U Sarajevu je više Kineza nego Hrvata!

Ma, ne dam ja ništa protiv Hrvatske! Trebamo se samo osvrnuti oko sebe. Recimo naši Srbi. Za njihova ljudska prava i dostojanstvo svaki će Hrvat dati, ako treba, i krv svoju internacionalnu jer su njihova prava zaštićena Ustavom i zakonima. Jeste li ikada čuli kako se bune Česi, Slovaci, Nijemci, Mađari ili druge nacionalnosti u Hrvatskoj? Je li ikada neki Slovak došao u Sabor sa žutom trakom oko ruke? Je li neki Rom pozvao sve u Saboru da ustanu tijekom zasjedanja i odaju počast svima koji su poginuli u građanskom ratu? Boli Slovake i Rome ona stvar za multinacionalnost i multietničke probleme! Jedino su Srbi u Hrvatskoj intenzivno zainteresirani za skidanje ćiriličnih ploča, za zabranu proslave Dana domovinske zahvalnosti i pobjede u Oluji. Ponekad im se pridruži slovenska predstavnica Vesna Teršelič, ali to je sve!

Nedavno su parlamentarni izbori u Srbiji pokazali kako su sljedbenici Voje Šešelja i Slobe Miloševića isplivali najbrže svoju dionicu i nekako zajedno prošli kroz izborni cilj. Kako ne bi naljutili Hrvate, naši su se komšije potrudili da ni u Skupštini ni u Vladi nema ni jednog jedinog Hrvata. Čak ni kao zastupnika nacionalnih manjina. Nešto kao u Sarajevu. Ni u Srijemu, ni u Bačkoj, ni u Subotici ni u Zemunu valjda nema nijednog Hrvata, pa što će im onda predstavnici u vlasti!

E, zato ja ne dam protiv Hrvatske i po tom se vidi da nam zemljica i nije tako loša! Mi, recimo, u Vladi i Saboru imamo ponekog Hrvata, ali bome i Srba.
Ima ih i u medijima, npr: Boris Dežulović, za kojeg se ozbiljno priča da je Hrvat. Stoga ga nisu valjda izabrali ni u beogradsku skupštinu. Možda su ga mogli izabrati kao internacionalnu verziju Puniše Račića.

U procesu pred Međunarodnim sudom u Hagu Srbi su stvarno rasturili Hrvatsku. Razotkrili su svijetu svu genocidnost Hrvata. Tvrde da je bježanija iz Krajine, koju Milošević spominje kao bijeg zečeva, najveći genocid u povijesti čovječanstva. Potpuno su demaskirali Tuđmana za kojeg tvrde da je, onako do zuba naoružan lovačkim puškama i noževima, odmah divljački nasrnuo na Srbe. To je normalno odmah iznerviralo treću armiju Europe, pa su nas - onako po bratski - malo okupirali! Zbog takvih izjava Srba u Hagu, svakako treba podržavati hrvatske političare, na čelu sa Josipovićem, Pusićkom, Kosoricom, Jovanovićem i drugima, u njihovom svesrdnom zalaganju da Srbija što prije uđe u EU. Kad tada nestanu sve granice i ponovno se napokon opet stopimo u jedanu državu, jedan narod i jedan jezik dočekat ćemo valjda vrijeme da npr: neki Bunjevac, kad se deklarira kao Hrvat, uđe bar u neki pododbor srpske skupštine. Optimisti i danas vjeruju kako je to moguće. Ako znamo da su optimisti obično loše obaviješteni pesimisti, onda je manje-više sve jasno.

Zastupnik srpske protutužbe u Hagu izvjesni Obradović iznio je teške optužbe protiv genocidnih Hrvata koji su, kako tvrdi, za i poslije Oluje šikanirali srpske civile, a kao krunu svega - razoružali ih.

