ZANIMLJIVO SVJEDOČENJE Marica Raspudić o vremenima kada se u Mostaru planski planirao parking

Glavna rasprava u predmetu Milenka Krčuma, odvjetnika iz Mostara, koji je angažirao odvjetnika Harisa Hakalovića iz Mostara, da ga zastupa u predmetu po tužbi protiv MO Parkinga, održana je na Općinskom sudu u Mostaru. Krčum tuži gradsko javno poduzeće zbog smetnje posjeda prava služnosti jer je tu njegov dom i da je kaznu dobio ispred zgrade u dvorištu u kojoj stanuje sa suprugom i obitelji od 2001. godine, a u toj zgradi je i odrastao jer se njegova obitelj tu uselila početkom 70-ih. Također, navodi da se Grad u svojoj Službi za katastar upisao kao nositelj prava posjeda, a izbrisao podatke da je u posjedu 'samoupravna zajednica stanovanja' Pred sutkinjom Elmom Brčić Rožajac nastavljeno je saslušanje svjedoka, pa je između ostalih saslušana svjedokinja Marica Raspudić.

Ispitivanje Marice Raspudić

Odvjetnik Milenka Krčuma, Haris Hakalović pitao je Raspudić o načinu na koji je određivana namjena parcela u posjedu SIZ-a (samoupravna interesna zajednica), tamo gdje se sad nalazi ono što se naziva kvartovskim parkingom.

"Samoupravne interesne zajednice stanovanja nisu prethodno raspolagale parcelama na kojima bi se gradile zgrade. Postupak je bio sljedeći: radili smo prostorni urbanistički plan kao razvojne dokumente i regulacijske planove kao provedbene dokumente. Temeljem razvojnih planova utvrđivao se obuhvat izrade regulacijskog plana koji je uključivao izgrađene i neizgrađene prostore i tamo gdje se planirala izgradnja vršilo se pribavljanje i izuzimanje zemljišta. Mostar I i Mostar II su bili nacionalizirano gradsko građevinsko zemljište i vodili su se kao državno vlasništvo. Međutim, prethodni vlasnici i vlasnici objekata na parcelama na kojima su ti objekti izgrađeni imali su pravo korištenja tog zemljišta. Dakle, za nova stambena naselja koja su se gradila ljudima koji su imali pravo korištenja zemljišta isplaćivana je naknada za zemljište, ograde, nasade ako se radilo o baštama, odnosno ukoliko je dolazilo do rušenja objekata ljudi su dobivali stanove i naknadu za tu porušenu kuću temeljem stručnih procjena. Tako je temeljem regulacijskog plana u kojem je jedan od obaveznih priloga bio i plan parcelacije definirani objekti, njihova visina, broj stanova u tim objektima i parcela koja pripada toj zgradi ili grupi zgrada u nekom bloku i to je bila neophodna parcela da bi ta zgrada uopće dobila odobrenje za građenje jer ovo čak nema veze sa socijalizmom, kolektivna  izgradnja u 20. st. nije bila specijalnost socijalističkih zemalja, tako je građena u cijelom svijetu. Struka, a zatim i propisi, je bila definirala da u stambenim naseljima koeficijent izgrađenosti ne može prijeći 1, a to vam znači da ukoliko gradite neboder od 10 katova koji ima u osnovi 300 m2 pa ima 10 etaža to je 3000 kvadrata, za taj neboder treba parcela od 3000 kvadrata, to je bilo ugrađeno u Zakon o prostornom uređenju BiH koji je bio na snazi i poslije rata, pa i u vrijeme kada je dolazilo do preknjižavanja u katastru prava posjeda", kazala je Raspudić.

Hakalovića je zanimalo otkud je njoj to sve poznato

"Ja sam diplomirani inženjer arhitekture od 1978. g. tada sam se zaposlila u Urbanističkom zavodu u Mostaru u Odjelu za prostorno planiranje. Radila sam na prostornom planu Grada Mostara i urbanističkom planu, kao i kasnijim izmjenama. Vodila sam regulacijske planove, studije, projekte", odgovorila je svjedokinja.

Punomoćnik tuženog (MO Parking kojeg zastupa v. d. direktor Ivan Barbarić) nije imao pitanja za svjedoka iz razloga što nije predložena na okolnost navoda iz tužbe, pa smatra da su njeni navodi irelevantni za ovaj predmetni spor. 

Današnjom glavnom raspravom završen je dokazni postupak.

