U Africi vuvuzele a kod nas kukulele
U Južnoj Africi tek će zahuktati i zakuhati, a na ovim prostorima već za nekoliko dana doći će do primirja.
Počinju odmori, valja prikupiti snagu i napuniti baterije za jesenje okršaje. Pred Bosnom i Hercegovinom su i novi izbori jer drugog joj izbora nema. Nemoćni svjetski moćnici čekaju novu vlast kako bi započeli staru priču o nužnim ustavnim promjenama, izmjenama i dopunama, aneksima i aksiomima.
Čut ćemo nova obećanja, ludima i zbunjenima radovanja, a normalnima nova čuđenja u svijetu. Najveći broj stranaka neće morati izmišljati nova obećanja, mogu se poslužiti i onim starim jer uglavnom nisu ispunjena.
Kako stvari stoje, hrvatsko biračko tijelo za nova tijela vlasti morat će se opredijeliti za jedno od dva bloka, a možda i tri. Valjda neće biti previše prljave kampanje koja u načelu izaziva apstinenciju glasača, a ona najviše pogađa najmalobrojniji narod. No, bojimo se da ne bude kao s Mujom nakon što se potukao s profesionalnim boksačem.
- On udarac, ja blok, on drugi udarac, ja opet blok, on treći udarac, a ja ponovo blok. Nestane meni blokova pa ja onda kamenicama – objasni Mujo.
Kuda će krenuti Bosna i Hercegovina nakon izbora, pitanje je SAD i šire. Čudna je i znakovita povijest Bosne i Hercegovine i okruženja pa su sva čuda moguća, a ono najobičnije čini se nemogućim.
Nakon TU (Turske) stigao je AU (Austro-Ugarska), te YU (prva Jugoslavija), potom U (NDH), pa ponovo YU (druga Jugoslavija), a na redu je valjda EU. Neki nas plaše s EU i govore: Buuu! No, kaj bu, bu, rekli bi sjeverni sunarodnjaci konstututivnog naroda u Bosni i Hercegovini. Kako će se nastaviti niz, pitanje je SAD.
EU je tu, ali oko bh. Gordijeva čvora motaju se i TU (Turska) i RU (Rusija). Možda se oglasi i KU (Kuvajt), ali i UEA (Ujedinjeni Arapski Emirati). Au, ima toga još. Iz BRU (Bruxellesa) oštro upozoravaju kako s Bosnom i Hercegovinom treba biti blag, a i kod njih je isti vrag. Bart de Wever, vođa flamanskih nacionalista koji je trijumfirao na belgijskim izborima, vodi Belgiju u potpunu konfederalizaciju kao etapu u moguću podjelu ove države u kojoj je sjedište zajedničke Europe. Svaka sličnost s Bosnom i Hercegovinom je slučajna, a razlika ni slučajno.
Od zaglušujućih političkih truba, bučnijih i od afričkih vuvuzela, teško se može prepoznati što je pametno i pošteno, a što glupo i pokvareno, pa su mnogi slični pacijentu koji se pojavio na klinici.
- Treba mi odjel za uho i oko – obrati se na ulazu.
- Ne postoji odjel za uho i oko, ali postoji odjel za uho, grlo i nos – priopćiše mu.
- Znam, ali meni treba odjel za uho i oko – uporan je pacijent.
- A od čega patite? – upitaše ga.
- Ma, ne vidim što čujem – objasni im pacijent.
Na ovim se prostorima najzornije pokazalo kako je demonstracija sile ustvari manifestacija slabosti. Jednima gledaju kroz prste, drugima traže dlaku u jajetu, a od trećih, jedinih žrtava, traže - alibi!