ŽIVOT NA VAGI JEDNE MOSTARKE Za devet mjeseci izgubila je gotovo 50 kilograma, a nije puno toga prestala jesti

Milijuni gledatelja u Hrvatskoj prije nekoliko dana ispratili su šestu sezonu RTL-ov showa 'Život na vagi' u kojem se natjecatelji natječu tko će izgubiti više kilograma i tako spasiti svoje zdravlje. Pobjednik šeste sezone Josip Ćapo izgubio je čak 78,3 kilograma za svega par mjeseci. U ovom projektu Ćapo i ostali natjecatelji imali su iza sebe cijele timove; trenera, nutricionista i savjetnika koji su im bili potpora.

Mostarka Amara Stupac svoj "Život na vagi" odradila je posve sama. Ona je za devet mjeseci izgubila gotovo 50 kilograma. U proces "prelaska na zdravi način života" kako ga Amara naziva krenula je iz straha za svoje zdravlje. No, njezina priča nije klasična.

"Prije točno godinu dana odlučila sam se za mršavljenje, odnosno za prelazak na zdravi način života. U svojim video klipovima oduvijek sam promovirala ljubav prema sebi, savjetovala pratitelje kako sami sebe trebaju voljeti, promovirala tradiciju i kulturu što je po meni ono najbitnije što možemo njegovati. U jednom trenutku pogledaš sebe u ogledalu i zaključiš kolika si. Ja sam bila ogromna. Pokojni otac mi je stalno govorio da sam predebela i da moram smršavjeti. Obično debeli ljudi kada im to neko kaže, imaju obrambeni mehanizam i koriste upravo hranu za obranu. Čovjek sve to radi, ne shvaćajući da radi usprkos sebi. No, onda sretneš neke svoje prijateljice s kilažom koje ti se požale da imaju tlak, dijabetes i druge bolesti. Ja te bolesti nisam ozbiljno shvaćala. Onda su mi objasnili da kroz dijabetes postoji mogućnost gangrene, rana i drugih negativnosti koje on sa sobom nosi. Naravno, on ne mora doći od debljine, ali kada si debeo onda imaš veće predispozicije za razne bolesti. Tada sam sama sebi rekla, da neću biti luda. Ako toliko volim sebe i svoje zdravlje, onda ću "skresati malo tanjur". Ne mora se pojesti šerpa japraka, pojedi ih četiri, ne moraš pojesti pola kruha kada ga ispečeš, nego jednu šnitu. Tako je sve krenulo", priča Amara za Hercegovina.info.

Oči joj je prije toga otvorio i jedan ortoped.

"Moram reći kako sam prije toga išla kod ortopeda budući da su me užasno boljela stopala. Cijelo vrijeme sam bila uvjerena da sam uganula stopalo. No, kada mi je doktor isto uslikao rekao mi je: "Nemoj se naći uvrijeđena, ali predebela si". Ne mogu noge nositi toliku težinu. Imala sam tada 120 kilograma. Bojim se liječnika i bolnice. Stoga sam sama sebi rekla da mi je bolje "probušiti kašiku" nego kroz pet godina "hodati po doktorima". Tako je sve krenulo, isključivo zbog zdravlja".

Amara ističe kako nije krenula s klasičnim dijetama, teretanom i izgladnjivanjem, već korak po korak.

"Budala bi bila da platim nekoga znajući i poznavajući sebe. Znam kada bi mi netko dao jelovnik, treninge i ostale zadatke da bi mi to dosadilo. To je iz razloga što nisam netko tko zna biti poslušan. Kada bi mi ti ljudi rekli da moram pojesti 100 grama nečega, možda bi to slijedila tjedan dana. Na taj način ja ne bi uspjela smršavjeti, to je sigurno. Vodila sam se starinskim uzrečicama "probuši kašiku", "jedi čorbu žlicom" i "pokreni se". Znala sam već neke vježbe s aerobika. Od samog početka znala sam da moram raditi sama na sebi, na kondiciji. Odlučila sam se najprije hodati, budući da u tim trenutcima nije bilo dobro da si odmah zadam neki abnormalno težak trening. Smanjila sam svoje porcije i krenula sam sa šetnjama, to je bio početak".

