FOTO  ŽIVOT PO KRIŽU Na ognjištu ubijenih pradjedova petero potomaka, četiri dječaka

Na Uzdolu miriše jesen. Obitelji u berbi šljiva, pripremanju zimnice, pisanju prvih zadaća, kao i druga obična 364 dana. Sutra je onaj gorki – 365-ti, dan kada se sva ljudska zloća sručila na ovo selo, da ga u temelj ubije, i da ga nema. Ima li ga!? Zbog tog smo se pitanja uputili stotinjak kilometara od Mostara, namjerno dan ranije, u selo u koje će politika otići sutra, u prvi red. 

Pradjed i prabaka nađeni zaklani

Ako igdje vrijedi ona Biblijska da će iz Jišajeva panja isklijati mladica, vrijedi ovdje. U uzdolskom zaseoku Križ posjetili smo dvije jetrve. U njih dvije petero djece, iz panja koji je, ali samo za ovaj život, ubijen. Pradjed i prabaka ove djece nađeni su zaklani u podrumu - zagrljeni. Zagrljeni na sutrašnji dan pošli u vječnost, nevini pred Bogom i ljudima. Iz njihovog panja mladice, ne znaš koja je od koje ljepša. Mahom dječaci, četvorica ih, dvojica i blizanci. Primiše nas na katu stare kuće, u čijem su prizemlju ubijeni njihovi preci.

"Bili smo podstanari u Prozoru, razmišljali gdje, što, kako. U gradu nismo imali neke ponude za posao. Suprug terenac, a ja sama s djecom u gradu. I odlučili smo se da idemo na selo, muževi su svi tu, moja je obitelj također blizu, tako da nas nije privlačilo da idemo dalje. Onda smo dobili poticaj i od općine za gradnju nove kuće, plastenik, baš su nam dosta pomogli, tako da smo se odlučili živjeti ovdje“, priča 33-godišnja Ana Ratkić. Suprug, a i djever su većinom odsutni. Rade za istu građevinsku tvrtku – Hering, te su uglavnom po terenu. U međuvremenu djeca rastu, a priprema se i useljenje u dvije nove kuće.

"Ljepše je na selu, na selu sam i rođena. Selo je selo“, priča ova majka. Njezino dvoje djece, desetogodišnji sin i šestogodišnja kćer pohađaju školu na Uzdolu. Tamo je dvadesetak đaka.

Uzdolska statistika za 2020. kaže ovako. U župi Uzdol je 115 obitelji s 325 vjernika. Tijekom 2020. godine kršeno je jedno dijete. Pričesti i krizme nije bilo. Vjenčana su tri para. Preminulo je 16 osoba. Omjer života i smrti je ono što zabrinjava, i ovo, kao i sva druga bh. sela. Života ima, no smrt je brojnija, pa su mladi zabrinuti s kime će ostati živjeti oni i njihova djeca. Zasada se imaju s kime igrati. U Anine jetrve troje djece, najmlađem dječaku pet mjeseci, u susjedstvu također beba od dva mjeseca, jučer bilo krštenje. Usput rečeno - više vrijedi jedno krštenje na Uzdolu, no tisuće drugih vijesti, no o golom životu nije zanimljivo pisati. Pitali smo ovu majku i jedno neobično pitanje, na koje je brže odgovorila nego na sva ostala.

Je li ih itko ikada od političara posjetio da vidi kako žive, s čime se bore, čega bi im trebalo. „Ne, nikad nitko!, odgovara spremno naša sugovornica. Uzdol je dakle, manje-više, od visoke politike 364 puta godišnje zaboravljen. „Tko je bio, nitko. Ja koliko znam nije“, pridomeće jetrva Klara.

Upitana kako se mještani nose sa stradanjem odgovara da grča i mržnje nema, ali nema ni zaborava. „Ljudi opraštaju, ali to se ne može zaboraviti nikad. Ipak su to roditelji, djeca, mladi. Nije to malo, 41 osoba da je ubijena“, kaže nam Ana. Popeli smo se i na uzvisinu Križ da vidimo plastenik i cijeli kraj. Između brda naziru se Here, mjesto s kojeg se smrt otisnula na Uzdol, u kojem ipak nije do kraja provela svoj plan.

U obližnjem šljiviku Alojzije Stojanović. On u vrijeme pokolja nije bio na Uzdolu. „Nije mi nitko bliži stradao, a jesu rođaci. 2007. sam se vratio iz Njemačke. Svaki dan dolazim ovdje. Sve je bilo srušeno, sam sam sve obnovio, i tako to“, priča nam Alojzije koji i u poznim godinama vješto bere šljive, kao da od toga život ovisi. Upitan ima li života na Uzdolu odgovara „tko hoće raditi ima“. „Evo tko god hoće raditi može imati dnevnicu danas u mene. Ja plaćam“, odgovara. Ima tristotinjak šljiva. Štetu je napravila sola, iliti ga krupa, no ipak se ima šta ubrati. U šljiviku cijelu godinu ima posla, a rezultat se sabere u tristotinjak boca.

Pitali smo ga koliko je ljudi ovdje bilo prije rata. „Ma puno selo Bog te vidio. Prvo su nas poklali ovi za vrijeme 2. svjetskog rata, pa sad ovi“, odrješito će Stojanović. Kaže da je Uzdoljane, uz ratove tjerala i politika. Pitali smo i njega je li ikada itko od političara došao da ih upita kako žive. „Dođu dolje kad je godišnjica, budu na domjenku, najedu se i odoše“, objasni nam i Alojzije.

Na Uzdolu smo se potrefili u vrijeme sahrane, te ne nađosmo sve s kojima smo željeli razgovarati, ali učini nam se da nađosmo dovoljno, te krenušmo nazad. Upravo u ovoj noći, prije 28. godina poviše Uzdola kovao se plan smrti. U jutarnjim satima neljudi su ga i proveli. Odgovornosti nema. Nalogodavci izmiči, a pravde za Uzdol nema. Zločin je ovo još uvijek bez kazne, što bi trebalo biti neodvojivo. U vjerskom kontekstu, bez kojeg se ne može mirne duše gledati na Uzdol treba kazati da se zločin ovdje dogodio na blagdan Uzvišenja svetoga Križa, križa koji donesi život, a ne smrt kako su željeli oni koji su htjeli zatrti ovo selo, a žive slobodno. 


 
Obilježavanje 28. obljetnice stradavanja Hrvata u Uzdolu
 
Obilježavanje 28. obljetnice pokolja koji su počinili pripadnici Prozorskog bataljuna iz sastava Armije BiH u Uzdolu, održat će se 14. rujna 2021. godine, s početkom u 10:30h kratkim razmatranjem o svetom križu i polaganjem vijenaca. Svetu misu za uzdolske žrtve će predvoditi don Ljubo Zadrić.

Nakon svete mise će u Memorijalnom centru uslijediti opijelo za sve pobijene. Inače, mjesto je ovo koje je kardinal Vinko Puljić proglasio Mjestom posebnog pijeteta žrtvama Domovinskog rata.

U sklopu akcije “Neretva ’93.”, pod zapovjedništvom Sefera Halilovića u ranim jutarnjim satima pripadnici Prozorskog bataljuna iz Hera dolaze u Uzdol i u krvavom pohodu ubijaju 29 civila i 12 vojnika HVO-a. Najmlađa žrtva je imala samo 10 godina, a najstarija 87. Usred pandemije korona virusa organizatori ističu da će uz obavezu da čuvaju tradiciju sjećanja na poginule obljetnicu obilježiti na skromniji način, u skladu s propisanim mjerama nadležnih institucija.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.