U BiH 500 OBITELJI IZ SIRIJE 'Svaki Sirijac bi volio da se vrati svojoj državi nakon 13 godina'

Slavi se svaki dan od pada sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. I u Siriji i u drugim zemljama gdje žive Sirijci. Slavlje se danas održava na Baščaršiji. Deseci bosanskih Sirijaca čekaju dan kada će krenuti put svoje najdraže zemlje.

Marija al Abdallah rođena je u Siriji, ali nema vlastitih sjećanja na svoju zemlju. Bila je premala kada su je roditelji s braćom i sestrama, bježeći od rata, doveli u Sarajevo. Danas ova 16-godišnjakinja ponosno nosi sirijsku zastavu i čeka dan kada će krenuti prema svom rodnom kraju.

“Svaki Sirijac bi volio da se vrati svojoj državi nakon 13 godina”

“To je naša zemlja, naša duša. Svaki Sirijac bi volio da se vrati svojoj državi nakon 13 godina, nakon što je Bashar, da ne koristim ružne riječi, učinio sve ovo svom narodu. Svi bismo voljeli da se vratimo i da je izgradimo mi, mladi, jer su ljudi koji su izašli imali pet godina, a sada se vraćaju s 20 ili 25 godina,” ispričala je za N1 Marija al Abdallah.

Jedan od njih je i Muhamed Nekemi. Danas, zajedno s ocem i majkom, slavi propast Assadove vladavine s osmijehom na licu. Svjestan je da upravo njegova generacija nosi najveću odgovornost za obnovu predivne zemlje koja će se, nadaju se, što prije podići iz pepela.

“Ako Bog da, Sirija će se brzo oporaviti”

“Ako Bog da, nadam se da će se Sirija vrlo brzo oporaviti jer su Sirijci vrijedni ljudi koji žele raditi. Gdje god su otišli u svijetu, pokazali su da nisu prosjaci, nego vrijedni radnici. Nisu čekali nikoga; odmah su počeli čistiti ulice, graditi domove iznova, iz ničega. Ne traže puno pomoći od drugih, možda čak nikakvu, jer uz Božju pomoć, vrlo brzo će Sirija biti vraćena u normalno stanje,” mišljenja je Muhamed Nekemi.

Mladi Sirijci spremni za obnovu zemlje

Muhamed i Marija strahote rata nisu osjetili izravno. Razaranje svoje zemlje pratili su putem medija. No, njihovi roditelji dobro znaju što znači boriti se za goli život.

“Bombardiranja... Možete li zamisliti režim koji ubija svoj narod, baca ne rakete, nego kontejnere pune eksploziva na djecu i narod, koristi kemijsko oružje... A ovaj prokleti svijet, Europa, šuti. Samo narod može sam sebe osloboditi. Ujedinjeni narodi i druge organizacije za ljudska prava – sve su to velike laži,” rekao je Adil Abdallah.

“Dobro je da je otišao. Ionako će umrijeti. Koliko god dugo živio na ovom svijetu, pravda i kazna neće biti dostatne. Na Sudnjem danu će pred Allahom dž.š. dobiti kaznu. Najvažnije je sada da izgradimo našu zemlju, da obezbijedimo ono što narodu nedostaje, da naša Sirija bude barem kao Bosna,” dodao je Abdulah Nekemi.

Emocije su preplavile prisutne

Emocije su preplavile i one najstarije. Na jednom mjestu, deseci Sirijaca, tisućama kilometara daleko od svojih domova, nisu mogli sakriti suze olakšanja.

“Nitko nije mislio da će taj režim pasti,” govori jedan od Sirijaca kroz suze.

Sirijska zajednica u Bosni i Hercegovini nije velika – ima oko 500 obitelji. Većina Sirijaca ovdje ima i bosanskohercegovačko državljanstvo. Jedna zemlja, kažu, predstavlja im srce, a druga dušu.