TREBINJE Afere vlasti u ladicama tužiteljstva i medijskim napisima

Od 2016. godine u Trebinju je u kontinuitetu na vlasti SNSD sa svojim koalicijskim partnerima. U izbornoj kampanji 2020. godine obećavali su puno, no nisu sva obećanja ispunjena, iako vlast uvjerava da su radili u najboljem interesu građana, pošteno i odgovorno. No, činjenice ne govore uvijek u prilog tome, piše Direkt portal.

Neka od obećanja, poput aerodroma, nisu ni započeta, a neka, poput obilaznica, nisu daleko odmakla. S istim žarom, starim i novim obećanjima, vlast je ušla u novu kampanju.

Istovremeno, posljednji četverogodišnji mandat aktualne gradske vlasti obilježile su brojne afere. Neke od njih završile su na sudu, neke u vidu kaznenih prijava čekaju svoj red u ladicama Okružnog javnog tužiteljstva u ovom gradu, a neke su samo ostale u medijskim tekstovima koje je, između ostalih, objavljivao i portal Direkt, prenosi Mapa istraživačkih sadržaja u BiH.

Mirko Ćurić na mjestu je gradonačelnika Trebinja šest godina. Izabran je na izvanrednim izborima 2018. godine, a poziciju je praktično naslijedio od kuma i stranačkog kolege Luke Petrovića.

Gradonačelnik Ćurić ostat će upamćen po obračunu s lokalnim vatrogascima koji su tražili povećanja zarade koje im je garantirao kolektivni ugovor.

No, gradonačelnik se tome protivio, pa je neposlušne vatrogasce počeo premještati na druga radna mjesta, degradirajući njihov status. Da je Gradska uprava postupala mimo zakona, potvrdio je u više presuda i Osnovni sud u Trebinju, o čemu je Direkt izvještavao u više navrata.

U svom višegodišnjem mandatu gradonačelnik Ćurić je uspio i da sedamdesetogodišnjoj punici u zakup dodijeli državnu parcelu na 20 godina, kako bi se ona bavila voćarstvom i vinogradarstvom. Direkt je prvi objavio tu priču, a Ćurić je Direktu spočitavao to da njegovoj punici ne želimo dug životni vijek.

Grad Trebinje je u ovom razdoblju uspio da se u čak jednom danu zaduži za 10 milijuna maraka.

"Crni dan za Trebinje, idemo ka dužničkom ropsvtu i to baš ususret izborima“, tako su govorili oporbeni zastupnici u skupštinskim klupama. Gradonačelnik se branio da to nije njegov kredit, već da ga je izglasala zastupnička većina, uz opasku da će Trebinje „nastaviti putem razvoja“.

Nakon više pokušaja, podizanja i smanjivanja cijene, najavljivanih protesta i blokada, te poništenih natječaja, Grad Trebinje je uspio da ugradi reflektore na nogometnom stadionu „Police“. No, do danas još nijedna utakmica nije odigrana pod novim reflektorima.

Pobjednički konzorcij koji je dobio posao vrijedan oko dva milijuna maraka, dobila je vlastima omiljena „Herc gradnja“, zatim tvrtka „Nexen“ iz Banjaluke, ali i tvrtka zastupnika Ranka Bošnjaka „Monting energetika“. Zastupnik je u skupštini glasao za odluku o izgradnji reflektora, a nedugo potom i dobio posao ugradnje.

Tragom priče Direkt portala, Transparency international BiH je protiv Bošnjaka podnio prijavu zbog sukoba interesa. Nakon toga, Bošnjak je poziciju direktora u tvrtki prepustio svom sinu Bojanu i tako otklonio sukob interesa, a nadležna komisija tek naknadno utvrdila da on nije u sukobu. Budući da je nedvosmisleno utvrđeno da je Ranko Bošnjak bio u sukobu interesa u trenutku prijave i objave teksta, TI BiH je nastavio pravnu borbu u ovom predmetu.

Proteklih godina Gradska uprava je nastavila javni novac svih građana Trebinja da dodjeljuje medijima koji izvještavaju po njihovoj volji. Prema godinama ustaljenim natječajima, najviše novca dobila je lokalna Herceg televizija.

Iz oporbenih redova mogle su se čuti kritike i na račun netransparentne podjele javnog novca udruženjima i fondacijama koje se bave problematikom različite populacije građana. U prilog ovoj pojavi govori i izvješće Direkt portala o tome kako je vlast u Trebinju uspjela podijeliti i umirovljeničku populaciju. Naime, prema podacima, jednom umirovljeničkom udruženju, na čijem je čelu predsjednik aktiva umirovljenika SNSD-a, Grad je u posljednjih pet godina dodijelio najmanje 349.000 maraka. Ovo udruženje je nepriznato od republičkog udruženja umirovljenika i okuplja znatno manji broj ove populacije u Trebinju.  Istovremeno, drugo udruženje, službeno priznato od republičkog, dobilo je najmanje 48.800 maraka.

