Tko bi mogao biti Aleksandar Vulin?

...koji ima ogromnu i prelijepu kuću na Dedinju a javnosti se stalno obraća kako su Srbi ponovo ugroženi.
S obzirom kako se radi o mlađem čovjeku rođenom 1972. godine u Novom Sadu čija porodica vuče korijene iz Bosne i Hercegovine nismo baš puno obraćali pozornost na njega jer smo više bili fokusirani na Tomislava Nikolića, Aleksandra Vučića i Vojislava Šešelja.

Ono što nam je zapelo za oči je njegovo pismo koje je pisao EU u kojem stoji kako je Hrvatsko vodstvo i 20. 000 hodočasnika odalo počast hrvatskim nacistima na Bleiburgu.

Ministar Vulin je po zanimanju pravnik i trenutačno je ministar za boračka i socijalna pitanja u Vladi Srbije i ujedno je predsjednik pokreta socijalista, a prije toga je bio član Socijalističke partije Srbije, a prije toga član Saveza komunista pokreta za Jugoslaviju, a ono što nam je ostalo u sjećanju je i to da je bio predsjednik Jugoslovenske revolucionarne omladine.

Mi branitelji oboljeli od PTSP-a volimo znati kakvu strukturu karaktera posjeduju ovakvi ljudi iz čijih očiju isijava ubitačna mržnja prema svemu što nije srpsko.
Analizirajući ovog srpskog belog orla živo nas zanima tko su bili ljudi iz srpske istorije koji su duboko penetrirali u njegovu ličnost.
Zasigurno jedan od srpskih istorijskih ličnosti je Gavrilo Princip koji je izvršio atentat na austrougarskog prestolonasljednika Ferninanda i njegovu suprugu Sofiju.

Isto tako, nemamo nikakve dvojbe da mu je jedan od omiljenijih likova iz srpske istorije i Puniša Račić koji je pucao u hrvatske zastupnike u Beogradu Stjepana Radića, Pavle Radića, Đuru Basarička, Ivana Pernara i Ivana Granđu.
Idući kronologijom srpske istorije zasigurno je Dragomir Draža Mihajlović zvani Čiča, danas veliki srpski antifašista kome su pravnici poput Vulina na nekom Općinskom sudu ukinuli status nacističkog zločinca, jedan od njegovih političkih i istorijskih uzora i uvjereni smo kako je himna četničkog pokreta „ Drma mi se drma na šubari cvijeće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće", idući tako dalje uvjereni smo da mu je i Aleksandar Ranković veliko nadahnuće kako treba postupati sa drugima i drugačijima.

Možemo zamisliti kako je Aleksandru Vulinu srce bilo puno kada su na scenu stupili Dobrica Ćosić, Slobodan Milošević, Vojislav Šešelj, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Mile Martić i njihovi borci o kojima danas Vulin skrbi.
Ono što je Aleksandar Vulin sanjao kao dječak počelo se obistinjavati i u njegovim ranim dvadesetima pa je mogao izravno sudjelovati ili gledati kako se Srpska vojska obračunava sa pripadnicima drugih naroda i drugih vjera.
Živo nas zanima kakve je osjećaje imao Aleksandar Vulin kada su srpski tenkovi razarali Vukovar ili kada su njegovi borci na čelu sa Šljivančaninom vršili masovno likvidiranje hrvatskih ranjenika na Ovčari ili kada su razarali Dubrovnik, Zadar itd.
Isto tako nas zanima, kakvi su osjećaji bili kada su ubijeni civili u selu Ravno od srpske vojske ili kada je počelo masovno ubijanje i razaranje Mostara, Sarajeva pa sve do genocida u Srebrenici.

Granatiranje Zagreba od strane Mile Martića njemu je zasigurno najdraži događaj u novijoj srpskoj istoriji.
Kronološki gledano dalje mislimo da je Aleksandar Vulin bio vrlo žalostan što su se nakon Bljeska i Oluje u Srbiji pojavili ljudi poput Zorana Đinđića koji nisu razumeli kakvu radost pruža san o Velikoj Srbiji, ali tuga nije dugo trajala jer su se pojavili Milorad Ulmek Legija i Zvezdan Jovanović koji su izvršili atentat na Zorana Đinđića.
Aleksandar Vulin je to shvatio kao prst sudbine i vrlo brzo je prepoznao svoju braću po ideji Aleksandra Vučića, Tomislava Nikolića i Ivicu Dačića i ideja o Velikoj Srbiji može se ponovo oživotvoriti, a ministar Vulin ima namjeru biti javni eksponent te poplitike.

Sada kada smo se informirali nimalo nas ne čudi što on šalje ovakva neprijateljska pisma puna mržnje jer za njega nema mirnog sna dokle god postoji samostalna država Hrvatska, samostalna država Bosna i Hercegovina, samostalna država Crna Gora i samostalna država Kosovo.
Možemo zamisliti koliko će njegovo razočarenje biti ako zbog njegove, Vučićeve i Šešeljeve politike putem samostalnosti krenu Vojvodina koja je imala isti status kao Kosovo ili Sandžak kome se guše sva prava po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi.
Istina o Bleiburgu koja će uskoro izaći na vidjelo će ujedno označiti i kraj mitomanije o srpskoj ugroženosti što će biti uvod za trajni nestanak ideje o Velikoj Srbiji ali i odlazak zadnjih velikosrba kao što je Aleksandar Vulin.

Sektor branitelja oboljelih od PTSP-a