Angelina Jolie i hrvatski prijatelj William Haque, britanski ministar vanjskih poslova, posjetili su multietničko Sarajevo. Istodobno je multietničko Sarajevo napustio Milan Bandić. E, taj je stvarno pretjerao! Jesu Sarajlije tolerantni, ali što je, brate, previše, previše je! Njegovu skandaloznu izjavu treba ponoviti onako kako ju je rekao na TV postaji Al Jazeera: "BiH, kao demokratska zemlja, tri konstitutivna naroda i nadam se, uskoro i tri entiteta u kojoj će svatko imati mogućnost da izabere svoje predstavnike."

Čaršija se skamenila!!! Kakve veze imaju tri konstitutivna naroda s tri moguća entiteta? Je li se Bandić najeo bunike? U Sarajevu je više Kineza nego Hrvata! Hoće li i Kinezi tražiti svoj entitet? Misli li Bandić da je donacijom od milijun eura Sarajevu dobio pravo da kaže što misli i što bi bilo dobro za BiH? Odmah se digao na zadnje noge Aljoša Campara, zamjenik gradonačelnika Ive Komšića. "To je skandalozno!" grmio je Aljoša. "Odmah mu treba oduzeti titulu počasnog građanina Sarajeva!" Gradonačelnik Komšić je samo izjavio kako je on samo obični gradonačelnik pa se ne bi štel' mešati! Koja lavovska hrabrost jednog bosanskog Hrvata! Javio se i predsjedavajući gradskog vijeća Sabahudin Delalić koji je izjavio kako je potpuno neprimjereno da tip poput Bandića nosi tako važnu titulu. S tim se slažem! Jedini Hrvat koji je zaslužio da bude počasni građanin Sarajeva je onaj koji je jedini Hrvat zaposlen u jednom od deset javnih poduzeća u Sarajevu. On je dokaz sarajevske demokracije. A Komšić je primjer kakvi Hrvati jedino u toj demokraciji mogu opstati. I na kraju, vijećnici gradske skupštine Sarajeva složno navode da su istupi Milana Bandića doživjeli kao "udarac demokratskim procesima na ovim prostorima". Bravo, Bandiću! Ja bih nadodao da je to udarac i na prostorima DR Koreje. Zato će drugovi iz Sjeverne Koreje i Sarajeva i dalje igrati tenis na terenima koje im je pred pet godina donirao upravo Milan Bandić.

A što se tiče demokratskih procesa na ovim prostorima, njih je uočila i EU. U veljači ove u rezoluciji Parlamenta EU naglašene dvije opasnosti za opstanak BiH: separatistička srpska opasnost i centralističko-unitaristička bošnjačka politika. Kao šećer na kraju tu se treba još pojaviti i pravi predstavnik raje Stipe Mesić s idejom građanske države bez entiteta i evo nam savršenog demokratskog procesa u regionu! Bit će dobrog tenisa na bandićevim terenima jer će se igrati u opancima i vojničkim čizmama. Jednog dana!

Ovih dana neprijavljeni radnici u Sarajevu štrajkali su na crno!

Jurica Pavičić, jugonostalgičarsko pero Slobodne i Jutarnjeg, ne tako davno proglasio je bio književnika Slobodana Novaka kretenom zbog njegovog stava prema dr. F. Tuđmanu. Dobro! Znamo da će "tko o čemu, kurve o poštenju!" Ipak, ovih je dana austrijski pisac Peter Handke primio uglednu Ipsenovu nagradu koju je, u čast tom slavnom dramatičaru, 2007.g., osnovala norveška vlada. U obrazloženju nagrade Peteru Handkeu piše kako ju je primio "za nezaboravno životno djelo u odnosu na formalnu ljepotu i briljantnu refleksiju". Slažem se da je Handke imao briljantnu refleksiju, osobito prema Slobi Miloševiću. Peter je odmah bio uvidio "formalnu ljepotu" srpske agresije na Hrvatsku. Odmah je skužio kako je Sloba idealan za inscenacije njegovih tekstova i na kraju je održao iskren i shrvan govor na sahrani "balkanskog krvnika". Zbog njegove sklonosti srpskoj demokratskoj misli, 2006., g., bila mu je uskraćena poznata književna nagrada Heinrich Heine. Međutim, to je kasnije Peter nadomjestio Njegoševim ordenom prve klase Republike srpske, Zlatnim križem cara Lazara i zlatnom medaljom za zasluge Republike srpske koju je dobio za svoj intelektualno posrnuli esej "Pravda za Srbiju".