Kruh smanjila, tjestenine, šećer i ulja izbacila.

"Ljudi kada odu trenerima i nutricionistima oni od njih očekuju previše. Ne može nitko za tebe! Ne može trener za tebe jesti, a ti da gubiš kilograme, već samo ti i tvoja glava. Svi mi znamo što valja, a što ne. Znamo da je zelen dobra, a da šećer ne valja ili da ne valja prženo, pečeno i pohovano. Mi smo toga svjesni i tu svijest treba upaliti. Ja sam krenula mijenjati način života i dobivati zdravije navike. Smanjila sam kruh, nisam ga skroz ukinula jer znam da će mi doći razdoblje kada će mi trebati komad kruha. Neće me ubiti dvije šnite, kada nisu njih deset do tada. Također, već godinu dana ne jedem tjesteninu, ne konzumiram kristalni šećer. Sve sam to postepeno izbacivala kako mi organizam ne bi žudio za tim. Prije sam pila kavu s dvije kocke šećera, a treću bi umakala. Sada pijem crnu kavu bez šećera. Kada je u pitanju ulje posve sam ga izbacila. Više ništa ne pržim, ne pohujem i ne dinstam po čemu smo mi u Mostaru poznati, po našim pirjanima. Sve zajedno sada stavim u šerpu da se kuha. Ako staviš meso imaš dovoljno masnoće. Znamo da su se maloj djeci uvijek kuhale koljenice i da su tu svi mogući prirodni elementi koji nam trebaju. Isključivo kuham na mesnoj vodi. Jako puno koristim teleću šuplju kost. Svaki dan jedem juhu, ako već nemam neku čorbu.

Slatko nisam izbacila. Obožavam popodnevnu kavu i ona mi je navika. Znate kako je kod nas Hercegovki. Uvijek uz nju imate spreman neki kolačić. Odlučila sam uz popodnevnu kavu pojesti komadić nečega slatkog. U početku su to bile dvije kocke čokolade, jedan čupavac ili nešto tako. Već sada pojedem pola kolača i to mi je sasvim dovoljno. Čovjeku je jednostavno potrebno da osjeti okus na koji je navikao. Također moram reći da se zna primjerice što je baklava i kako se pravi. Ne može se ona praviti na neke druge, "zdravije" načine. Pojedem je pola. Jednostavno sam željela da ne žudim ni za čim. Majonezu ne konzumiram. Najveće zlo je kada se najedemo popiti coca colu "da nam malo provari". Sve sam to izbacila. Ne pijem čak ni prirodne sokove, jedino nekad u međuobroku iscijedim neki limun, grejp ili naranču. Također moram reći da jedem šest puta dnevno, ali pomanje porcije tako da nisam gladna. Imam također neke svoje rituale. Čim ustanem uzmem žlicu meda", ističe Amara. 

Neke namirnice Amara je kaže prezirala, a danas jednostavno ne može bez njih.

"Kako je vrijeme išlo, vidjela sam da se osjećam puno bolje i kilogrami su se počeli gubiti. Najprije je išla voda, a za njom i salo. Ubrzavala sam tempo. Na stvari koje sam se prije zgražavala, primjerice žitarica i zobenih pahuljica primijetila sam da mi i to treba. Uvela sam ih tek nakon šest mjeseci. Sada toliko inovacija pravim s tom zobenom kašom i toliko mi je draga da ne mogu zamisliti jedan dan bez nje", kaže nam.

S druge strane od nekih koje je obožavala, sada ne može zaspati.

"Prije nekoliko dana sam, što je rijetkost odlučila pojesti jedan hamburger. Nakon toga sam jedva "izašla iz noći" koliko me bolio trbuh. Jednostavno ga više ne podnosim", kaže Amara u som stilu.

