se oslobodio tereta". Rezanje grla je vrlo dramatičan, bizaran, okrutan i trenutan, jakim afektom nabijen čin, koji se može opet tumačiti na različite načine. Obično se ubojstva događaju ubodom noža u trbuh, prsni koš, vrat, ima više ubodnih rana... Ovdje se radi o jednom potezu koji garantira usmrćenje osobe, "taj tren ona prestaje i govoriti", što nije nevažno. Zašto je izabrao baš taj način ubojstva? Zato što nije imao vremena ili zbog neke simbolike, što mislim da je vjerojatnije! - ističe naša sugovornica i dodaje:

- Nakon ovoga što sam pročitala u medijima, mogu pretpostaviti da se radi o osobi koja ima dublji psihički poremećaj, a možda se čak radi i o teškoj duševnoj bolesti, što će se moći utvrditi tek psihijatrijskim vještačenjem i psihologijskim testiranjem. Moglo bi se raditi o shizotipnom poremećaju koji se vrlo često razvije u pravu shizofreniju, ali i o pravoj paranoidnoj shizofreniji (heteroanamnestički podaci okoline, svi redom napominju da je bio "čudak i osebujan, osamljivao se, zaokupljen religijom"). U prilog tome govori posve nemotiviran čin ubojstva, neracionalno postupanje nakon ubojstva. Sve su to bizarnosti koje se susreću baš kod duševno bolesnih počinitelja kaznenih djela.

Je li se žrtva njemu obratila nekim pitanjem, je li ga "čudno pogledala" ili na neki beznačajni način isprovocirala što je on paranoidno interpretirao, tako da je zbog straha i paranoje tako reagirao, to ne mogu sa sigurnošću reći. Mislim da se ne radi o hladnokrvnom, bezosjećajnom ubojici, ili serijskom ubojici, no to je ipak samo moj dojam. Ako je ipak bilo silovanja, onda ova teorija definitivno pada u vodu jer duševni bolesnici, bilo da se radi o paranoidnoj psihozi (paranoji) ili shizofreniji, u pravilu ne čine kaznena djela silovanja - zaključuje dr. Esta Sušić, napominjući kako nikako ne bi željela da njezino mišljenje na bilo koji način utječe na daljnji tijek postupanja.