Ulazak u Europsku uniju nužan uvjet napretka i opstanka Hrvata u BiH

...intervjuu za Večernji list govori o značaju ovoga skupa, zanimanju znanstvenih i akademskih krugova u RH za probleme Hrvata u BiH, suradnji sa Sveučilištem u Mostaru...

Što očekujete od znanstvenog skupa u Neumu i kako akademska zajednica može pomoći u definiranju strategije Hrvata u BiH?

- Ne samo kao rektor Sveučilišta u Zagrebu nego i kao Hrvat podrijetlom iz BiH kojemu je otac, pokojni prof. dr. sc. Mile Boras, rođen u Vitini kraj Ljubuškog, bio znanstvenik i ugledni profesor rimskoga prava na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a također i dugo godina profesor na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Mostaru, oduvijek sam i osobno i obiteljski, a sada još više i zbog svoje dužnosti, svjestan koliko je važan i velik međusobni utjecaj znanstvene i akademske zajednice u Hrvatskoj i znanstvene i akademske zajednice u BiH općenito, a osobito njezina hrvatskoga dijela. Stoga, zbog stoljetnih međusobnih veza, zbog velikoga iskustva Hrvatske, a posebno njezine znanstvene zajednice, u procesima priključenja EU i već višegodišnjim iskustvima u životu unutar EU, očekujem da sudionici na znanstvenom skupu u Neumu pokažu kako je BiH ne samo na putu u EU, nego i da prezentiraju činjenice koje svjedoče o stoljetnoj povezanosti BiH kao cjeline s Europom i Hrvatskom, pri čemu su Hrvati BiH tome doprinosili značajno više od svojega udjela u njezinu stanovništvu. Cijela je hrvatska akademska i znanstvena zajednica svjesna svih tih činjenica, međusobne suradnje i velikoga međusobnog prožimanja stoga pozvana, a uvjeren sam i sposobna, predložiti strategije koje će osigurati napredak i opstanak BiH kao cjeline, a osobito Hrvata u BiH, te omogućiti što brži ulazak u EU.

Koliko je uopće zanimanje u znanstvenim i akademskim krugovima u Hrvatskoj za BiH i posebice za Hrvate u BiH?

- Već sam rekao da znanstveni i akademski krugovi iskazuju veliko i trajno zanimanje za BiH, međutim, iz osobnoga iskustva s oba dijela hrvatske akademske zajednice svjestan sam da protok informacija u oba smjera nije dovoljan, čemu je uzrok i prevelika politiziranost medija koji ne prenose cjelovite informacije, nego uglavnom interpretacije informacija i događaja prema svojem opredjeljenju. Hrvatska znanstvena zajednica, iako je dobar dio njezinih članova upravo iz BiH, dugo se skanjivala jasno i čvrsto izraziti svoj interes i mišljenja općenito o BiH, a još više o Hrvatima u BiH, jer su politike tvrdile kako su položaj Hrvata i njihova opredjeljenja isključivo njihova stvar te je postojala jedna vrsta pritiska u tom smislu kako se ne bi utjecalo na samostalnost Hrvata u BiH. Jasno je da su Hrvatska i akademska i znanstvena zajednica u njoj, ne samo zbog potpisanih međunarodnih političkih ugovora, pozvane u akademskom i demokratskom okruženju o svemu tome slobodno i javno razgovarati, promišljati, govoriti i predlagati, uvažavajući naravno pravo Hrvata u BiH da o tome sami odlučuju. Pri tome akademska zajednica mora brižno paziti da njezino djelovanje bude u znanstvenom smislu politički neutralno.

Koliko je budućnost Hrvata u BiH uvjetovana europskim integracijama?

- Uvjeren sam kako je, zbog višestoljetnog iskustva Hrvata u ovim krajevima, zbog svega onoga što se događalo posljednjih desetljeća, ali i zabrinutosti zbog političkih događanja u BiH u posljednje vrijeme, ulazak u EU nužan uvjet napretka i opstanka Hrvata u BiH, ali jednako tako i Bošnjaka i Srba. Koliko god u EU jačaju procesi koji dovode u pitanje neka načela na kojima je sazdana, te se kritički govori o njezinoj budućnosti, mislim kako, bez obzira na sve to, uvelike prevladavaju dobre strane te da će već samim pripremama za ulazak u EU BiH ostvariti napredak. To se, prije svega, odnosi na demokratske procese, ali još više na sustav obrazovanja i visokoga školstva jer jedino obrazovanje, a posebice visoko, omogućuje ekonomski, društveni i demokratski napredak.

Gdje vidite ulogu Hrvatske kao države u stabilizaciji stanja u BiH i popravljanju institucionalne pozicije bh. Hrvata?

- Ne samo zbog potpisanih međunarodnih ugovora, nego još i više zbog svojeg položaja u regiji, kvalitete visokoga školstva, svojih gospodarskih veza i snage, zbog svojega demokratskoga iskustva, a posebno zbog svijesti da se u BiH broj Hrvata drastično smanjio, što dodatno oslabljuje njihov položaj, Hrvatska upravo u tim segmentima mora razviti strategiju koja će osigurati demografski opstanak Hrvata u BiH. Tome posebno govori u prilog činjenica da su jednako loši demografski trendovi i u samoj Hrvatskoj te da postoji u tom smislu jednak zajednički interes obiju hrvatskih zajednica. Naravno da uz to Hrvatska treba inzistirati na svim potpisanim međunarodnim ugovorima te na onim demokratskim standardima koji će osigurati ravnopravnost Hrvata s ostalim dvjema nacionalnim zajednicama u BiH, ali samo zaustavljanje i obrtanje trendova pada hrvatske populacije može stvarno osigurati njihovu ravnopravnu budućnost u BiH. Pri tome je hrvatska akademska zajednica svjesna da je i sama Hrvatska opstajala na privlačenju Hrvata iz BiH te da je stoga i njezin životni interes da Hrvati u BiH ostanu, opstanu i rastu.

