Udruga Zavjet obilježila prvu obljetnicu osnutka

Više od tri stotine nazočnih  članova udruge i gostiju iz skoro svih hrvatskih stranaka koje djeluju u BiH su poslali poruku ZAJEDNIŠTVA kakva se odavno nije čula u Hrvatskom domu Kosača.

Voditelj programa je u uvodnom slovu pročitao ispriku i pozdrav preuzvišenog biskupa Ratka Perića u kojem je biskup naglasio značenje ZAVJETA u religioznom, katoličkom  i društvenom i nacionalnom kontekstu značenja riječi, što su okupljeni s oduševljenjem pozdravili.  Drugi, pomalo dramatičan brzojav je uputio direktor Aluminija, Ivo Bradvica. On se nije libio prozvati bivše i sadašnje političke elite za nebrigu oko strateških gospodarskih tvrtki kakav je Aluminij, za socijalnu neosjetljivost i nedostatak vizije ne čak ni izlaska iz krize nego ni temeljnih pitanja opstanka Hrvata svugdje u BiH, poglavito u Mostaru.  Njegove riječi su doživljene i pozdravljene kao  potvrda potrebe za jačim i organiziranijim djelovanjem izvaninteresne, nadstranačke udruge domoljuba koja će podvući crtu pod dosadašnje neodgovorno, odnarođeno djelovanje postojećih političkih elita Herceg Bosne i navlastito onih iz Republike Hrvatske, koji  kao da zaboravljaju da imaju i vlastiti, konkretan udio, a onda i odgovornost  u tvrtki Aluminij od koje što izravno što neizravno živi na desetke tisuća Hrvata u Hercegovini i šire.

Nakon pročitanih pozdrava i prekrasne uvodne pjesme klape Hrvoje, nazočnima se prvi obratio i poželio dobrodošlicu, predsjednik udgruge za Herceg Bosnu, Branko Stanić Krepo iz Fojnice. Objasnio je smisao i ciljeve djelovanja Udruge među Hrvatima u BiH, naglašavajući da je ZAVJET udruga koja okuplja sve branitelje, bez obzira na njihovo članstvo u drugim brojnim braniteljskim udrugama i političkim strankama koje djeluju u Hrvatskoj i na području BiH. Skoro tisuću članova, koliko ZAVJET trenutno ima članova u BiH, su birani a ne primani u udrugu stihijski, s jasnom željom i nakanom da se, ne stvarajući dodatne podjele, okupe sve one snage koje su već 1990. godine bile svjesne ratne opasnosti i spremne odlučno braniti neovisnost tek uspostavljene Hrvatske i konstitutivnu poziciju Hrvata u BiH. Pozvao je mlade koji djeluju organizirano unutar udruge i gospodarstvenike koji su svjesni teškog položaja hrvatskog naroda u BiH da se kao nekad okupe oko zajedničkog cilja i budu savjest društva ispunjavajući zavjet onih koji h više nema među nama.

O problemima mladih govorio je u ime mladeži Zavjeta mladić Lasić, koji je posvjedočio i konkretnu korist djelovanja za mlade kroz ovu udrugu. Dvojica sveučilišnih profesora, dr. Vjekoslav Domljan i dr. Marko Tokić, su svatko iz svog kuta, u kratkim crtama opisali teški položaj ne samo Hrvata, nego svih građana u BiH. Za nimalo optimističnu integralnu gospodarsku dijagnozu BiH kakvu je iznio prof. Domljan, nema brze terapije, ali je prof. Tokić na koncu svog govora dao odgovor pozivajući nazočne na obnovu Zavjeta koji su prije nas svojim djelovanjem i životom potvrdili pokojni predsjednik Franjo Tuđman, ministar Gojko Šušak, predsjednik HR HB mr. Mate Boban i tisuće onih koji zasigurno nisu život žrtvovali za sva poniženja koja doživljavaju Hrvati danas od Posavine do Neuma, od Drvara do Mostara. Tokić je prozvao prošlu hrvatsku vlast zbog „identificiranja, lociranja, uhićivanja i transferiranja Domovinskog rata", aktualnu vlast Republike Hrvatske zbog „poricanja Bleiburga i zločina koji je počinjen", jer je tamo podignut spomen i jer smo se tamo, i kad je to bilo zabranjeno, „sjećali žrtava o kojima nam očevi (današnjih komunista) nisu dopuštali niti govoriti". Takav njihov odnos spram prošlosti ocijenio je kao „potvrdu ustrajnosti sinova u grijehu očeva". Zasigurno se ni visokim dužnosnicima HSP-a BiH, nazočnim na ovom skupu, ne će svidjeti Tokićev dio govora o „crveno-crnoj" neprirodnoj koaliciji hrvatskog HSP-a i bošnjačkog SDP-a. U retorički spretnom isprepletanju bliske i nešto dalje krvave povijesti  Hrvata u BiH, Tokić je naglasio da „ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH mora biti važnija i od ministarskih i zastupničkih plaća i od mesne industrije", te da nitko nema pravo negirati pravo naroda na izbor vlastitih zastupnika. Tokić nije oduševljen ni trenutnim (ne)djelovanjem Hrvatskog narodnog Sabora, prozivajući čelnike te institucije zbog nedjelovanja u državi u kojoj je na djelu „u nebo vapijuća nepravda".  Na koncu je iskazao radost zbog okupljanja branitelja Domovine, „svih kojima je ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH iznad njih samih i iznad samog života", svih koji su „položili ZAVJET za miran san hrvatskog naroda - da ga nitko više i nikada ne će izručiti na Bleiburškom ili nekom drugom polju".