NASTAVAK SUĐENJA ZA PARKING "Oni ga nazivaju kvartovskim parkingom, a to je zapravo dvorište ispred naših domova"

Na Općinskom sudu u Mostaru danas je održana glavna rasprava u predmetu u kojem mostarski odvjetnik Milenko Krčum tuži MO Parking zbog smetnje posjeda prava služnosti. Zbog čega spor mostarskog…

Završna izlaganja

"Ovo je parnica za smetanje posjeda i to posjeda prava.  Radi se o pravu služnosti korištenja dijela parcele namijenjenog za parkiranje vozila, koji dio je ograđen stambenim zgradama. Iz nalaza i mišljenja vještaka možemo nedvojbeno zaključiti:
- da je u vrijeme podnošenja tužbe u katastru kao posjednik ovim parcela koje danas nazivamo kvartovski parking - bila upisana Samoupravna interesna zajednica stanovanja
- da je nakon podnošenja tužbe Grad Mostar sam sebe upisao kao kao posjednika, 
- ne samo parcela oko stambenih zgrada, 
- nego i parcela na kojima se nalaze stambene zgrade,
- što je poseban apsurd, jer su u međuvremenu stanovi privatizirani i njihovi vlasnici, kao što je i tužitelj, kao suvlasnik stana sa svojom suprugom, suvlasnici i zemljišta ispod zgrada,
- kao uostalom  i zemljišta za redovnu upotrebu zgrade, 
- koje zemljište nije još uvijek nije određeno u katastru.

Krčum ističe da nije riješeno pitanje zemljišta za redovnu upotrebu zgrada, nego je Grad naknadno donio propis (Odluka o izmjenama i dopuna Odluke o načinu organiziranja, upravljanja i korištenja javnih parkirališta na području Grada Mostara – Odluka objavljena u Službenom glasniku Grada Mostara br. 21 od 20.07.2023. godine) kojim, po prvi put, definira “kvartovsko parkiralište”, pa se onda još naknadno sjetio da obilježi parkirališna mjesta. Tek je, dakle, navedenom Odlukom o izmjenama i dopuna Odluke o načinu organiziranja, upravljanja i korištenja javnih parkirališta na području Grada Mostara, po prvi put definiran pojam „kvartovska parkirališta“, kao parkirališta koja se nalaze izvan kolnika, a označena su prometnom signalizacijom na ulascima u kvart u skladu s Elaboratom za označavanje i postavljanje horizontalne i vertikalne signalizacije na izvanuličnim (kvartovskim) parking mjestima u Gradu Mostaru. Negdje pred pripremno ročište, tuženi je uložio nešto bijele boje da označi parkirališta, s tim da  aktivnost bojenja parkirališta nije još uvijek okončana, jer po našim saznanjima taj postupak nije završen u svim “kvartovskim parkinzima” (primjerice parking iza nekadašnjeg Irish – pub, koji je još uvijek neobilježen). Stoga tužitelj ne zna jesu li kvartovski parkinzi javna parkirališta i to samo oni kod kojih je završena proces obilježavanja bijelom bojom i ne zna hoće li neki kvartovski parkinzi koji nisu obilježeni, kao ovaj naprijed navedeni, postati mjesta gdje će tuženi započeti s naplatom parkinga.

U vrijeme podnošenja tužbe u katastru je bio upisan posjednik “Samoupravna interesna zajednica stanovanja”. Samoupravne interesne zajednice su institut uveden Ustavom Socijalističke republike Bosne i Hercegovine. 

Radilo se o interesnom organiziranju radnika u tzv. organizacijama udruženog rada radi zadovoljavanja potreba udruženih radnika – u ovom slučaju potreba stanovanja. 

SIZ-ovi su se financirali iz dohotka organizacije udruženog rada (koji se danas zove dobit privrednih društava, poduzeća). Radnici na zborovima radnih ljudi nakon usvajanja završnog računa raspoređivali “dohodak” na dio za osobnu potrošnju (današnje plaće), za poreze i doprinose utvrđene zakonima, te na dio za zajedničku potrošnju – fondove stanovanja. 

Izvršena je privatizacija tzv. radnih organizacija, nakon što je izvršena promjena njihovog statusnog oblika u privredna društva. No, imovina SIZ-ova stanovanja nije nikada privatizirana na način da je otuđena od onih koji su tu imovinu stvarali svojim radom. U nekim općinama uspostavljeni su fondovi kao samostalne pravne osobe dok je u drugim pitanje sljedništva ostalo neodređeno. 

