VIDEO  Bivša rukometašica Zrinjskog iz Mostara pokrenula školu rukometa u Ruandi

Monika Milićević bivša je rukometašica i volonterka koja je svoje volontersko iskustvo započela u Ruandi gdje je afričkoj djeci prenijela svoju ljubav prema rukometu. 

 Bivša rukometašica Zrinjskog sport je morala ostaviti zbog ozljede koljena i onda je odlučila krenuti u novi izazov, pridružiti se misionaru fra Ivici Periću u Ruandi.

''U Ruandi, u selu Kimbu provela sam prošle godine tri i pol mjeseca. Sada ih idem posjetiti, govore da im jako falim, ali znam da idem u neku novu avanturu. Fra Ivica Perić s kojim sam bila u Ruandi je dobio novu misiju i sada ide u Ruandu gdje pokreće ponovno sve iz početka, pomoći afričkom narodu i evo idem tamo vidjeti dokle su radovi i kako se dalje planira'', za HRT-ovu emisiju Dobro jutro, Hrvatska rekla je Monika Milićević iz Mostara, bivša rukometašica i volonterka. 

Svoju veliku ljubav, rukometnu loptu Monika je ponijela i u Ruandu i uspjela tamošnjoj djeci priuštiti trenutke radosti.

• Meni je zaista bilo fantastično, ja sam provela tri i pol mjeseca najljepša u svome životu. Pokrenuli smo školu rukometa u Ruandi što djeca nikada nisu vidjela, ni rukometnu loptu, ni rukomet kao sport. Naučili su osnove, kasnije i neke ozbiljnije rukometne stvari. Zaista su me primili odlično, osjećam se dobrodošlo i jedva čekam da ih ponovno vidim, istaknula je Monika.
• 
  Monikini roditelji teško su prihvatili njezinu odluku, bojali su se bolesti, drukčijih životnih uvjeta, no vremenom su joj postali i velika potpora.
•  

''Uvjeti života totalno su drukčiji nego što su kod nas ovdje u Mostaru i BiH. Djeca nemaju ni odjeću, ni obuću, ni hranu, što je nekako najteže, kada vam priđe dijete koje je gladno. To je ono najteže što se može doživjeti od bilo kojeg djeteta i ovdje, a kamoli u Africi'', rekla je Monika. 

Volontiranje i osjećaj da se drugima može pružiti ljubav osvojili su Moniku. Iz Ruande, na daljinski je diplomirala i na Medicinskom fakultetu u Mostaru, stekla zvanje fizioterapeutkinje, zaposlila se, ali afrička djeca su u njezinim mislima.

''Pokrenuli smo nešto jako lijepo, ja prvi put sudjelujem u tome, inače je pokrenuto prije desetak godina i ne mislim stati s tim jer to što Afrika daje, taj osjećaj kada sletite na afričko tlo to je neopisivo. Ta djeca koja nemaju ništa, ali imaju puno srce ljubavi koje daju'', naglasila je Milićević.