TKO KONTROLIRA KONCESIJE Identificirani ključni propusti i rupe u zakonima HNŽ, ŽZH i HBŽ

Uslijed sve češće netransparentne dodjele koncesija na prirodnim dobrima i javnim resursima, provedena je analiza pravnog okvira koncesijskih postupaka u tri županije Federacije BiH – Hercegovačko-neretvanskoj, Zapadnohercegovačkoj i Livanjskoj. Analiza je provedena u okviru projekta “Promoviranje participacije građana u lokalnoj upravi” Centra za građansku suradnju s ciljem identificiranja prostora za javni nadzor i uključivanje građana u odlučivanje o koncesijama.

Glavni nalazi analize ukazuju na nekoliko ključnih problema u zakonodavstvu. Županijski zakoni ne predviđaju izradu Dokumenta o politici dodjele koncesija, što znači da ne postoji jasno definirana javna politika kao temelj za legitimno raspolaganje resursima. Umjesto toga, županijske vlade i resorni ministri imaju dominantnu ulogu u odlučivanju, što otvara prostor za arbitrarnost i netransparentne odluke.

Posebno je zabrinjavajuće što su samoinicijativne ponude postale prevladavajući način dodjele koncesija, pri čemu privatni investitori sami izrađuju studije ekonomske opravdanosti koje određuju kriterije u skladu s njihovim interesima. Osim toga, nijedan zakon ne propisuje jasan postupak procjene javnog interesa prije dodjele koncesije, čime se ostavlja prostor za pravnu nesigurnost i moguće zloupotrebe.

Analiza je također pokazala da neusklađenost županijskih zakona s federalnim i državnim propisima dovodi do pravnih sporova. Primjeri uključuju slučaj kod Mostara, gdje je podnesena tužba za poništenje koncesijskih ugovora, te projekt u Kupresu, gdje je federalno ministarstvo odbilo studiju utjecaja na okoliš.

Na temelju ovih nalaza, preporučene su ključne reforme zakonodavstva kako bi se osiguralo odgovorno i transparentno upravljanje koncesijama. To uključuje usvajanje jasne politike raspolaganja koncesijama, transparentno utvrđivanje javnog interesa, ograničavanje ovlasti izvršne vlasti, preferiranje dodjele koncesija putem javnih natječaja te jačanje neovisnog nadzora nad realizacijom koncesijskih ugovora.

Veća razina demokratičnosti u odlučivanju o koncesijama nužna je za uspostavu održive i odgovorne koncesijske politike, što bi doprinijelo boljoj zaštiti javnih resursa i stvaranju sigurnijeg pravnog okvira za ulaganja.

Cijelu analizu možete pronaći na LINKU.