Na koncu se nazočnima biranim riječima, iz srca i s jasnom vizijom djelovanja, obratio predsjednik udruge Zavjet u Hrvatskoj, umirovljeni general Marko Lukić. Kao vojnik i čovjek koji je imao čast raditi u bliskom okruženju pokojnog predsjednika Tuđmana, podsjetio je kolege generale (Ćurčića, Šiljega, Nakića, Zeleniku, Dragičevića i ostale), visoke časnike i dočasnike, branitelje HV-a i HVO-a, na dane ponosa i slave, kad se nije gledalo tko je Hercegovac, tko Bosanac, Dalmatinac  ili Zagorac, kad se nismo prebrojavali ni dijelili nego okupljali i međusobno pomagali jer je opstanak tek priznate Domovine bio ugrožen.  „Dok su deseci tisuća branitelja život dali za taj sveti cilj kojem su se zavjetovali, neozbiljni i neodgovorni politički diletanti su slobodu doživjeli kao prigodu za podjelu plijena, međusobno se podijelili ne brinući što se nakon rata ubila cijela jedna brigada branitelja, što se još toliko njih povlače po raznim sudovima dokazujući nevinost. Naši neprijatelji su pokušali i donekle uspjeli prikazati sve Hercegovce kao lopove, kao one koji su moju Posavinu izdali i Srbima na pladnju izručili." General Lukić je najavio i skoro utemeljenje političkog krila braniteljske udruge Zavjet, ZAVJET ZA HRVATSKU, kroz kojI će djeca branitelja i svi mladi koji dijele te vrijednosti, moći konkretnim političkim angažmanom odgovoriti na ugroze hrvatskog nacionalnog bića u obje naše Domovine, Hrvatskoj i BiH. Naglasio je izvrsnu suradnju s izvandomovinskim Hrvatima i njihovu potporu takvom konkretnom braniteljskom djelovanju, jer netko mora promišljeno i odlučno odgovoriti na novi srpski Memorandum II i strateški dokument velikobošnjačkih uskogrudnih intelektualaca  „BOING". Ugroza Hrvata u BiH, ne smije biti samo i isključivo problem Hrvata u BiH, nego svih Hrvata po cijelom svijetu, naglasio je Lukić. „Danas nismo tu u ime udruge Zavjet  iz Hrvatske kako bi se divili postignućima podružnice Zavjeta u BiH, niti kako bi dodatno usitnjavali ionako razbijenu i podijeljenu braniteljsku i uskostranački antagoniziranu političku scenu, nego da pošaljemo jasnu poruku hrvatskim političarima da nisu sami, da se ne smiju zatvarati ni dijeliti po klanovskim interesnim grupacijama, te da moraju iznaći načina kako postići koncenzus s ciljem očuvanja hrvatskog nacionalnog bića u BiH. U  tom, i samo u tom slučaju, možemo se nadati jasnoj nacionalnoj strategiji a onda i gospodarskom oporavku naših krajeva, zaključio je svoj, aplauzima višekratno prekidani, programatski govor, general Lukić. Nakon povijesnog govora biskupa Ratka Perića, u istoj ovoj dvorani Herceg Stjepana Kosače, 03.ožujka 2001. godine, nije se čula tako jasna opomena današnjim političkim elitama i tako čista viizija izlaska iz krize, ponuđena mlađim naraštajima i svima koji još uvijek žive svoj ZAVJET.

Ivan Baćak