Kakva je suradnja zagrebačkog s mostarskim Sveučilištem kao jedinim javnim sveučilištem bh. Hrvata?

- Suradnja Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Mostaru na čelu s rektoricom Ljerkom Ostojić uzorna je i na institucionalnoj i na osobnoj razini. Osobno sam kao novoizabrani rektor predložio Senatu te omogućio da naši profesori slobodno predaju na Sveučilištu izvan propisanog ograničenja satnice. Time smo omogućili intenzivnu suradnju naših profesora u provođenju i stvaranju novih programa koje je Sveučilište u Mostaru uvelo ili namjerava uvesti. Uz to, Sveučilište u Mostaru uspješno i aktivno sudjeluje u Rektorskom zboru Hrvatske u kojem su rektori svih javnih sveučilišta u Hrvatskoj te kao promatrač rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta iz Zagreba. Osobito sam zadovoljan uvođenjem i razvojem studija informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, koji sam osobno inicirao i na kojem sudjeluju i brojni nastavnici mojega matičnoga Odsjeka za informacijske znanosti, a i ja već gotovo pet godina, uz sve svoje obveze, s velikim veseljem i motivacijom predajem na tome studiju. Studij je posebno uspješan i popularan, a uspjeli smo već stvoriti domaće stručnjake i znanstvenike koji će osigurati samostalnost, razvoj i napredak toga studija. Tako je nedavno mladi znanstvenik dr. sc. Marko Odak iz Mostara, kojemu sam bio i mentor za izradu doktorskoga rada, izabran za docenta na tome studiju. Moram ipak naglasiti da bi Sveučilištu u Mostaru, kako bi se i dalje razvijalo, kako bi povećalo izvrsnost i kvalitetu te postalo najkvalitetnije sveučilište u BiH, što je strateška potreba ne samo Hrvata u BiH nego i svih hrvatskih javnih sveučilišta, bilo potrebno osigurati veću financijsku potporu, stoga pozivam ovim putem i Hrvatsku da poveća svoju pomoć Sveučilištu u Mostaru.

Postoje li i u kojim oblastima mogućnosti za novu suradnju? Ima li takvih inicijativa?

- Što se tiče akademske suradnje, to se prije svega odnosi na inicijative uvođenja novih studija poput prometnih, edukacijsko-rehabilitacijskih studija te studija arhitekture i dizajna. Upravo uvođenje navedenih studija pokazuje kako je potrebno strateški promišljati što je dugoročno potrebno bh. društvu, pri čemu bi se Sveučilište u Mostaru moglo profilirati kao strateški najvažnije i najkvalitetnije sveučilište u BiH. Sveučilište u Zagrebu, a jednako tako i sveučilišta u Splitu, Zadru i Dubrovniku, sve više i više sudjeluju i pomažu u formuliranju i stvaranju novih studija. Pri tome je posebno važno osigurati kvalitetu i stvaranje vlastitih znanstvenih kadrova koji će biti sposobni na sebe preuzeti teret i odgovornost za daljnji razvoj.

Kako gledate na odnos bošnjačke i srpske akademske zajednice u BiH prema pitanju ravnopravnosti bh. Hrvata?

- Prema dosadašnjim iskustvima s čelnicima sveučilišta u Sarajevu i Banjoj Luci, ali i s rektorima drugih sveučilišta u BiH, rekao bih da u tom smislu postoji snažna potpora napretku Sveučilišta u Mostaru, o čemu govori i činjenica da, primjerice, mnogi profesori sa sarajevskog sveučilišta sudjeluju u nastavi na mostarskom. Jednako tako i Sveučilište u Zagrebu održava dobre odnose s više drugih sveučilišta u BiH, posebno sa sveučilištima u Sarajevu, Banjoj Luci, Zenici i Tuzli. U svim kontaktima koje smo imali nismo primijetili ni najmanji znak kojim bi se osporavala ravnopravnost Hrvata u BiH. Dobri akademski odnosi i razumijevanje koje postoji među rektorima o tome pitanju trebaju biti podloga za daljnji napredak i unapređenje odnosa među bošnjačkom, hrvatskom i srpskom akademskom zajednicom. Pri svemu tome važno je da kroz akademsku autonomiju svih sveučilišta promičemo temeljne ljudske vrijednosti kojih se katkad tako malo pridržavamo. Dopustite mi da se u vezi s time, ali i na uspomenu na svojega oca, na kraju pozovem na staru izreku rimskoga prava koja govori o načelima prava kojih bi se svi trebali pridržavati, a rekao bih da su to u stvarnosti načela života i življenja: Juris praecepta sunt haec: Honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere. Načela prava su ova: časno živjeti, drugoga ne povrijediti, svakome njegovo dodijeliti.

Večernji list