UZ DAN ŽENA Ovakve novinarke ova država ne zaslužuje

Kristina Perić, urednica portala Hercegovina.info, kaže da je biti urednica i autorica iscrpljujuće, odgovorno, izazovno, i da je to cjelodnevni posao. 

''Nisam tip urednice koja hoda po kavama i ručkovima, nedostupna čitateljima... U duši i srcu i dalje sam radije novinar nego urednik. Rado i redovito uzimam najgore i najteže teme. Dostupna uvijek i svakome. Ljudi me u pola noći zovu, u zadnje vrijeme mahom žene, žrtve nasilja - ostave mi svoj teret da ponesem. Radim, kopam, zovem, usmjeravam, borim se za portal i za informaciju'', govori ona. Kada završi s tim poslom, kako govori, mora se igrati sa svojom kćerkom i pisati zadaće sa svojim sinom, kuhati ručak i biti puna energije. 

''Izazovno, no može se iznijeti ako taj posao voliš. Nakon 20 godina, ja još grizem'', kaže Perić.

Žene u BiH medijima

Žene u Bosni i Hercegovini (BiH) čine veliki i važan dio medijskih redakcija. Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije, od ukupnog broja radijskih i televizijskih stanica u BiH (266), na direktorskim pozicijama su 82 žene (30,8 posto) dok je na pozicijama glavnih i odgovornih urednica njih 111 (41,7 posto). Za online i tiskane medije ne postoje precizni podaci, ali dovoljno je reći da se žene nalaze na uredničkim pozicijama Oslobođenja, Nezavisnih novina i Dnevnog avaza. Muškarci su češće direktori medija, a podaci govore i da se novinarke često susreću sa seksističkim komentarima online i diskriminacijom na terenu.

Povodom Međunarodnog dana žena portal Media je pitala petnaest kolegica iz različitih medija i gradova u BiH: “Kako je biti novinarka i urednica u BiH”?

Njihovi odgovori se razlikuju ovisno u kojem mediju rade i kojom vrstom novinarstva se bave. Pojedine sugovornice govore su se susretale s različitim oblicima diskriminacije od diskriminacije pri zapošljavanju, neprimjerenih ponuda za informacije, do neumjesnih i seksističkih komentara i nepristojnih sugovornika. Druge pak kažu da je novinarski posao težak ali da nisu bile diskriminirane u odnosu na muške kolege.

Veliki broj sugovornica je na pitanje odgovorilo da usprkos izazovima, stresu, sveopćoj korupciji u zemlji i neprepoznavanju važnosti novinarstva, one i dalje vole, vjeruju i uživaju u svom poslu. I smatraju ga iznimno važnim.

Diskriminacija prilikom zapošljavanja i na terenu

Sugovornice govore da je novinarski posao stresan i slabo plaćen, a da se novinarke susreću s diskriminacijom kako pri zapošljavaju, tako i na terenu. Ako se bave politikom, većinom su im muškarci sugovornici jer se nalaze na pozicijama moći, a ne izostaju i komentari o tome kako dolaze do informacija.

Iako su žene često urednice, novinarka i urednica Rubina Čengić iz Sarajeva kaže da su muškarci vlasnici medija i da se zbog toga zna ''čija je zadnja''. Objašnjava razne oblike diskriminacije na dnevnoj osnovi u redakciji i na terenu. Muškarci češće rade atraktivnije teme, a žene one koje su manje vidljivije u medijima poput socijalnih priča. Kada i objave nešto važno špekulira se kako je novinarka dobila informaciju.

“Uz to mnogo je manje žena koje iznose svoje mišljenje u kolumnama i komentarima, a ako i pišu na taj način –  češće su na meti onih koji osuđuju njihovo mišljenje i to na mnogo grublji način nego muškarce. Sjetite se Martine Mlinarević, spaljivana je lutka s njenim likom, pa Ivane Marić koja 'nije vrijedna jer nema muža', pa Borke Rudić. Meni je recimo jedan profesor rekao da na osnovu moje 'fizionomike' zna zašto pišem neki tekst. To sigurno nikada ne bi rekao nekom muškarcu”, govori Čengić.

