Tek sada letimo ka dnu - Prosvjednici zaboravili na ključne stupove promjena

Činili su se tvrdim i postojanim nositi na sebi promjene za kojima ova zemlja vapi desetljećima.

Danima su trpili svakojake nadogradnje i tumačenja e, o njima pričaju susjedi, gleda ih Europa, priča ih cijeli svijet. I baš kad se činilo kako će kuća na tuzlanskim temeljima biti punuditi bolji dom ovomu narodu, postaje razvidno kako joj prijeti urušavanje poput kule od okarata. Gdje su to zabrljali njeni projektanti?

Jesu li temleji pogrešno dignuti? Nisu - odjeci tuzlanskih prosvjeda pokrenuli su mase diljem zemlje. Jesu li cigle bile loše? Nisu bitne cigle, posvuda ima ovih i onih, s dobrim i sa zlim namjerama. Cigle ne nose kuću nego joj daju izgled i toplinu. Je li bilo dovoljno armature za potporne stupove? Armature je bilo dovoljno, ali su izgleda graditelji zaboravili podići sve stupove.

U trenucima, kada se žarište prosvjeda preselilo u Sarajevo i organizatori prosvjeda organizirati prve skupine za profiliranje zahtjeva činilo se kako prosvjedi poprimaju konkretan učinak. Najkonkretniji zahtjevi, u masi svakojakih rješenja bezbrojnih nam frustracija, odnosili su ze za smjene vlastodržaca, kazneni progon sumnjičenih za pljačke, nadoknadu, od drugih potrošenih (opljačkanih), socijalnih prava, ukidanje bezobrazno napuhanih privilegija dužnosnika... Sve odreda pobrojane metastaze bolesti koja nas izjeda dvadeset godina. No nigdje zahtjeva za izliječenje osnovne bolesti.

Ne sjećam se kako sam igdje posljednjih par dana od prosvjednika čuo zahtjev za smanjenjem birokracije. Bolesti koja je poput nemani pojela, materijalno i duhovnu, cijelu zemlju - i radna mjesta i mirovine i plaće i sadašnjost i budućnost. Što više sinoć u Mostaru preuzela je i glavnu riječ na plenumu prosvjednika.

Sinoć, na prvom plenumu građana u Mostaru, prosvjednici u raspravi o zahtjevima za smjenu dužnosnika zapinju na pitanju "pa bit će blikoran proračun - svi ljudi koji su na proračunu, a to je pola grada, bit će bez plaće do sljedećih izbora". O tomu kako je uopće moguće da pola grada živi od proračuna i na grbači druge polovice ni riječi.

Temelj zlog sustava, prekobrojna i patološki privilegija gladna birokracija, ostade neokrznuta.

Ispune li se, nekim čudom, svi zahtjevi prosvjednika dobit ćemo nove ljude na vlasti. Možda ćemo dobiti i nove stranke na naslovnicama, ali ostat će stari sustav. Novi će ljudi, "po volji naroda" sjesti na stare fotelje, fotelje smjestiti u obnovljene urede jer stare je narod zapalio, voziti nove službene limuzine je stare je narod zapalio... Od promjena promjenišmo samo face i njihove boje glasa, jer stare je narod smjenio. Dobit ćemo opet ništa.

Dok god ne prepolovimo birokraciju, dok god joj ne prepolovimo primanja (plaće, privilegije) i dok god bar pola tako vraćenog novca ne potrošimo u nova proizvodna radna mjesta mi letimo ka dnu. Bez obzira koga imali na vlasti, bez obzira iz kojega naroda dolazio, bez obzira kakve mu namjere bile, bez promjene birokratskug sustava neće nam dobro donijeti nitko.

Mirišu li ovi prosvjedi na još jednu manipulaciju, priznjamo to, nas jadnih koji nemamo sreću raditi u birokraciji.

dnevnik.ba