Kratkoročno negodovanje, mahom na društvenim mrežama i u zastupničkim klupama, izazvalo je povećanje cijena parkinga, kao i uvođenje noćne tarife na pojedinim parking mjestima.

Na tisuće radnika iz Trebinja i cijele Hercegovine krenulo je posljednjih nekoliko godina najčešće u susjedni Dubrovnik zbog znatno boljih zarada. U Trebinju, koje u prvom redu ističe svoje turističke potencijale, poskupjele su cijene života, voda, kanalizacija, komunalne naknade, porezi na nepokretnosti... Sve namete, ucjene i propale dogovore nije mogao podnijeti ni jedan od, kako ga nazivaju, najvećih hercegovačkih investitora Rodoljub Drašković. On je rekao da zamrzava, konzervira i povlači sve investicije, a vlast u Trebinju i Republici Srpskoj optužio je za kriminal i korupciju, a politički i gospodarski ambijent u Trebinju nazvao je, također, korumpiranim.

Tako je napola ostala izgrađena Draškovićeva zadužbina – zgrada Gimnazije, koju ne želi završiti i prepušta je Gradu. Gradonačelnik Mirko Ćurić ranije je rekao za Direkt da bi Grad mogao preuzeti taj projekt, no do danas nema konkretnijih informacija o tome.

Po ustaljenom receptu, vlast je brojne poslove putem natječaja dodjeljivala bliskim tvrtkama, pa nije iznenadila ni situacija u kojoj je posao raspodjele milijuna maraka Elektroprivreda Republike Srpske (generalni direktor Luka Petrović je odbornik SNSD-a, prim. aut.) dodijelila tvrtki bez zavidnih referenci, a koja se dovodi u vezu sa zastupnikom SNSD-a Aleksandrom Bodirogom.

Vlast se na kritike nije puno obazirala, osim što ih je doživljavala kao zlonamjerne i sputavajuće za razvoj grada. Iz kuta vlasti urađeno je puno toga, realizirano više od 40 projekata i imaju namjeru tako i nastaviti.

Popločavali su Stari grad, gradili duhovni centar u Mrkonjićima, koji još nije završen, iako je trebao biti gotov u 2022. godine. Napravili su kružni tok, treću traku prema gradskoj kapeli, dječja igrališta, stakleni vidikovac, uređivali trotoare, pjeskarili i osvijetlili mostove, nudili različite kulturne manifestacije, a započeli i obećanu „Slobodnu zonu“.  Dugo godina su najavljivali završetak dvije obilaznice oko grada, a trenutno grade treću traku za odvajanje prema Bileći.

Završili su višegodišnju izgradnju zatvorenog bazena, na čije su čelo postavili bivšeg policijskog zapovjednika, kome se sada sudi pod optužbom da je u zgradi policijske stanice pretukao dvojicu mladića, čime je počinio krivično djelo „povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja“. (https://direkt-portal.com/direktor-bazena-trebinje-bojan-okuka-pred-sudom-optuzen-da-je-u-policijskoj-stanici-pretukao-dvojicu-mladica/).

Vlast se diči izgradnjom najvećeg mosta na Trebišnjici, koji s 12 milijuna maraka financira poduzeće Hidroelektrane na Trebišnjici. Dati rokovi su probijeni, pa su postavljeni novi.

Glavni projekt kojim se ponosi vlast u Trebinju, a koji u stvari financira Vlada Republike Srpske, je izgradnja nove bolnice. Iako je grupa građana sve vrijeme upozoravala da se bolnica gradi na uzurpiranom poljoprivrednom zemljištu, interes za gradnju je bio jači. Posao vrijedan oko 128 milijuna maraka opet je dobila „Herc gradnja“ Bratislava Pidžule. Milorad Dodik, objavio je to prvi Direkt portal, javno je priznao da je na tenderu upravo pogodovano ovoj tvrtki kako bi ona dobila posao izgradnje nove bolnice.

Najdugovječniji projekt i neiscrpni izvor za izborna obećanja je izgradnja aerodroma u Trebinju. Ovoga puta, najave su bile da će izgradnju financirati Srbija. Od projekta se nije odustalo, ponavljaju stalno vlasti i uvjeravaju da će avioni sigurno letjeti iznad Trebinja. Kada, to nitko ne zna. Izvjesno je samo da su obećanja o tome već punoljetna.