Pri zapošljavaju voditeljica i prezenterica na TV-u važan je element ljepota, a na istraživačko i analitičko novinarstvo, koje se više cijeni, gleda se kao na muški posao, govori Čengić. Dodaje da ta vrsta novinarstva iziskuje “sastanke van radnog vremena, po kavanama, druženja naizgled bez plana i cilja, sumnjive ili čudne odnose s izvorima informacija....  za žene u tim krugovima često nema mjesta”.

Novinarka Al Jazeere Brankica Smiljanić iz Banje Luke govori da je teško biti novinarka u BiH, da su novinarke često manje plaćene, da dobivaju seksističke napade i da im se umanjuje funkcija na kojoj se trenutno nalaze u razgovoru sa sugovornicima. Dobivaju i razne napade i pritiske od kojih mnoge imaju strah da se nastave baviti ovom profesijom.

“Poslodavci radije biraju muške kolege pri zapošljavanju ukoliko primijete da je neka novinarka u 'godinama' kad bi se trebala porađati što je dikriminacijski. A, dešava se i da na razgovorima za posao bude i upitana za taj dio života, koji je privatan i ne treba nikog zanimati”, kaže Smiljanić.

Kontakti i izvori novinarki često su muškarci jer su u javnom životu muškarci zastupljeniji, objašnjava Nataša Vasić, urednica Klix.ba. Kaže da je u novinarstvu to za žene poseban izazov s obzirom na to da se i dalje, kako govori, propituje ženski kontakt s muškarcima.

“Kako bih to slikovito objasnila, iznijet ću primjer koji mi se dogodio kada me je jedan prijatelj, u žaru argumentirane rasprave, koju je gubio, pitao za mog dobrog kontakta iz političkog života - "kako to ja znam koje auto on vozi?"’’, objašnjava ona. Kaže da takvo pitanje nije upućeno njenom muškom kolegi, što pokazuje da je lakše posumnjati da se žena s izvorom vozila u autu, a ne da ga je jednostavno vidjela na terenu.

Kako im se to ne bi događalo i ljudi ih ne bi emotivno povezivali s različitim javnim osobama koje su im potrebne za rad, mnoge se žene odlučuju da se ne sastaju na javnim mjestima s muškim izvorima i sugovornicima, govori Vasić. To direktno ugrožava povjerenje i odnos novinara i izvora, koji se često bazira samo na telefonskim pozivima.

“Također, još jedna opasnost koja 'vreba' novinarke su nekulturni i neprimjereni sugovornici, koji uslijed lošeg odgoja i utjecaja moći uobičajeno promatraju žene, pa i novinarke, kao seksualne objekte. Muške kolege s tim imaju mnogo manje problema s obzirom na to da žene uglavnom nemaju taj 'predatorski model' ponašanja, dok se novinarkama, govoreći iz osobnog iskustva, često daju neprimjerene ponude kao uvjet za dobivanje određene informacije”, navodi Vasić.

Mia Bojčić, novinarka Bljesak.info iz Mostara, objašnjava da su novinarke naročito pod lupom javnosti zbog čega dobivaju razne komentare.

“Što se prije naviknete na činjenicu da ne čitate komentare ljudi koji se kriju iza lažnih profila na društvenim mrežama, te svoj posao obavljate časno i pošteno - to će vam svaki novinarski zadatak biti lakši. Ako želite da budete novinarka u BiH - 'oguglajte'. Što prije oguglate na gluposti nestručnih i nerelevantnih”, kaže Mia Bojčić.

Vanja Stokić, urednica eTrafike iz Banje Luke, slaže se da je biti novinarka u BiH vrlo izazovno, naporno i stresno i da su novinarke češće na udaru od muških kolega jer se ljudi lakše odluče da se istresaju na ženi.

“Meni osobno je jako teško da uskladim privatni i poslovni život. U prošlosti sam imala problema da pronađem partnera koji će razumjeti moju posvećenost poslu, jer je za većinu njih posao završavao u 16 sati”, kaže ona.

Na terenu u manjim mjestima primijeti da muškarci ne žele da razgovaraju s njom već se obraćaju njenom snimatelju.

“Doslovno ja postavljam pitanja, a oni gledaju u snimatelja i odgovaraju njemu. To je čak i on primijetio pa ih opominje da sam ja ta koja vodi razgovor, ali oni ne odustaju”, kaže. Dodaje da nije sve tako crno i da novinarke imaju i dosta prednosti, te se neki sugovornici novinarkama lakše otvaraju naročito kada su u pitanju osjetljivije teme, poput nasilja ili različitih oboljenja. 