Od svjedokinje Marice Raspudić čuli smo da je upravo ona sudjelovala i radila na izradi regulacijskog plana u Mostaru, kako Mostar I, tako i Mostar II, pojasnila nam je do u detalje kako i na koji način se  za potrebe građenja uređivala određena parcela te nam je kazala da je primjerice za jednu zgradu čija površina, ležeća na zemlji iznosi oko 300 m2, i katnosti i 10 katova, bilo je nužno osigurati parcelu od 3000 m2 iz toga je sasvim jasno da je taj ostatak zemljišta koji se nalazi oko zgrade služio samo, ali samo stanarima te zgrade, naravno za potrebe parking mjesta. S obzirom na bogato iskustvo koje smo čuli od svjedokinje i njenu stručnost mišljenja sam da je iskaz ovog svjedoka neupitan. 

Dosjetio se tuženi da ospori aktivnu legitimaciju tužitelja. Kao nije on dokazao da je vlasnik vozila na koje je stavljena dnevna parking-karta. Zaboravio je da je tuženik protutužbom tražio da tužitelj plati godišnju parking kartu. Time je priznao činjenicu da je tužitelj vlasnik vozila. Tužitelj je u svom iskazu naveo činjenicu koju je tuženi mogao lako provjeriti u javnim registrima – da je bio vlasnik vozila u vrijeme smetanja. Zar bi tužitelj lagao o činjenici koju je tako lako provjeriti. Uostalom, Mo Parking pribavlja podatke o vlasnicima vozila u posljednje vrijeme, kako bi im prijetio prekršajnim nalozima. Ovo se radi u slučaju kad su vozila parkirana izvan nanovo označenih parkirališnih mjesta, jer navodno ometaju pristup označenim parkiralištima. Osim toga, sam tužitelj je u svom iskazu kazao koje vozilo je posljednje imao u svom vlasništvu, kazao je i registarske oznake tog vozila, a to je potvrdio i svjedok Siniša Krčum. Konačno, i svjedok Nebojša Bosnić je u svom iskazu potvrdio da je riječ o vozilu Opel, Sedan. 

Pokušao je tuženi osporiti blagovremenost tužbe. U spisu sigurno postoji otisak žiga na omotnici u kojoj je tužba predana preporučenom poštom. Kada je dnevnu kartu tužitelj uočio, tužitelj se nije mogao precizno sjetiti. Znao je samo to da nije mogao vidjeti kartu prije datuma koji na njoj stoji. 

No, ako je kartu uočio istog dana kad mu je stavljena ispod brisača prednjeg stakla, rok za podnošenje tužbe bi pao u nedjelju, 20. 11. 2022. godine. Tu bi se tuženi rado pozvao na razliku između materijalnopravnih i procesnih rokova. No, tužitelj dostavlja izvrsni rad dvojice doktora prava – dr. Marka Babića, bivšeg suca Ustavnog suda Republike Hrvatske i dr. Eduarda Kunšteka - u kojem je objašnjeno zašto su Ustavni sud Hrvatske, jednako kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeli drugačije stajalište od onoga na koje se pozivaju komentari Zakona o parničnom postupku u Federaciji, ali i Zakona o stvarnim pravima. U radu se citiraju odluke Ustavnog suda i Vrhovnog suda koje se odnose na tumačenje odredbi zakonskih propisa koje u cijelosti glase kao i odredbe propisa u Federaciji BiH. Taj rad u kojem su su citirani sadržaji presuda prilažemo kao primjer sudske prakse i pravnog rezoniranja o blagovremenosti tužbe kad rok pada u nedjelju. Naročito je zanimljivo objašnjenje koje se odnosi na argumentativnu grešku u rezoniranju nekih sudova koja se u logici naziva nijekom prednjaka (negation of antecedent). Mi bismo toj izvrsnoj argumentaciji sveučilišnih nastavnika s pravnih fakulteta u Zagrebu i Rijeci dodali i pitanje: Je li opravdano tumačenje kojim se zakonski rokovi skraćuju, na način da se oduzimaju dani kada nije bilo moguće podnijeti tužbu?", zaključio je odvjetnik Haris Hakalović, punomoćnik Milenka Krčum u završnom izlaganju.

Punomoćnik tuženog (Igor Kvesić) završno izlaganje je predao u pismenoj formi u vidu podneska zajedno s troškovnikom.

Traži od MO Parkinga naknadu troškova

ODVJETNIK KOJI JE TUŽIO "JP MOSTAR PARKING" Današnji sustav ne poznaje pojam "javnog vlasništva" na koji se Grad poziva

U sklopu akcije 'Vratimo oteti parking građanima' razgovaramo sa brojnim prometnim stručnjacima, urbanistima, pravnicima i običnim ljudima čije se mišljenje rijetko čuje. Odvjetnik iz…

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.