Strane namirnice kojima čak i ne znamo izgovoriti ime, zvuče egzotično, a za koje i ne znamo kako izgledaju, nisu potrebne za ovaj proces. Amara kaže kako u Hercegovini imamo sve.

"Što se tiče kuhanja, nisam uvodila neke novitete s famoznim uvoznim i stranim povrćem i voćem. Ja vjerujem u ono što je moje, što je naše, produkt Hercegovine i zemlje. Nastavila sam kuhati kako su me učili i događali. Kada me pitaju koja mi je namirnica broj jedan uvijek ću reći raštika. Barem dva puta tjedno sebi pravim nešto od nje. Isključivo jedem sezonsko i ono što mi imamo. Hercegovina je najbogatije podneblje sa svim namirnicama. Imamo sve i nemamo nikakve potrebe jesti paradajz u prosincu, ako imamo šipak i japansku jabuku".

Kada je riječ o treninzima, kardio joj je najvažniji od samog početka.

"Teretana je super, ali mi imamo toliko dobar zrak. Oko Mostara imamo toliko malih planina. Sada odem na izlet na Forticu, a na putu ka gore ja odradim svoje treninge, čučnjeve i ostalo. Nakon toga ubrzam tempo. Također imamo ulice koje vode oko cijelog grada. Organizam mi sada traži da izbacim energiju iz sebe i toliko se dobro osjećam. Primjerice, upravo prije ovog našeg razgovora sam napravila veliki krug. Išla sam preko Novog mosta, preko Smrčenjaka na Bare, zatim preko Rondoa, Cernice, Lučkog mosta dok nisam stigla kući. To je moj novi način života koji mi odgovara. Imam također jednu dobru prijateljicu iz Livna Amru koja mi pošalje neke treninge, izazove koje odradim. No, sve je to stiglo deset mjeseci nakon što sam prošla kroz cijeli proces sama."

U glavi se mora raščistiti sa sobom.

"To je jedino snaga volje. Čovjek mora sjesti sam sa sobom. Ne može nitko uzeti moje noge pa hodati s njima, uzeti moja usta pa ih nahraniti. Sve je isključivo u glavi. Ne može vam pomoći ni trener, ni nutricionist, ni liječnik, ako ne želite pomoći sami sebi. Treba znati da je proces debljanja bio vrlo dug, pa ne možemo očekivati da smršavimo za mjesec. Kako sam već rekla, ne očekujte previše od svojih trenera, nutricionista i liječnika da odrade sve za vas".

Otkriva i gdje ljudi griješe kada krenu gubiti kilograme.

"Mojih prvih 30 kilograma je "sletjelo" u prva četiri mjeseca. Deset prvih vam je isključivo voda, osjetila sam da sam "ispuhala", a nakon toga je krenulo topljenje masnoća. Moram reći da se ljudi nakon toga malo prevare jer krenu na razne dijete i krenu gladovati mjesec dana. Tako ne uvedu svu vrstu balansirane hrane, redovne treninge. Naglo smršave, ali se brzo vrate na stare navike. Zato sam je odlučila drugim putem".

Ona je izradila i jedan mali priručnik o prehrani.

"Taj priručnik je kao neko simpatično štivo koje može pomoći nekome da vidi kako sam ja razmišljala. Nije to nešto što ljudi trebaju slijepo slijediti, već samo da vide da taj proces uopće nije težak. 

Više njih Amara je motivirala putem svog Instagrama profila "Ja sam dijeta" na koji postavlja simpatične videozapise.

"Brojne žene to sada čine. Dobivam mnoštvo poruka od žena koje kažu da im je drago da sam im pokazala da se može smšavjeti na prirodan način. Imamo sada jednu grupu žena i radimo upravo na tome da laganim putem pređu na zdravi način života".

Poslala je i poruku za kraj.

"Više ne želim gubiti kilograme, već održavati ovu kilažu. Moram poručiti svima da izdrže, da ustraju u promjenama navika, a ne samo da očekuju da kilogrami spadaju. Najvažnije je biti ustrajan.