Prednosti i ljubav prema novinarskom poslu

Druge sugovornice objašnjavaju da se nisu susretale s diskriminacijom i da ne smatraju da im je teže obavljati novinarski posao u odnosu na muške kolege. Pojedine i vide prednost jer sugovornice i sugovornici, ovisno o temama kojim se bave, imaju veće povjerenje u novinarke.

Katarina Panić, novinarka iz Prijedora, kaže da nikad nije osjetila razliku u odnosu na kolege kod poslodavca i u radu na terenu.

''Moj dojam je da je novinarkama nekad jednostavnije pridobiti sugovornike, da se bolje snalaze u poslu i da lakše stječu povjerenje'', govori. 

U novinskoj agenciji Srna gdje radi 22 godine ne samo da je uvijek bilo više novinarki, nego često, govori Panić, nema nijednog muškarca na uredničkim pozicijama, kao što je i trenutno slučaj. Na direktorskim pozicijama jesu dominantno muškarci, ali Panić kaže je nekoliko posljednjih godina tu i žena. 

Novinarka Renata Radić-Dragić iz Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) također objašnjava da joj se nije nikad dogodilo da dobije neke informacije ili joj se one uskrate informacije samo zato što jer žena, niti je bila spriječena u radu ili napredovanju zbog toga.

“Ne vidim da mi je drukčije od bilo kojeg kolege u CIN-u’’, kaže ona.

Na pitanja kako je biti novinarka u BiH, dosta naših sugovornica odgovara da usprkos svim izazovima i stresu vole da rade svoj posao.

Milanka Kovačević, novinarka i urednica Direkt portala iz Gacka, odgovara da biti novinarka u BiH znati činiti to na vlastitu odgovornost.

''Poziv je divan, plemenit i od izuzetnog društvenog značaja, ali se odvija u zemlji koja je zarobljena korupcijom, koja se guši u kriminalu, nepravdi i mizoginiji. Otuda je pravi izazov sačuvati integritet i profesionalnost, objektivnost i dosljednost'', govori Kovačević.

Iako se suočavaju s političkim pritiscima, napadima na osobnu i profesionalnu slobodu, postoje novinarke koje odolijevaju, kaže ona.

“Žao mi je što je javnost indiferentna i ne prepoznaje, bar ne u dovoljnoj mjeri, njihovu važnost. Smatram da ova zemlja ima puno bolje novinarke nego što zaslužuje”, govori Kovačević.

Sanela Dujković, novinarka N1, također smatra da je izazovno biti novinarka u muškom svijetu zakonodavne i izvršne vlasti, čiji rad one propituju. Ipak, nakon toliko godina karijere novinarstvo promatra kroz benefite, a među najvećim je, kaže, sloboda koju ima u svom radu.

“Nitko u ovoj zemlji, kao novinari i novinarke neovisnih medija, nema toliku slobodu da nesputano i svakodnevno djeluje na smanjenju devijantnih pojava. I kada je riječ o malim uspjesima ili promjenama nabolje, često su oni dovoljna satisfakcija da bez obzira na brojne izazove novinarke vole svoj poziv”, govori Dujković.

Selma Jatić, novinarka na RTV Slon iz Tuzle, govori da se u i dalje patrijarhalnoj državi teško baviti bilo kojim poslom koji izlazi iz okvira onoga što se od žene očekuje, pa tako i novinarstvom.

''Ipak, u posljednjih nekoliko godina primijetim pozitivne promjene: novinarke su sve odvažnije i hrabrije i pozicionirale su se na pozicije koje zaslužuju ravnopravno s muškim kolegama. Nadam se da će mlađe generacije nastaviti taj trend.”, govori.

Novinarka iz Goražda Elvira Aganović kaže da je za nju novinarstvo izazov, stres i borba za informaciju i borba protiv raznih predrasuda i pritisaka i da bi lakše bilo raditi u sredinama u kojima medijska sloboda nije ugrožena i gdje je medijska pismenost na zavidnoj razini.

''Postoji bezbroj situacija zbog kojih pomislim zašto mi je ovo trebalo, ali znam da ništa drugo ne bi bilo to što želim raditi. Mogla bih nabrojati milijun razloga zbog kojih bi već danas odustala, ali jedan je presudan, volim ovu profesiju, živim s njom'', govori.

