Dragi Matej, nek’ ti je bolje na nebu!

U našim srcima! Dragi Matej, uvijek si nam bio prijatelj, nekome pak i najbolji. Možda je tako moralo biti, a možda i nije, sad kad više nisi s nama, nek’ ti bude bolje na nebu... Doći ćemo jednom k tebi, ali do tada te nećemo zaboraviti, piše večernji list.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U srcu ćeš nam ostati kao vjeran prijatelj. Zaboravit te nećemo, znaj!” - dio je oproštajnih poruka Mateju Dugadžiću (12) koje su jučer ispisivali uplakani učenici šestog razreda Osnovne škole u Čitluku, dan nakon što je njihov školski kolega izgubio život u tragičnom slučaju. Naime, za vrijeme igre u svojoj spavaćoj sobi prizemne kuće, nesretni 12-godišnjak si je oko vrata omotao kabel od računala, koji je prethodno vezao za pregradu dječjeg kreveta na kat, da bi u jednom trenutku skočio i ostao visjeti u zraku.

Nažalost, pri padu mu je pukla vratna kost, što je značilo i trenutnu smrt. U trenutku tragične igre bio je sam u kući. Samo sedam minuta ranije, posljednje što je rekao majci Ani - bilo je: Dobro! Na displeju njegova mobitela je ostalo da ga je ona zvala točno u 14.17 sati i najavila svoj dolazak kući s posla, iz frizerskog salona u Međugorju. Minutu kasnije zabilježen je i neodgovoreni poziv vršnjaku iz susjedstva, kojega je Matej zvao sa svoga mobitela. Živahni dječak je očito htio prekratiti vrijeme do dolaska majke, ali je sudbina htjela da ju i ne dočeka živ. Prethodno ga je s treninga dovezla susjeda, dok je mlađi brat bio u školi. - Majka je ušla u sobu i imala što vidjeti. Očajno je dozivala u pomoć. Zgrabila je nož i odsjekla kabel na kojem je njezin mališan nepomično visio. Pokušala ga je oživjeti umjetnim disanjem, ali uzalud. Sve je već bilo gotovo. Molila je žive i mrtve da ga vrate. Djeca iz susjedstva su čula njezino zapomaganje pa su pozvali starije. Kako je prije neki dan zaboravio povesti Mateja na sat gitare, otac Mario, koji je u kritično vrijeme radio u Ljubuškom, na Anin je poziv odmah rekao: - Znam, gitara!, ali je potom čuo šokantnu istinu koju je ona jedva izgovorila.

Sjeo je sam u svoja kola, a njegove kolege su, vidjevši da se nešto strašno događa, pojurile za njim u drugom vozilu - prepričavaju susjedi, koji su također bespomoćno gledali roditelje kako grle svoje dijete na odru. Kako kažu, Matej je bio živahan dječak, koji je često nastojao privući pozornost starijih. - Njemu se ništa nije bilo uspeti na stablo ili bilo gdje, sve kako bi privukao našu pozornost. Prema svemu sudeći, i ovoga puta se grubo poigrao, vjerojatno pod utjecajem sveprisutnog medijskog nasilja, ali ga je to stajalo života. Po tome je tek bio malo drukčiji od ostale djece u Vionici. Slušao je roditelje i nije imao osobitih problema u školi. Vjerujte, ovo je čisti nesretni slučaj - kažu članovi obitelji, a na to su uporno ukazivali i u školi, koju je svojedobno pohađala i majka Ana.

Piše: Robert Soldo/VLM