TKO ĆE ODGOVARATI ZA KRALJUŠTICU? Institucionalno sljepilo, paraliza, nerad inspektorata i Zakon o šumama kao alibi za nečinjenje

Bosna i Hercegovina nastavlja biti poligon za projekte malih hidroelektrana (MHE) koji umjesto razvoja donose devastaciju prirode i lokalnih zajednica. Jedan od posljednjih primjera je ponovna izgradnja MHE na rijeci Kraljuštici u općini Konjic, gdje su posljedice ovog projekta, prema mišljenju mještana i nevladinog sektora, već vidljive kroz pojavu klizišta i poplava koje ugrožavaju selo Kralupi, navode iz Udruženja 'Resursni Aarhus centar u BiH'.

"Budućnost korita rijeke Kraljuštice je upitna zbog klizišta izazvanih poplavama, a koja uz nove građevinske radove, prema mišljenju mještana i nevladinog sektora, povećavaju rizik za sigurnost stanovnika Kralupa. Iako su posljedice vidljive kroz klizišta, poplave i narušeni ekosustav, odgovorni inspektorati ne vide ništa sporno, s obzirom na to da investitor trenutno posjeduje valjane dozvole. Drugim riječima, nadležni inspektorati nisu smatrali nužnim fokusirati se na trenutačno stanje na terenu, već su se uglavnom oslonili na opisne navode iz vodnih, ekoloških i građevinskih dozvola izdanih prije više godina, odnosno mnogo prije nedavnih, smrtonosnih poplava.

Projekti poput ovog ističu kronični problem neodgovornog upravljanja i nedostatka regulative u području zaštite okoliša. Lokalne vlasti i nadležni organi često zatvaraju oči pred negativnim utjecajima MHE, dajući prednost interesima investitora nauštrb javnog dobra. Čak i kada građani upozoravaju na očite posljedice, njihovi apeli nailaze na zid birokratske šutnje ili ignoriranja. Umjesto da djeluju u skladu s propisima, inspektorati koji bi trebali pratiti zakonitost i utjecaj građevinskih radova na okoliš ne poduzimaju konkretne korake. Lokalne zajednice, uključujući stanovnike sela Kralupi, mjesecima upozoravaju na posljedice radova na Kraljuštici, ali reakcije inspektorata ne mogu se nazvati adekvatnima.

Još gore, inspektorati često koriste pravne praznine kako bi opravdali svoj „rad“, navodeći da trenutačno „ne postoji Zakon o šumama Federacije BiH koji regulira ovu upravnu oblast zbog činjenice da je Ustavni sud Federacije BiH donio presudu od 14.04.2009. godine kojom se tada važeći Zakon o šumama FBiH prestaje primjenjivati sa 27.11.2009. godine, te dana 06.12.2011. godine i Uredba o šumama na osnovu presude Ustavnog suda Federacije BiH od 23.03.2011. godine, na teritoriju Hercegovačko-neretvanskog kantona nikada nije donesen kantonalni Zakon o šumama koji bi uredio ovu oblast.“

Šumarska inspekcija tvrdi da su svi organi izvršne vlasti i subjekti u području šumarstva u pravnom vakuumu zbog nepostojanja Zakona o šumama Federacije BiH i Hercegovačko-neretvanskog kantona. Ovakvo očitovanje implicira da inspekcija nije ovlaštena poduzimati bilo kakve mjere ili djelovati u zaštiti šuma. Međutim, u isto vrijeme:

Inspekcija priznaje da je vršila nadzore u svibnju i lipnju 2017. godine na području općine Konjic, utvrđujući bespravne sječe tisuća stabala. Ako je pravni vakuum onemogućio njihovo djelovanje, na osnovu čega su tada provodili inspekcijske nadzore?

Upravne mjere i prekršajni nalozi: Inspekcija tvrdi da su izdali upravne mjere zabrane i prekršajne naloge fizičkim osobama. Ova aktivnost ukazuje na to da inspekcija posjeduje pravne osnove za djelovanje, ali ih selektivno primjenjuje.
Naime, šumarska inspekcija u svojim očitovanjima nije ponudila nijedno konkretno rješenje za devastaciju šumskog područja uz Kraljušticu, već je ponavljala iste fraze o „pravnim ograničenjima“ i da „Zakon o šumama ne postoji“. Ovaj izgovor je postao uobičajena mantra šumarske inspekcije. Iako zakon ne postoji, to ne oslobađa inspekciju od obveze da zaštiti šumske resurse na osnovu drugih, primjenjivih zakona i pravila, poput Kaznenog zakona FBiH. Njihovo insistiranje na zakonodavnim problemima samo pokazuje nedostatak kreativnosti i volje za primjenu postojećih alata. „Šteta nije u našoj nadležnosti“, iako su šume jasno devastirane, inspekcija se pozvala na to da radovi spadaju u „urbanističku ili vodnu nadležnost“. Ovakvo prebacivanje odgovornosti među inspekcijama samo produbljuje problem i česta je pojava u području zaštite okoliša", ističu.

Vodna inspekcija ili formalizam bez suštine

"Vodna inspekcija, koja bi trebala biti prva linija obrane vodotoka, odgovorila je na zahtjeve izjavama koje više liče na birokratske izgovore nego na ozbiljno preuzimanje odgovornosti. „Nismo nadležni za radove na zemljištu i za klizišta“ - izjava je klasičan primjer izbjegavanja odgovornosti. Promjene u vodotoku i koritu rijeke primijećene su nakon radova, što izaziva sumnju da bi oni mogli biti uzrok, no daljnja analiza je potrebna za potvrdu. Inspekcija se, međutim, povukla uz obrazloženje proceduralnih ograničenja, što otežava razjašnjavanje situacije. Iako su, prema mišljenju mještana, poplave izazvane promjenama u vodotoku zahtijevale hitnu reakciju, inspekcija se fokusirala na proceduralne aspekte umjesto na konkretne mjere za sanaciju štete.

Posebno je problematično što u slučaju Kraljuštice nisu provedene sveobuhvatne procjene utjecaja na okoliš. Nedostatak adekvatnog nadzora omogućava investitorima da nesmetano nastave radove, bez obzira na očite ekološke posljedice.

Posljedice izostanka institucionalne reakcije na Kraljuštici nisu samo ekološke već i socijalne, jer klizišta direktno ugrožavaju imovinu i sigurnost stanovnika Kralupa, dok poplave samo naglašavaju problem o kojem se godinama šuti. Rijeka Kraljuštica sada postaje simbol neodgovornosti i korupcije", navodi se iz ovog Udruženja.