Odgovornost i preispitivanje odluka

Sugovornice na uredničkim pozicijama kažu da im je prvenstveno važno paziti na svoju redakciju i zaposlene i ohrabrivati ih da ne pristaju na diskriminaciju.

Za Džanu Brkanić, urednicu u BIRN-u, njen posao je veliki ljudski i profesionalni izazov, što prvenstveno podrazumijeva brigu o ljudima s kojima radi, s obzirom na teme ratnih zločina, korupcije i druge koje BIRN istražuje.

''Briga na primjer kako će proći teren, hoće li se svi vratiti sigurni, a potom ide želja da donesemo što kvalitetniju i bolju priču i da dam sve od sebe ako je ja uređujem da bude najbolja. Ponekad mi nedostaje teren i adrenalin novinarskog rada i sreća pa s vremena na vrijeme mogu da radim i kao novinarka na nekom projektu'', kaže Brkanić.

Govori da je biti urednica u BIRN-u i Detektoru ponos, ali i da iziskuje puno vremena, strpljenja, ljubavi, ali i ogromna odgovornost i svakodnevni stres – ''biti pravedan, biti fer, ostati objektivan i stalno preispitivati svoje odluke, te vlastiti i rad drugih''. 

Kristina Perić, urednica portala Hercegovina.info, kaže da je biti urednica i autorica iscrpljujuće, odgovorno, izazovno, i da je to cjelodnevni posao. 

''Nisam tip urednice koja hoda po kavama i ručkovima, nedostupna čitateljima... U duši i srcu i dalje sam radije novinar nego urednik. Rado i redovito uzimam najgore i najteže teme. Dostupna uvijek i svakome. Ljudi me u pola noći zovu, u zadnje vrijeme mahom žene, žrtve nasilja - ostave mi svoj teret da ponesem. Radim, kopam, zovem, usmjeravam, borim se za portal i za informaciju'', govori ona. Kada završi s tim poslom, kako govori, mora se igrati sa svojom kćerkom i pisati zadaće sa svojim sinom, kuhati ručak i biti puna energije. 

''Izazovno, no može se iznijeti ako taj posao voliš. Nakon 20 godina, ja još grizem'', kaže Perić.

Mersiha Drinjaković, urednica Gracije, kaže da biti urednica divan i izazovan posao i da se svaki dan suočava s izazovima koje treba savladati. Prednost vidi u teme što ima priliku da stvara sadržaje na koje može biti ponosna.

''Istovremeno, biti autonoman i neovisan, donositi odluke o porukama koje upućuješ publici na vrlo autentičan i senzibiliziran način je poseban osjećaj radosti. I tuge, moram reći, jer obično su poruke upozoravajuće, prečesto su tekstovi o femicidu, o nasilju u obitelji, o govoru mržnje, o nedovoljno dobrim praksama sistemskog odgovora”, govori ona.

Sandra Gojković-Arbutina, urednica Nezavisnih novina, radi u kompaniji gdje su žene na svim vodećim pozicijama, od uredničkih do direktorskih, a i novinarke su brojnije u njenoj redakciji.

Kaže da se od samog početka trudila novinarke u redakciji naučiti da ne prelaze preko mizoginih komentara, pritisaka, osporavanja jer su žene i da imaju svu moguću zaštitu i podršku.

''Duboko sam uvjerena da taj osjećaj da ste zaštićene od svoje matične kuće polazna točka za svaku mladu novinarku koja tek gradi svoj put i samopouzdanje'', govori ona. 

"Ipak, nikad neće ponestati osporavanja na raznim osnovama i u svim sferama života – ako ste majka ili udata, onda ste ili loša majka i supruga ili sjajna urednica, ali oboje nikako jer nešto sigurno trpi, nemoguće da je imate kapacitete za sve", smatra Gojković-Arbutina.

''Predugo sam u ovom poslu da bi na mene danas utjecali takvi pristupi, ali bih voljela da bar pomognem mladim novinarkama koje su tek kročile u ovo trusno i stresno zanimanje da shvate da je njihova ženska senzibilnost ogromna prednost u poslu, da smiju biti emotivne i da to nije slabost. Uvijek se radujem novim novinarkama u svom timu jer su hrabre, smjele i prodorne, ali i sam svjesna dužeg i težeg puta koje moraju proći u odnosu na njihove muške kolege'', govori ona.