Postavlja se pitanje: čime su Srbi uspjeli osvojiti jednog od najvećih dramaturga i je li Ibsenova nagrada od 300.000 eura predstavlja samo mrvicu u političkom opusu Petera Hankea? Naš Pavičić sigurno ne smatra ovog apologeta "balkanskog krvnika" ikakvim kretenom kao što to smatra Novaka zbog Tuđmana. Napotiv, to je za njega dokaz da ideologija ne može utjecati na izražaj i talenat nekog književnika. Osim naravno kad je riječ o Novaku, Budaku, Ujeviću, Matošu i drugim hrvatskim književnicima!

Pavičić, Mandić i Dežulović u Beogradu su kuhani i pečeni. U Zagrebu su ipak samo sirovi!

Dobro je Ivanka Toma u Večernjaku definirala naše sudstvo: "Sramota, nakon dvadeset godina reformi, sudstvo nam je najgore u Europi." Možda je tom laskanju naše Ivanke pomalo doprinio i Vrhovni sud RH koji je, nepoštujući hrvatske zakone (kako je rekao Premijer), izručio Josipa Perkovića Švabama. Istim će putem izgleda i njegov šef Mustač. Razgovarajući nedavno s jedim sucem o laskavim izjavama Ivanke Tome, isti je, sretan i ozaren zbog Tominih pohvala, rekao mi je u povjerenju: "Pa i ja bih sudio brzo i efikasno kad bi kod nas bili egipatski zakoni!" Kako nisam baš kužio što misli reći, odmah je nastavio: "Egipatski sudac Youssef Sabri osudio je nedavno u rekordnom suđenju beskućnika, zbog krađe cipela, na primjerenu kaznu od 30 godina robije." Odmah se sjetih da sam o tome čitao. Isti je sudac nedavno u roku od 20 minuta osudio 529 ljudi na kaznu smrti. Kad bi Egipćani dobili naše suce postali bi oduševljeni poput Splićana kad je Hajdukova legenda Ivo Bego odalamio Zdravka Mamića koji se cinično smijao. Što bi Egipćani dali za pravosudno načelo iz Hrvatskog Zagorja: "Ak' je do svedoka, krava je naša!"

Poznati i cijenjeni politički analitičar okomio se na Karamarka. Kao da ga je uhvatila panika od osobe koja već dugo i čvrsto drži prvo mjesto na listi najnepopularnijih političara u Lijepoj našoj. Što to Ante Tomić zamjera Karamarku, tepajući mu kako je bad loser? Vjerojatno mu nije jasno kako je stranka, nepravomoćno osuđena zbog korupcije s predsjednikom koji je luzer, u zadnjim anketama pretekla njegove ljevičare? Kaže naš Antiša: "Sedamdeset godina je prošlo od drugog svjetskog rata, a on još uvijek ne može podnijeti da su njegovi popušili. Zabranio bi crvenu zvijezdu samo da se nekako zaboravi tko su bili pobjednici..." E, moj podoficirčiću JNA, a što se nisi prisjetio kako ste ti i tvoji popušili u Domovinskom ratu? Na kraju, postavlja se pitanje: e, moj Ante, kolike te još čekaju kante?

Na prognozu da će "Savez za Hrvatsku" dobiti 25% glasova, Ante Tomić je izjavio da je to je podvala! Nisam ja čuo nikakve glasove!

Zvonimir Hodak

dnevno.hr