ŽAO NAM JE, ALI BABA MANDA CHEROKEE JE MIT Kako je cijela regija povjerovala u jednu simpatičnu izmišljotinu

Svakih nekoliko godina na društvenim mrežama kreće dijeljenje jedne zanimljive i zabavne, ali potpuno izmišljene priče bazirane na jednoj staroj fotografiji. Prvi ciklus dijeljenja ovoga internet meme-a zabilježen je 2018. godine. Ovoga puta, čak i mnoge medijske kuće sa dobrom reputacijom nasjele su na ovaj neprovjereni mit koji se bez ikakve osnove, izvora i pokrića dijeli internetom. Ovu priču kao vijest su prenijeli Slobodna Dalmacija, Caportal, Jabuka TV, Poskok, Kurir, Radio Sarajevo i brojni drugi.

Riječ je o priči koja govori o Mandi Perić, ženi navodno rodom iz Popova Polja koja je otišla u Sjedinjene države i tamo postala poglavica indijanskog plemena, švercala duhan, naučila indijance kako korisititi ljekovito bilje, slala novac sirotinji u Hercegovinu i još mnogo toga.

Tekst koji je objavljen na stotine puta i dobio je na tisuće lajkova glasi ovako:

"Manda, žena vrač, dobri duh s lulom

Manda Cherokee, rođena Perić, iz Popova Polja.
Odselila je iz rodne Hercegovine u SAD, u vrijeme Karađorđevićeve diktature, nakon što su joj oduzeli cijelu ljetinu i to u vrijeme najcrnje američke prohibicije 20-ih godina prošlog stoljeća.

Tamo pokreće prvu privatnu punionicu ilegalnog home-made alkohola te prebacuje šverc škije iz Hercegovine u Ameriku posredstvom dubrovačkih trgovačkih linija.
Ondje se udaje za poglavicu plemena Wanachake. Zbog njezine mudrosti postala je poglavarica sjevernih plemena istočno od Ontarija.
Nije bila pohlepna, pa je dosta ušteđevine darovala hercegovačkim doseljenicima u Sjevernu Ameriku, koji su dalje granali poslove. Polovicu dobiti slali su u rodnu grudu da narod opstane.
Fra Didak Buntić poslao joj je zahvalnicu za borbu protiv gladi na Humu.
Domoroce je očarala poznavanjem ljekovitih trava, pa je bila i liječnica koju su zvali Manda Vrač Dobri duh s lulom".

Kako znamo da nije istina?

Najprije, imena Mande Perić nema nigdje u američkom nacionalnom arhivu. Taj arhiv sadržava doslovno sve dokumente o zabilježenim ulascima migranata u Sjedinjene države. Većina arhiva dostupna je online, može se pretraživati po imenu, prezimenu, godini i luci preko koje je osoba ušla, a Manda Perić nije zabilježena ni u jednoj od njih.

Drugo, pleme Wanachake ne postoji. Bilo kakva pretraga ovoga pojma donosi samo rezultate na hrvatskom jeziku, dok niti jedna stranica iz SAD-a, specijalizirana za indijanska plemena ne poznaje ovo navodno pleme.

Najbliži pojam je  Washakie, no tu je riječ o posljednjem poglavici plemena Shoshone (Šošoni) koji su naseljavali savezne države Nevadu i Utah, za razliku od Cherokee indijanaca koji su naseljavali Tenesee, Georgiju, Kentucky, Virginiju i dvije Caroline.

Također, ovaj poglavica živio je do 1900. godine pa se Manda i on nisu mogli susresti ni u teoriji.

Zemljopisne besmislice

U originalnom tekstu o Mandi spominje se kako je zbog svoje "mudrosti postala poglavarica sjevernih plemena istočno od Ontarija".

Istočno od Ontarija nalaze se kanadski New Foundland i Quebec, te opet nema nikakve zemljopisne povezanosti ni sa Cherokee indijancima koji su živjeli puno južnije, niti sa Šošonima koji su živjeli jugozapadno.

Manda je sve ovo mogla izvesti samo uz vremeplov

Ni vremenske odrednice se ne poklapaju u priči o Mandi. Naime, autor teksta tvrdi kako je u SAD pobjegla u vrijeme Karađorđevićeve odnosno Šestosiječanjske diktature koja je počela u siječnju 1929. godine. 

S druge strane, isti autor tvrdi kako joj je fra Didak Buntić slao zahvalnicu zbog borbe protiv gladi u Hercegovini jer je navodno slala novac kući. U toj priči se ne poklapaju dva detalja, najprije, glad je počela 1916. godine, a vrhunac je doživjela 1917. U to je vrijeme Manda, prema informacijama iz ovoga teksta još uvijek živjela u Hercegovini. Fra Didak je umro 1922. Ako je Manda odselila za Ameriku zbog Šestosiječanjske diktature, ništa od ovih navoda se ne poklapa, te je Manda mogla sve te stvari obaviti jedino uz pomoć vremeplova.

Šverc škije iz Hercegovine u Ameriku brodovima iz Dubrovnika je još jedna besmislica. Naime, duhan je za američki kontinent autohtona biljka koja se uzgaja od 6000. godine prije Krista, a komercijalno se počeo proizvoditi u 17. stoljeću. Sadnice su preko Osmanlija došle i u Hercegovinu, no u povijesti nije zabilježeno da su SAD morale uvoziti duhan iz ovih krajeva, budući da nije bio zabranjen prohibicijom i s obzirom na to da je SAD bila jedan od najvećih proizvođača i izvoznika ove biljke u svijetu.

Onaj tko je pokrenuo priču o Mandi, po svemu sudeći svoje poznavanje Američkog kontinenta i indijanskih plemena u njemu bazira na stripovima o Zagoru i Velikom Bleku i talijanskim špageti vesternima.

Iako je priča o Mandi kreativna i zanimljiva, te bi od nje mogao nastati i scenarij za dobar film, za nju ne postoji nijedan dokaz ni izvor, te je moramo proglasiti potpunom, premda simpatičnom izmišljotinom.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.