Bosanac pobjegao iz kalifata, sada tvrdi da nije išao ratovati

Bošnjak Hilmi je prije 16 mjeseci otišao u kalifat Islamske države u Siriji, vjerujući u priče o idealnom životu u potpuno vjerskom okruženju. Nedavno je pobjegao natrag, razočaran svime što je vidio.

“Tamo nije bilo ničega, nema struje, nemaš knjigu, nemaš internet, ništa”, ispričao je Hilmi za Balkan Insight te dodao: “Imao sam kod sebe 400 eura koje sam brzo potrošio na hranu i osnovne potrepštine. Prijavio sam se u ured za bolesne gdje sam dobivao 50 dolara mjesečno. Moja supruga je pomagala starijim ženama pa su joj one ponekad davale skromnu naknadu. A ja sam ludio cijelo vrijeme i gledao kako da spasim obitelj i pobjegnem otamo”.

Hilmi je jedan od 250 ljudi koji su se vratili na Balkan iz Sirije i Iraka. Mnogi su odlučili napustiti ISIL razočarani svime, tvrdeći kako nisu otišli kako bi ratovali. No, države ih smatraju teroristima, a neki su završili na sudu te dobili zatvorske kazne. Nakon svega što su prošli, počeli su uvjeravati ostale da ne idu u Islamsku državu.

Hilmi je ondje izgubio dio prijatelja i rodbine i kaže kako se mnogi ne pridržavaju strogih vjerskih pravila islama. Upravo je znatiželja odvela Hilmija u regiju Aleppo. Ondje se nalazio njegov prijatelj iz Podgorice, koji ga je uvjerio kako ne treba pristupiti mudžahedinima, što nije niti htio zbog svojih religijskih uvjerenja i lošeg zdravlja.

“Moj plan je bio da prvo odem tamo i provjerim kakva je stvarno situacija i ako je zaista onako kako su mi opisali da se nakon nekoliko tjedana vratim kući, prodam kuću i stalno se preselim u Siriju”, kaže Hilmi i dodaje kako je njegov prijatelj poginuo kod Kobanija i prije nego što je došao, a ISIL je uvela izvanredno stanje te nije strance puštala kući.

Nekoliko mjeseci kasnije dobio je devastirano imanje na turskoj granici, gdje je s obitelji živio više od godinu dana. Kaže da je u Siriji susreo puno ljudi s Balkana.

“Došlo je puno naših ljudi, Bosanaca najviše, bilo ih je iz Srbije, iz Crne Gore. Ali bilo je svakakvih. Bilo je pravih vjernika i dobrih ljudi, ali i kriminalaca koji su bježali od zakona. Gledao sam neke kako snimaju video klipove, poziraju s oružjem, pričaju svašta, a nisu bili u ratu ni jedne sekunde”, kaže Hilmi i opisuje propast kalifata pod udarima Bashara Al-Assada i ruskih saveznika: “Jednostavno si bespomoćan, odeš u podrum ili ispod stubišta, zagrliš dijete i moliš Boga da te spasi”.

Zbog toga je Hilmi nekoliko puta pokušao pobjeći, na njega je pucala turska policija, Sirijci su mu uzimali novac za pomoć, a završio je i u zatvoru, gdje je dobio mogućnost vratiti se kući ili biti izbjeglica. Odlučio se vratiti kući, a BiH ga je uhitila zbog optužbi za terorizam.

I plaćenici pobjegli

Međutim, za razliku od Hilmija, koji je htio živjeti prema načelima vjere, u pravednom društvu, mnogi su Balkanci na Bliski istok otišli zbog novca. Mnogi su imali iskustva iz ratova u bivšoj Jugoslaviji i takvi su bili od koristi islamistima.

“Neka oni nekom drugom pričaju o Bogu i hurijama. Ja znam da meni Bog nikada neće reći da ubijem drugo živo biće zbog njega. Da se ne lažemo – mene zanima novac. Bio sam u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, radio sam oružane pljačke po Zapadu, bio sam u zatvorima”, kaže Fisnik, borac iz Makedonije i dodaje kako se Balkanci lako povezuju po europskim džamijama i znaju tko je kakav i za što može poslužiti.

On se s prijateljima s Balkana i Kavkaza 2014. pridružio Al Nusri. Obećano mu je 2000 dolara i dio ratnog plijena. Kaže kako je brutalnost u Siriji bila ekstremnija od svega što je vidio u ratovima na Balkanu.

“Basharova vojska je bila lošeg morala i slabe motivacije tako da smo par puta imali veće uspjehe oko Aleppa u uništavanju njihovih utvrda i čulo se za nas”, prisjeća se Fisnik i dodaje kako im je nakon dva mjeseca zapovjednik obećao priključenje ISIL-u. Njega nije bilo briga dokle god je bilo novca.

“Čak i kad bi se vratili s fronte stalno se išlo u nekakve racije i pretrese, obične ljude se sumnjičilo da su ili špijuni, ili da piju alkohol, da su narkomani. To je bio odličan izgovor nekima da iz zabave muče ljude, pljačkaju, pale, siluju”, objašnjava Fisnik i dodaje kako je najviše zaradio transportom umjetnina do Turske.

No, nakon tri mjeseca pod ISIL-ovom zastavom, njegov zapovjednik je nestao, a novi je zahtijevao ubijanje civila na što Fisnik nije bio spreman. No, ipak je morao ubiti petero navodnih špijuna, među kojima i dvije žene, kako bi uopće imao šansu vratiti se kući: “Alternativa je bila da naše glave završe na trgu umjesto njihovih.”

Osnovao organizaciju za resocijalizaciju

Razočarenje u ISIL navelo je Alberta Berishu da po povratku iz Sirije osnuje nevladinu organizaciju koja pomaže bivšim borcima u resocijalizaciji i odmicanju od radikalne ideologije.

“Država nikada nije shvatila da nama nije bio cilj da budemo teroristi”, rekao je Berisha, govoreći o otprilike 300 Kosovara za koje se vjeruje da su sudjelovali u ratovima na Bliskom Istoku te dodaje: “Svatko je imao svoju vlastiti priču i cilj. Ali, za one koji su se vratili važno je reći da su se vratili jer su bili razočarani onime što su vidjeli.”

On nije tipičan džihadist. Završio je političke znanosti na Sveučilištu u Prištini i doktorirao u Tirani. Kaže kako je bio 14 dana u Siriji kako bi pomogao opoziciji u borbi protiv Basharovih snaga, no da sam nikad nije ratovao. Kaže da je bio razočaran kosovskim društvom te je htio pomoći u borbi protiv diktatora. Pridružio se grupama u kojima se govorio albanski, koje su ga, pak, odvele Lavdrimu Muxhaheriju, zapovjednika Islamske države koji je zapovijedao albanskim borcima.

Pokušavajući shvatiti gdje je, pretražio je internet i naišao na jezivu Muxhaherijevu snimku. Preko Facebooka je uspio poslati poruku prijatelju na Kosovu, koji ga je uspio spasiti.

“Poslao mi je poruku u kojoj je napisao da je jedan moj rođak bolestan i da se moram vratiti kući. Ja sam to iskoristio kao opravdanje da se vratim na Kosovo”, rekao je Berisha na suđenju na kojem je dobio tri i pol godine zatvora zbog terorizma. Žalio se na presudu i odluku čeka na slobodi. Kaže kako mu smetaju društvene predrasude, sumnje, pritisci i stigmatiziranje sunarodnjaka.