FOTO  Vodenica stara 6 stoljeća ponovno melje

Rijeka Trebišnjica je poznata kao najduža europska ponornica. Ako svojim kopnenim dijelom krasi Hercegovinu i ulijeva se u Jadransko more, tako svojim podzemnim tokom pokreće staru vodenicu, staru preko 500 godina.

Vodenica, koja se nalazi u trebinjskom naselju Pridvorci, prema podacima na koje su naišli njeni obnavljači, datira još iz XV stoljeća, točnije iz 1477. godine.

Grupa entuzijasta iz ovog naselja, odlučila je da oživi stari mlin, mjesto koje je godinama bilo izvor prehrane ovih mještana.

Razvojem ekonomije i trgovine na mnogo većem nivou, dovelo je do smanjenja malih, seoskih radinosti. Ljudi su se mnogo više okretali potrošačkom društvu, a zanemarivali su poslove kojima se trebalo više posvetiti, iako je u takvim situacijama, gotov proizvod mnogo kvalitetniji od onoga što se nudilo u prodavaonicama. Tako je, između ostalog, došlo do prestanka rada na vodenicama i ručnog pravljenja brašna.

Zahvaljujući ovom timu ljudi, stari mlin ponovo melje. Njegova specifičnost je u tome što je sačuvan u izvornom obliku. Zub vremena i snaga vode mu godinama ništa ne mogu. Jedino što je zamijenjeno jesu peraja, a postavljena su nova, metalna i to je urađeno samo iz praktičnih razloga, a ne zato što su stara bila oštećena.

Danas se ovako pravljenje brašna smatra jednim od najprimitivnijih, a opet tako fantastičnih izuma. "Voda pokreće lopatice, okreće se mlin. Imamo kameni dio, jedan fiksni i jedan rotirajući, tzv. žrvanj. Zatim imamo polugu, gdje podižemo i spuštamo i stvaramo taj zazor, odnosno finoću zrna, tako da možemo sitnije brašno mljeti za ljudsku uptrebu, a nešto krupnije za stočnu", objašnjava mlinar Savo Ilijić proces rada mlina i dodaje: "Savršenstvo je u jednostavnim stvarima".

Savo je najstariji, a možda i jedini mlinar u ovom dijelu BiH. Svaki dan dolazi na biciklu i godine mu zaista ništa ne mogu. Možda će ovaj posao ostati na mlađima i možda će se netko naučiti da radi, ali za sada, u Savu mještani imaju najviše povjerenja.

O kvalitetu brašna koje se ovde pravi ne treba puno polemisati. Ne melje se samo pšenica. Melje se ječam, kukuruz, raž. Njegovi proizvođači su mu dali autentičan naziv 'Ronda. Pridvorački mlin. Domaće, naše'.

"Specifičnost kamena na kome se nalazi vodenica je takav zato što voda ulazi i hladi taj kamen, ne dozvoljava zagrijavanje i gubljenje nutritivnih sredstava samog žita ili brašna", opisuje Savo zašto se ovako mljeveno brašno smatra najzdravijim.

Mlin nikada nije bio u vlasništvu jednog čovjeka. U ranijim vremenima, kada je ljudska pažnja bila više usmjerena na selo, nego na grad, jedna vodenica je imala 15 vlasnika. Savo kaže da su to većinom bili imućni ljudi, mahom Pridvorčani povratnici iz inozemstva.

Svraćaju ljudi, privlači ih zvuk klepetala, a jedan od inicijatora u šali kaže da ovo može postati mjesto odmora i relaksacije jer voda u kombinaciji sa mlinom proizvodi neke opuštajuće i za uho prijatne zvukove.

Za vodenice su se oduvijek vezivale neobične legende. Je li se radilo o vješticama ili vampirima, svejedno je, zajedničko im je to da su uvijek u pitanju bile paranormalne aktivnosti.

Savo se smije i kaže da ne vjeruje u to i da je mnogo puta zaspao u mlinu. "Ako bi čovjek zaspao, zaspao bi sa strahom, jer se bojiš hoće li se nešto poremetiti, hoće li zaklepetati prazan mlin i da li će prestati raditi i u tom strahu se čovjeku svašta priviđa", kaže Savo za Hercegovina.info.

Svi ljudi odrasli na rijeci, tj. na njenoj obali, osjećaju posebnu bliskost sa vodom i sa svime u čemu ona sudjeluje, pa možda odatle volja ovih ljudi da ponovno pokrenu mlin i kolo koje proizvodi osnovnu namirnicu za čovjeka.

Mljevenje žita na ovaj način izumire, kao i većina zanata danas. Zato su ovi ljudi tako rijetki i tako vrijedni. I ako se nešto dobro izrodilo iz pandemije, to je zajednička ideja, koja će, nadamo se, biti pokretač za oživljavanje i drugih zanata.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.